Dr. Ante Ciliga, jedan od najvećih hrvatskih političkih mislioca 20. stoljeća rodio se na današnji dan 20. veljače 1898. u mjestu Šegotići u Istri. Taj veliki hrvatski političar bio je jedan od organizatora pobuna Istrana protiv fašističkog terora nad Hrvatima još prije II. svjetskog rata.
U okviru ljevičarskog pokreta zalagao se za prava malih naroda na samoodređenje koji su bili potlačeni u višenacionalnim državama, poput Hrvata u kraljevoj Jugoslaviji. Nakon sukoba sa komunističkom partijom i Josipom Brozom emigrira, ali se početkom stvaranja NDH vraća u domovinu. Ustaše ga uhićuju i šalju u Jasenovac, a njegova knjiga „Jasenovac: ljudi pred licem smrti“ izazvala je mnoge kontroverze u javnosti jer je dala jednu drugu stranu slike o tom logoru.
Pred dolaskom partizana pobjegao je u inozemstvo što mu je spasilo život.
O Titovom komunističkom režimu piše stvari koje imaju dramatičan prizvuk, kada dolaze iz pere dosljednog ljevičarskog intelektualca i bivšeg komunističkog revolucionara. U eseju “Tito nije uspio riješiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji” (objavljen u zborniku simpozija “Hrvatskoj naciji u njezinoj borbi za slobodu i neovisnost.”,o 1955.) iznosi ocjene: “Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra.”; dokazuje da je “u stvari, Beograd želio i još želi steći imperijalističku jednakost s Moskvom: Titov režim prihvatio je dominaciju velikoruskoga imperijalizma nad narodima SSSR-a, te je za sebe želio priznavanje dominacije velikosrpskog imperijalizma nad narodima Jugoslavije i Balkana”. Na drugom mjestu u eseju on napominje da Srbi “ne posjeduju one brojčane, geografske, ekonomske, tehničke, kulturne ili političke prednosti koje … Rusi imaju nad narodima SSSR-a. Srbi i neupućeni koji u Titovoj Jugoslaviji vide ‘mali SSSR’ ne uočavaju dovoljno dobro slabost te države.”.
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. prvi puta se slobodno vratio u domovinu Hrvatsku nakon 45 godina. Tada je imao 92 godine, a nakon dvije godine (1992.) na rodnoj grudi našao je posljednji počinak.
Dva ljevičara i istaknuta hrvatska komunista kao Ante Ciliga i Josip Broz Tito su bili vječni i nepomirljivi protivnici! Prvoga je zanimala istina i na njoj utemeljena pravda i sloboda za sve narode svijeta, pa tako i hrvatskog, dok je drugoga interesirala samo diktatorska vlast zbog čuvanja teritorijalnog integriteta neprirodne tvorevine Jugoslavije, a često u službi stranih sila i njihovih interesa (sovjetskih, britanskih i dr.).
Tako životi i djela, a ne ideologija i vlast, svjedoče o samom čovjeku. Ante Ciliga je primjer čovjeka koji je ostao dosljedan onom humanom i idealističkom mladenačkom zanosu cijelog života ne dozvolivši da ga bilo što odvoji od onoga od čega je krenuo u životni boj – sloboda običnog čovjeka i sloboda „njegovog običnog (hrvatskog) naroda“.
