Makso Grossmann rođen je u Vukovaru 1893. godine, a umro je na današnji dan 1947. godine. Završio je realnu gimnaziju u Zagrebu nakon čega je upisao Medicinski fakultet u Beču. U Beču je specijalizirao internu medicinu. Bio je vrstan poznavatelj kardiologije i elektrokardiografije, a bavio se i bolestima metabolizma pogotovo dijabetesom.
Grossmann je bio i začetnik kliničke farmakologije u Hrvatskoj.
Prvi je ravnatelj sanatorija Merkur otvorenog 5. siječnja 1930. godine, a danas poznate zagrebačke bolnice u Zaječevoj ulici. U sanatoriju je ostao do svibnja 1941. godine kada je, kao Židov, emigrirao u inozemstvo. No, 1943. godine Nijemci su ga pronašli i odveli u Auschwitz. U Auschwitzu je bio dodijeljen u logorsku bolnicu, do vremena kada ga je oslobodila Crvena armija. Od 1945. do smrti 1947. godine vodio je Interni odjel sanatorija bolnice Merkur u Zagrebu i ravnatelj sanatorija Merkur.
Bavio se bolestima metabolizma, dijabetesom i kardiologijom. Bio je elektrokardiografije. Proučavao je duljinu životnog vijeka i medicinske aspekte životnog osiguranja.
Umro je u Zagrebu 1947. godine, nakon duge i teške bolesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
