Rock sastav Atomsko sklonište postoji već 40 godina, vrhunac su dostigli oko 1980. godine kada su izdali nekoliko odličnih albuma i niz pjesama koje se i danas rado vrte među rockerima. Doživjeli su brojne promjene, a najbolnija je bila smrt njihovog frontmena Sergio Blažića. Ipak su opstali, pa i danas zvuče odlično.
Sadašnji vođa pulskog sastava Atomsko sklonište, Bruno Langer rođen je u Rijeci, 21. kolovoza 1949. godine, a dio djetinjstva proveo je u Zagrebu, a zatim se trajno vezao za Istru i Pulu.
Osim što je desetljećima poznat kao vrhunski rocker, Bruno Langer poznat je kao borac protiv korupcije i čovjek koji se snažno zalaže za donošenje Zakona o zaštiti zviždača.
Langer smatra da su problemi u Hrvatskoj puno dubljeg korijena nego što se to govori i nego što narod misli:
”Prvi je problem u spoznaji da je nevelika skupina nas zviždača s godinama razbijena. Osim toga, cijelo vrijeme govorimo o korupcijskoj hobotnici, što je pogrešno. Cijeli je sustav korumpiran, hobotnica je preblaga riječ za to. U Hrvatskoj imamo monolit zla. Već sam i ranije govorio da hrvatsku mafijašku obitelj čine političke elite, pravosuđe, mediji te regularne zločinačke postrojbe.“, rekao je prošle godine Langer i nastavlja:
„I kako hrvatski birači reagiraju na cijelu ovu katastrofu? Tako što ne izlaze na izbore! Glasuju samo uhljebi i manjinci. Zato i imamo takvu vlast, bez obzira ima li SDP ili HDZ većinu u Saboru…učinili su to krupni igrači iza zavjese. Odlučuju drugovi iz bivšeg komiteta, a ne Zoran ili Andrej. Oni znaju te igre. To me podsjeća na moju mladost i djetinjstvo. Zoran Milanović htio se obračunati s Ivanom Jakovčićem, ta javno ga je prozvao mafijašom, ali su mu ‘gazde’ to zabranile. Onda je Zoran Ivana poslao u Bruxelles?! Mislim da je Sanaderu najveći problem njegov CV. Nije bio komunist, brat mu je bio svećenik, a sestra časna sestra, pa drugovi iz komiteta nisu imali razumijevanja za njegove nestašluke. Zato je samo on bio u zatvoru. Da je imao veze s partijom i komitetima, ne bi ni on ‘gulio svoje”, smatra pulski glazbenik.
Više o ovoj temi Langer je progovorio za hkv.hr, pa prenosimo dio intervjua (2012 godine op.):
P: Ukazujete na mnoge nepravilnosti župana Jakovčića već dulje. Kako to da ga Istrani, unatoč svim vašim navodima, već 20 godina biraju za svoga župana?
O: Vrlo jednostavno. Tu je tek nešto više od 200 tisuća stanovnika, a u tih 20 godina ovdje je klijentelizam doveden do savršenstva. U početku je bio zanos Istrana da glasuju za IDS, tako da je 1993. IDS gotovo plebiscitarno podržan na parlamentarnim izborima. Naime, dobio je preko 70 posto glasova. U toj maloj sredini svi zaposleni u javnim poduzećima i mnogim agencijama u ovisnom su odnosu prema IDS-u, jednako tako i članovi njihovih obitelji. Imate jako mnogo poduzeća, tvrtki koje ovise o Jakovčiću i ako se zamjerite šerifu, više ne možete dobiti posao u Istri. Ne možete ništa. Na taj način Jakovčić je gospodar sudbine velikog broja ljudi na ovom poluotoku i u toj savršeno razvijenoj klijentelističkoj klimi sasvim je normalno da oni dobivaju izbore.
P: Želite reći da je Ivan Jakovčić istarski šerif?
O: Apsolutno. Već u startu na izborima oni imaju 30 posto glasova većine zaposlenih u javnim poduzećima, raznim agencijama i poduzećima koja imaju ekskluzivu poslovati s lokalnom samoupravom. Valja imati na umu da tamo zaposleni imaju svoju rodbinu i prijatelje. Iako, ako se gledaju rezultati nekoliko zadnjih izbora, može se vidjeti kako imaju sve manju podršku birača, a to su pokazali i zadnji izbori. Stoga su prisiljeni na razne koalicije, a poglavito sa SDP-om.
IDS je posebno, jedinstveno zlo u Istri; u dugoj povijesti istarskoga poluotoka takvoga zla nije bilo. Konstantno tvrdim da je na djelu organizirani zločinački pothvat protiv istarskog čovjeka i istarske zemlje na čijem je čelu Ivan Jakovčić. Istra se u bescjenje rasprodaje, već je negdje oko 50 posto rasprodano. Ono što je nekad bilo društveno vlasništvo, pa je padom komunizma postalo državno, Jakovčić prodaje za nekoliko eura kao da je njegova prćija. Osim toga, svako toliko pojavljuje se s promjenama i dopunama urbanističkih planova, koji se prije toga dogovaraju i prilagođavaju investitorima, a sve na štetu žitelja Istre i Hrvatske. Tu su prisutni samo osobni interesi, a ja to nazivam ‘urbanizam a la carte’. Tako je u rajskome vrtu podno Učke, u jednom od najplodnijih dijelova istarske zemlje postavljena tvornica Rockwooll. I to je Jakovčićevo djelo.
P: Sami kažete da su poznate mnoge krim radnje Ivana Jakovčića, a na koje stalno ukazujete. Jeste li razmišljali prijaviti župana Jakovčića?
O: Ne. Kako ću dignuti bilo kakvu kaznenu prijavu, kad on u Istri sve kontrolira: od policije, pravosuđa, sudstva, državnog odvjetništva, on je ovdje lokalni šerif. U Puli je Jakovčićev gradonačelnik Miletić, on i njegova ekipa do ramena su u nelegalnim radnjama, upotrijebili su javni novac za prošle lokalne izbore. U lipnju 2011. Uskok je završio posao i utvrdio da su protuzakonito, znači kriminalno, posezali za javnim novcem za svoju kampanju. I događa se da od lipnja 2011. Mladen Bajić to drži u svojoj ladici, a na spis pada prašina. Prozvao sam ga bezbroj puta zbog toga, ali i zbog drugih stvari i smatram da treba biti smijenjen. Bajić je najveći trgovac kaznenim prijavama u tranzicijskoj Europi i njemu tamo nije mjesto. Treba doći novi državni odvjetnik koji će se prvo pozabaviti Bajićem. To je neophodno. U ovoj zemlji nema pravde; imate kontrolirano sudstvo, 20 godina se u pravosuđe ubacuju poslušnici i ne možemo očekivati da će sada svoj svoga procesuirati.
P: Mislili ste da će se stvaranjem Hrvatske neke loše stvari promijeniti?
O: Očekivao sam ono što sam putujući svijetom vidio. Nakon što smo dobili državu nakon skoro tisuću godina, normalno je da sam očekivao jedan asketizam, da će svi ti političari na dobrobit države, njezinih građana, na nacionalni ponos, napraviti uređenu zemlju. A oni su napravili karikaturu od ove zemlje. Država Hrvatske je tu, i ona će zauvijek biti tu, ali htio bih za svoga života vidjeti promjene nabolje, zgrožen sam ovim događanjima. Gore je nego u komunizmu. Zašto ne budemo iskreni i ne kažemo da mediji u komunizmu nisu u ovoj mjeri bili kontrolirani; postojali su određeni ventili gdje se moglo nešto reći. Suvremenik sam toga doba pa mogu govoriti o tomu. Nikada nisam doživio da mi je neki intervju bio maknut, a kamoli cenzuriran. Ja sam zadnjih deset godina dao toliko intervjua nacionalnim, tzv. nezavisnim tjednicima, a nijedan od njih nije ugledao svjetlo dana. Već drugu godinu novinari Glasa Istre imaju zabranu mene nazvati jer to je Jakovčićevo glasilo.
P: Po vašoj priči ispada je Istra država za sebe?
O: Često se pitam jesmo li mi uopće dio hrvatskoga političkoga korpusa. Tko god došao na vlast u Zagrebu, njemu odgovara Ivan Jakovčić. On je prema Sanaderu bio manji od makova zrna. Samo tako vazal može opstati. Sanader mu je jednom prilikom vrlo bahato i otresito rekao kako je pročitao da govori o autonomiji Istre i da više ne želi da takvo što izusti. Jakovčić se povukao kao miš, do odlaska Sanadera više nikada mu nije palo na pamet takvo što spomenuti.
P: Žele li Istrani zaista svoju autonomiju?
O: Ma, to je smiješno. Istarski čovjek najbolje zna što je proživio pod Mussolinijem. Konačno je dobio svoju državu, a Jakovčić sada trguje s osjećajima istarskih Hrvata. Istarski čovjek je ’90. godine bio uvrijeđen jer se prema njemu krivo nastupilo. Krivi su bili i nastupi don Bakovića koji je u Pazinu rekao ‘da je čovjek bez države kao govno na kiši”. Bilo je u Istri krivih nastupa zbog kojih je dolazilo do antagonizma jer su se već 1993. godine HDZ i IDS dogovorili o ovim pokvarenim rabotama, bili sudionici u Hypo priči i rasprodaji istarske zemlje. A građanima Istre i ostalim žiteljima Hrvatske prodavali su priču i stvorili antagonizam da su Istrani autonomaši. Istarski čovjek, kao i onaj u Slavoniji, Dalmaciji ili bilo gdje u Hrvatskoj, samo želi da se otarasi bande lopovske koja nas sustavno tjera u propast. To je jedini cilj svakog slobodnomislećeg čovjeka u ovoj zemlji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
