Malo ljudi zna da je virovitički i slatinski kraj jedno od izvorišta hrvatske pobjede i slobode: upravo na ovom području Zbor narodne garde i kasnije Hrvatska vojska izvojevala je prve velike ratne pobjede 1991. koje su rezultirale oslobađanjem velikog teritorija od srpske okupacije u Zapadnoj Slavoniji.
Osnivanjem 136. i 127. brigade Hrvatske vojske, naoružanjem otetim JNA, stvorene su pretpostavke za prve velike oslobodilačke akcije u Domovinskom ratu!
Krajem listopada 1991. godina osnovana je slavna 136. brigada iz Podravske Slatine, a nešto prije toga jednako slavna 127. brigada iz Virovitice. Bile su to dvije postrojbe koje su još u ranu jesen 1991. godine oslobodile velike dijelove Zapadne Slavonije (Bilogora, pa dijelovi Papuka). Bio je to pravi melem na rane u vrijeme kada su četnici vođeni JNA tenkovima i avionima razarali Vukovar, Zadar, Osijek, Vinkovce, Novu Gradišku….
Te napadačke akcije hrvatskih bojovnika iz Zapadne Slavonije su potrajale sve do primirja i dolaska snaga UN-a na okupirano teritorij 1992. godine. Samo je pitanje političke odluke bilo zaustavljanje Hrvatske vojske pred Novu Godinu 1991/1992 da oslobodi Okučane i cijelo područje zloglasne četničke tvorevine tzv. Srpske autonomne oblasti Zapadne Slavonije.
To je ostalo za Bljesak.
Uzimajući u obzir velike količine oružja do kojih su branitelji došli osvajanjem vojarni, hrvatski vojni stručnjaci procijenili su u listopadu 1991. da je potrebno početi poduzimati protuofenzive gdje je to moguće kako bi se rasteretila najteža bojišta, posebice istočno-slavonsko na širem području Vukovara gdje je JNA uputila najjaču grupaciju oklopno-mehaniziranih snaga.
Stoga je odlučeno da se krene u oslobađanje Bilogore, točnije dijelova općina: Podravska Slatina, Virovitica, Grubišno Polje i Daruvar.
Bile su to vojne pobjede Otkos 10, Papuk 91 i Orkan 91.
Photo: Wikipedia.org
To su bile akcije koje su dobrano načele srpsku vojsku u naletu i pokazale da Hrvatska vojska, premda slabo naoružana može izvesti velike vojne ofenzivne akcije. To je bio početak velikih bježanja četničkih snaga iz Hrvatske.
Srpska pobuna u Virovitici i Slatini – četničko uporišta na Bilogori i Papuku
Srpska pobuna protiv Hrvatske u virovitičkom i slatinskom kraju počela je vrlo brzo nakon izbora 1990. godine. Sve je to imalo samo jedan cilj – protjerivanje Hrvata iz Hrvatske i stvaranje Velike Srbije. Iz toga razloga Srbi su okupirali veliki dio ovih općina i pripojili ih tzv. Srpskoj autonomnoj oblasti Zapadna Slavonija sa sjedištem u okupiranom dijelu općine Pakrac.
Isto su napravili u susjednim općinama Daruvar i Grubišno Polje.
Malo je poznato da su Daruvar i Grubišno Polje prolazile istu sudbinu kao Pakrac, pa su tako već 26. siječnja 1991. domaći četnici napali Policijsku postaju u gradu. U ljeto 1991. i u središtu Daruvara su se vodile borbe protiv četnika koji su napadali policiju, zajednički Hrvati, Česi i Talijani protiv srpskog agresora.
Zloćudna tvorevina tzv. SAO Zapadna Slavonija bavila se ubijanjem Hrvata, Čeha, Talijana i svih nesrba u tom dijelu Hrvatske, s ciljem da etnički očisiti taj hrvatski teritorij i pripoji ga Srbiji i da Podravska Slatina i Virovitica postanu dio genocidne Velike Srbije.
No, pobuna i nasilje ekstremističkih Srba je počela daleko prije rata, odmah nakon izbora 1990. godine.
Već 2.10.1990. godine pobunjeni Srbi napadaju Policijsku postaju u Slatini, gdje teško ranjavaju slučajnog prolaznika – civila. U svibnju 1991. pobunjeni Srbi postavljaju minsko-eksplozivnu napravu pod željezničku prugu Virovitica-Daruvar, a oklopna vozila tzv. JNA u kasnim noćnim satima demonstriraju svoju nazočnost, kružeći ulicama Virovitice. Do kolovoza 1991. pobunjeni Srbi na ovom širem području već su izvršili 38 akcija zastrašivanja eksplozijama, napadima i rušenjem civilnih objekata.
No, pravi masakri i zločini nad Hrvatima počinju u ljeto 1991. godine, osobito od rujna mjeseca, te traju do prosinca mjeseca kada su počinjeni stravični zločini u Voćinu i Humu. Svi ti zločini počinjeni su na području Virovitičko-podravske županije, uglavnom na brdskim područjima Bilogore i Papuka gdje je živio veliki broj Srba. Žrtve ubijene samo zato što su Hrvati i katolici te da je najmlađa žrtva imala 18, a najstarija 92 godine.
Ovo su zločini za koji još nitko nije odgovarao: Humljani, Balinci, Četekovac, Čojlug, Krasković, Hum, Voćin…
Uznemirujući video pokolja Hrvata u slatinskom kraju:
Četekovci, Balinci i Čojlug
Voćin i Hum:
