Naglašavati Ahmiće ili neko drugo mjesto zločina, a zaboraviti puno veće zločine kao ubijanje 603 civila muslimana u Bratuncu, postavlja neka pitanja. Skriva li to netko namjerno srpske zločine u ratu BiH, jednako kao što su u Jugoslaviji skrivani i oni četnički iz 1941. godine?
Srpski zločini u BiH, poglavito u današnjoj genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj, često se svode samo na Srebrenicu. Ali razmjeri tih zločina daleko nadilaze samo Srebrenicu, jer je cijela Republika Srpska veliko stratište Bošnjaka i Hrvata. Tako je u Bratuncu na Drini ubijeno čak 603 civila Bošnjaka i to u gradu bez ikakvih borbi. Ljude su jednostavno hapsili po ulicama, domovima, šumama i odvodili ih na stratišta oko Bratunca, još jednog mjesta četničkih krvavih origija u Bosni.
Činjenica je da broj žrtava i višetjedna ubijanja u Bratuncu daleko nadilazi puno poznatije Ahmiće, koje je bilo mjesto bitke i sukoba Armije BiH i HVO-a.
Ako se uspoređuju Ahmići i Bratunac, zločin u Bratuncu razmjerima, trajanjem, metodama mučenja i ubijanja daleko nadilazi onaj u Ahmićima, kao i brojne druge poznatije zločine koji su počinili bilo Hrvati bilo Bošnjaci u ratu u BiH.
A Bratunac nije jedini primjer zaboravljenih srpskih zločina, još su mnogi veliki četnički zločini ostali nepoznati javnosti.
Slučajno? Ne.
Namjerno? Da.
Zločini se skrivaju namjerno
U etničkom čišćenju Bratunca 1992. godine, koje su počinili Jugoslavenska narodna armija, Srpska teritorijalna odbrana i paravojne formacije iz Srbije, u samo nekoliko dana ubijena su 603 Bošnjaka, a dvadesetak tisuća ih je protjerano iz svojih domova. Bošnjačka su sela uništena i spaljena, a vjerski objekti do temelja srušeni. Na području općine Bratunac locirani su deseci masovnih grobnica koje svjedoče o razmjerama zločina nad Bošnjacima počinjenim 1992. godine.
Četnički zločini u Bratuncu i uz rijeku Drinu 1992. godine
Drugi svjetski rat i NDH – istovrsni pokolji četnika u Bratuncu i okolici
U istočnoj Bosni, tada integralnom dijelu NDH, od početka nastanka te države pojavljuju sečetnički odredi (poglavito na prostoru Han Pijeska, Olova, Srebrenice, Bratunca i Vlasenice), osnovani i pomagani od četnika iz Srbije.
Tamo su zabilježeni su prvi masovni pokolji muslimanskog pučanstva.
Ovi četnički odredi zauzeli su polovinom kolovoza 1941. Han-Pijesak, Srebrenicu i Bratunac, a 8. kolovoza 1941. ušli su u Vlasenicu, koju su ranije zauzeli partizani.
Ta mjesta Srbi su odmah su počeli pljačkati, a postupno kako su se organizacijski učvršćivali i brojčano jačali, započeli su s masovnim zločinima. Tako npr. četnici u Međeđi (južno od Višegrada) i Koraju (jugozapadno od Bijeljine), u listopadu i studenom 1941., pri napadu na ta mjesta, zaklali i ubili nekoliko stotina Muslimana, uglavnom žena i djece. U mjestima gdje su preuzimali vlast uslijedila su uz pljačku, palež i brojna ubojstva Muslimana i malobrojnih Hrvata na cijelom području pod njihovim nadzorom (npr. Rogatica, Prača, Bratunac..).
Pokolji u istočnoj Bosni 1941. godine kulminirali su strašnim klanjima na mostovima Goražda i Foče u prosincu te godine.
Sve se, nažalost, ponovilo i 1992. godine – muslimani postaju žrtve strašnih četničkih pokolja na početku rata u BiH.
U spomen na nevine žrtve, te pokolje iz 1941. i 1992 godine ne treba nikada zaboraviti, žrtve dostojno pokopati i memorirati. Tako je bilo i ove godine na Bleiburgu, gdje je za sve ubijene u poratnim pokoljima služena sveta misa za pokojnike, a molitvu za brojne ubijene muslimane održao je Idriz efendija Bešić.
Četniči zločini uz rijeku Drinu 1941. godine (svjedočanstvo i strašne nepoznate snimke iz pokolja u Goraždu 1941 gdje su ubijene i Drinske mučenice) – danas je Draža Mihajlović u Srbiji rehabilitran i ima status antifašista:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
