Po anegdoti, u Lyonu je stao pred cijelu jednu protivničku vojsku, otvorio kaput i rekao: “Ako će itko od vas pucati u svog cara, neka učini to sada.” Na te riječi svi su mu se pridružili.
Napoleon Bonaparte zatočen je na Elbi kad su ga saveznici po prvi put porazili i svrgnuli s prijestolja. Elba je zapravo bila prilično blag oblik zatvoreništva. Napoleonu su dopustili osobnu pratnju od 1000 ljudi, a čak je imao i titulu cara Elbe i vladao je nad tamošnjih 110 000 stanovnika. Pozorno je osluškivao što se događa u Europi. Kad je uvidio da su Francuzi nezadovoljni novom vlašću odlučio je reagirati. Isplovio je sa svojim ljudima s Elbe i iskrcao se na francuskoj Azurnoj obali, pored grada Antibesa. Krenuo je prema Parizu.
Kako mu se primicao, pridruživalo mu se sve više Francuza, tako da je njegova malena skupina postupno prerastala u pravu armiju. Priključivali su mu se kraljevski vojnici. Tako je, po anegdoti, u Lyonu stao pred cijelu jednu protivničku vojsku, otvorio kaput i rekao: “Ako će itko od vas pucati u svog cara, neka učini to sada.” Na te riječi svi su mu se pridružili. Ušao je pobjednički u Pariz i ponovno preuzeo carsku vlast.
Vladao je 100 dana, sve dok nije konačno poražen kod Waterlooa. Saveznici nisu ponovno počinili istu grešku. Ovaj put su ga zatočili na malom izoliranom otoku u Atlantskom oceanu – Svetoj Heleni – gdje je i umro.
Premda je načinio mnoga zla prema Crkvi, pa se u Dalmaciji još pamti kako je protjerivao svećenike i redovnike, a njihove samostane pretvarao u konjušnice i oružarnice, pred smrt se vratio u njeno krilo. Pokajao se za sva zlodjela i odricanje od katoličke vjere, te je umro nakon što se ispovjedio, pričestio i dobio posljednju pomast u prisutnosti svećenika Angea Vignalija.
