29. kolovoza 1189. Kulin ban – kako Bošnjaci skrivaju kršćanski identitet prvog vladara Bosne?

Povelja Kulina Bana najstariji je bosanski državni dokument napisan narodnim jezikom i pismom bosančicom, a u vrijeme nastanka bio je pravni zapis kojim se reguliraju trgovački odnosi između srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i Dubrovačke Republike.

Bez obzira na odnose s Rimom, Bosna je prije Turaka uvijek imala kršćanski identitet, a to se danas, od strane Bošnjaka muslimana, pokušava prikriti ili čak sakriti.

Kulin je bio bosanski ban hrvatskog porijekla. Sin je bana Borića, plemića Hrvata iz Slavonije i prvog poznatog bana Bosne.

Kulin je vladao Bosnom od 1180. – 1204. godine. S izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv Bizanta vodio 1183. (borio se kao vazal Hrvatsko-ugarskog kraljevstva), Bosna je njegovu vladavinu provela u miru. Zbog njegove odanosti Crkvi Bosanskoj, Papa je preko hrvatsko-ugarskog kralja na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju kod Zenice gdje objavljuje, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se bilo kakve hereze.

Sama povelja je napisana 29. kolovoza 1189. godine, u vrijeme kada se srednjovjekovno bosansko kraljevstvo počinje oblikovati u državnu strukturu nalik onima koje je okružuju i kada se bosanski vladari pokušavaju na aktivniji način uključiti u političke procese vremena.

Njome je tadašnji bosanski vladar ban Kulin, koji ju je napisao dubrovačkom knezu Gervaziju ili Krvašu, regulirao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, dajući dubrovačkim trgovcima slobodu trgovanja u Bosni bez ikakvih naknada. To je prvi diplomatski dokument izdan od strane jednog vladara Bosne vladaru, tj. knezu druge države.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka; dva se nalaze u Dubrovačkom arhivu u Dubrovniku, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću danas se nalazi u posjedu Ruske akademije znanosti i umjetnosti u Sankt-Peterburgu. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. Bosna i Hercegovina je uputila zahtjev za njen povratak, no Rusija je odbila zahtjev smatrajući kako je je taj primjerak Povelje Kulina bana po svim pravnim uzusima njihovo vlasništvo.

Skandal u Tuzli – izbrisali kršćanske dijelove Povelje Kulina bana!

U Tuzli je 2012. u parku postavljen spomenik Kulinu banu kao znak državnosti Bosne i Hercegovine. I ništa tu ne bi bilo sporno da se ne radi o jednom obelisku na kojem je uklesan dio Povelje bana Kulina. Dio Povelje koji nije uklesan na obelisk je, pogađate, baš onaj dio Povelje koji ukazuje na kršćansku povijest Bosne.

Taj dio koji je izbačen sa spomenika označen je bold i italic natpisom dolje.

Povelja bana Kulina (tekst prikazan italic i bold nije uklesan na obelisk u Tuzli):

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.

Ja ban’ bos’n’ski Kulin’ prisezaju tebЪ kneže Kr’vašu i v’sЪm’ građam’ Dubrov’čam’ pravi prijatelj’biti vam’od’selЪ i do vЪka i pravi goj dr’žati s’vami pravu vЪeu dokolЪ s’m’ živ.

V’si Dubrov’čane kire hode po mojemu vladanju tr’gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov’ vЪrov’ i pravim’ sr’(d’)cem’ dr’žati je bez’v’sakoje z’ledi raz’v’Ъ što mi k’to da svojov’ voljov’ poklon’. I da im’ne bude od’moih’čest’nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im’s’vЪt’i pomoć’ jajire i sebЪ kolikore moge bez’ v’sega z’loga i primis’la.

Tako mi b(og’) pomagaj i sie s(ve)t(o) evan’đelie.

Ja Radoje dijak ban pisah’siju knjigu poveljov’ banov’ od’ roždstva H(risto)va hiljada i s’to i os’m’deset i devet’ IЪt’, mЪseca av’gusta u d’vedesete i deveti d’n’, usЪčenie glave Jovana Kr’stitelja.

Tekst Povelje bana Kulina prilagođen današnjem jezičnom standardu:

“U ime Oca i Sina i Svetog duha. 

Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.”

Što reći na ovo, osim da se povijest i identitet Bosne i Hercegovine, osobito iz predturskog razdoblja, pokušava krivotvoriti na račun hrvatskog naroda – iz čijeg roda potekoše Borići, Kotromanići, Kosače, Vukčići i svi vladari tadašnje Bosne.

Zato Hrvati ne smiju zaboraviti nikada prošlost države Bosne – čiji su najstariji autohtoni narod!