30. srpnja 1995. Ljeto ’95. – retrospektiva veličanstvenih pobjeda Hrvatske vojske koje su bile priprema za Oluju!

Pripadnik 128. brigade HV-a iznad Une u kolovozu 1995. nakon Operacije Oluja
Pripadnik 128. brigade HV-a iznad Une u kolovozu 1995., nakon operacije Oluja, foto: Dragan Borčić. wikipedia.org

Na današnji dan 1995. završena je jedna od posljednjih od niza velikih bitaka i pobjeda Hrvatske vojske, koja je bila priprema za završni veliki vojni udarac koji je Hrvatska zadala agresorskoj Srbiji i pobunjenim Srbima – vojna operacija Oluja.

Veličanstvena ofenzivna akcija Ljeto 95 trajala je od 25. do 30. srpnja 1995., te su njome oslobođeni glamočki i grahovski kraj, prekinuta komunikacija Knin-Drvar, te je glavno središte četnika – grad Knin – doveden u poluokruženje i izolaciju prema Republici Srpskoj.

Od dolaska i razmještaja Unprofora u Hrvatskoj su vođeni intenzivni politički pregovori o uključivanju tzv. RSK – područja pod nadzorom pobunjenih Srba u pravni sustav Republike Hrvatske. Pregovori su donijeli mali pomak s kojim hrvatsko vodstvo nije moglo biti zadovoljno.

U kasnu jesen 1994. ratna događanja u BiH, posebno sudbina Bihaća u kojem je okruženi 5. korpus ABiH bio u vrlo teškom položaju i pod stalnim pritiskom vojnih snaga hrvatskih i bosansko-hercegovačkih Srba, pogodovala su Hrvatskoj da se angažira oko pružanja pomoći okruženom gradu koji su Ujedinjeni narodi proglasili zonom sigurnosti. Za Hrvatsku je održanje Bihaća bilo važno jer je onemogućavalo potpuni dodir vojske pobunjenih hrvatskih Srba (Srpske vojske Krajine) i Vojske Republike Srpske (VRS). U slučaju gašenja tog džepa obje srpske vojske dobile bi dio snaga koje su se mogle angažirati na drugim dijelovima ratišta što bi znatno otežalo položaj Hrvatske ali i nesrpskih dijelova BiH.

Početkom studenog 1994. Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je poduprlo napade Armije BiH na VRS u jugozapadnoj Bosni i u operaciji Cincar oslobodilo veći dio Kupreške visoravni. To je omogućilo uporabu dijelova hrvatskih snaga na Livanjskom polju. Od studenog 1994. do svibnja 1995. hrvatske snage su djelatnom obranom i s nekoliko kratkih ali vrlo učinkovitih napada potiskivale srpske snage u dubinu Livanjskog polja prema Bosanskom Grahovu.

Nakon sustavnog višemjesečnog hladnog tuša hrvatskih snaga na Livanjskom polju, početkom svibnja slijedio je novi udar u Hrvatskoj, na području zapadne Slavonije uspješno je izvedena operacija Bljesak. Oslobađanje zapadne Slavonije bio je težak udarac za RSK. Njezin čelnik Mile Martić u pismu predsjedniku Republike Srbije Slobodanu Miloševiću, napisat će da “tragedija koja je zadesila srpski narod najnovijom agresijom Hrvatske na zapadnu Slavoniju ima teške i nesagledive posljedice po rješenje cjelokupnog srpskog pitanja.“

Tražena je vojna pomoć u jednom dijelu i dobivena. Zapovjednika vojske generala Čeleketića je zamijenio novi zapovjednik general-potpukovnik Mile Mrkšić poznat kao zapovjednik Operativne skupine JNA koja je u studenom 1991. zauzela Vukovar. Mrkšić je poboljšao ustroj SVK tako što je osnovao Korpus specijalnih jedinica po uzoru sličnom onom u Vojsci Jugoslavije. Prva operativna zadaća novog srpskog zapovjednika bila je nastavak napada na Bihać kao izraz nastojanja da se “riješi” problem bošnjačkih džepova u BiH kao što će to napraviti u Srebrenici, ali i reakcija na djelovanje hrvatskih snaga u lipnju na Livanjskom polju.

U prvoj je polovici lipnja provedbom napadnog boja Skok-2 u potpunosti postignut nadzor nad Livanjskim poljem i izbilo se pred Glamoč i Bosansko Grahovo. Time je izravno ugrožena prometnica Bosanski Petrovac – Drvar – Strmica – Knin što je zaprijetilo potpunoj prometnoj izolaciji zapadnih dijelova Krajine. U tim okolnostima uništenje bihaćkog džepa je bilo strateško pitanje jer je uspjeh omogućavao oslobađanje značajnih snaga obje srpske vojske.

Zbog ugroze Bihaća u Splitu su 22. srpnja 1995. hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali sporazum s kojim legaliziraju nazočnost HV u BiH.

Odmah potom slijedila je operacija Ljeto-95 s kojom su hrvatske snage do 30. srpnja zauzele Bosansko Grahovo i Glamoč i njihova šira područja. Put za Knin bio je otvoren.

Posljednji politički pokušaj mirnog razrješenja problema pobunjenih područja učinjen je 3. kolovoza 1995. u Ženevi. Hrvatsko izaslanstvo je na pregovorima zatražilo mirnu reintegraciju okupiranih područja, otvaranje svih prometnica na okupiranom području, primjenu hrvatskog Ustava na cijelom području Hrvatske, provedbu ustavnog zakona za srpsku etničku zajednicu, kojoj hrvatske vlasti jamče politička, građanska i nacionalna prava. Odgovori koji su dobiveni nisu zadovoljili hrvatsko vrhovništvo.

Zadaću oslobađanja privremeno okupiranih područja RH dobila je Hrvatska vojska.

Dan prije napada obavještajne strukture pobunjenih Srba pogrešno su su predviđale napad na dijelove okupiranog područja ali ne i na cjelokupan prostor. Sličnog su mišljenja bili i u Glavnom štabu vojske bosanskohercegovačkih Srba s tim da su oni očekivali nastavak hrvatskih napada prema Drvaru i Mrkonjić Gradu, a potom s duboko osiguranim zaleđem napad na Knin i ostatak RSK.

Kronologija događanja uoči i tijekom VRO Oluja

29. studenoga do 24. prosinca 1994. – operacija Zima “94

Cilj hrvatskih postrojbi bio je oslabiti srpsku ofenzivu na Bihać i osigurati povoljan strateški prostor za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Hrvatske snage ovladale su većim dijelom Livanjskog polja, no neprijatelj je i dalje s Dinare i Staretine mogao nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i ugroziti oslobođeni teritorij.

Početak 1995. – predložen Plan Z-4

Međunarodna zajednica (SAD, Rusija, Njemačka, Velika Britanija) predložile su Plan Z-4 o političkom rješenju krize u Hrvatskoj. Hrvatska strana imala je ozbiljnih primjedbi na Plan, a Srbi u Kninu nisu ga željeli ni razmotriti. Pod srpskom okupacijom tada je bilo oko 20% teritorija RH.

1. travnja 1995. – UNCRO preuzima nadzor granica RH

Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a (Rezolucija 981) UNPROFOR u RH postaje UNCRO i preuzima obvezu nadzora međunarodno priznatih granica RH.

7. travnja 1995. – akcija Skok-1

Cilj hrvatskih postrojbi bio je zauzeti povoljnije položaje na Dinari u područjima Crvene grede i Zeleno brdo, približiti se selima Uništa i Cetina te onemogućiti protunapad neprijatelja iz smjera sela Uništa. Hrvatske postrojbe oslobodile su na planini Dinari iznad Knina područje širine 15 km, a dubine 5 km i stavile pod kontrolu zaleđe Knina. Pokušaji neprijatelja da u protunapadima vrati izgubljeno područje nisu uspjeli. Nakon akcije Srbi su pojačali obranu oko Bosanskog Grahova.

1 – 3. svibnja 1995. – vojno-redarstvena operacija Bljesak

Bljesak je imao cilj osloboditi okupirani teritorij u zapadnoj Slavoniji, razbiti neprijateljske snage na zapadnoslavonskom području, otvoriti autocestu Zagreb-Lipovac, te izbiti na rijeku Savu (međunarodno priznatu granicu Republike Hrvatske). Hrvatske postrojbe u operaciji su oslobodile zapadnu Slavoniju i Posavinu (oko 600 km četvornih) i ostvarile sve zadane ciljeve.

4.-11. lipnja 1995. – akcija Skok-2

Akcijom su hrvatske snage oslobodile istočnu i zapadnu stranu Livanjskog polja, približile se Bosanskom Grahovu i stvorile uvjete za topničko djelovanje te stabilizirale bojišnicu od Dinare do Kupresa. Hrvatske postrojbe potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču, te ovladale Crnim Lugom, Malim i Velikim Šatorom. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojbi. Glamoč se našao u poluokruženju, a oslabljen je pritisak srpskih postrojbi na Bihać. Pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč-Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.

17. srpnja 1995. – Brijunski sastanak

Na Brijunima je održan sastanak najviših vojnih dužnosnika i zapovjednika zbornih područja s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom na kojem je razmotrena vojno-sigurnosna situacija u zemlji.

19. srpnja 1995. – snažni napadi na Bihać

Srpske postrojbe, među kojima i postrojbe Srba iz Hrvatske, pokrenule su snažnu ofenzivu na rezolucijom UN-a zaštićeni Bihać.Osvajanjem Bihaća srpska strana ostvarila bi važan strateški uspjeh, a došlo bi i do velike humanitarne katastrofe jer su u Bihaću bile brojne izbjeglice

22. srpnja 1995. – Splitski sporazum

U Splitu se sastaju predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak i predsjednik Vlade BiH dr. Haris Silajdžić i potpisuju Deklaraciju o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja u skladu s naporima međunarodne zajednice.

25.-30. srpnja 1995. – operacija Ljeto “95.

Hrvatske postrojbe kreću u oslobađanje Bosanskog Grahova i Glamoča. Cilj je prekinuti prometnu vezu Knin-Drvar, zaustaviti srpski napad na Bihać i stvoriti preduvjete za oslobađanje Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske. Hrvatske snage napale su iz pravca Crni Lug-Bosansko Grahovo te Šator-Glamoč. Oslobađanjem Bosanskog Grahova 28. srpnja te Glamoča 29. srpnja pobunjeni Srbi u sjevernoj Dalmaciji dovedeni su u poluokruženje i ograničena im je komunikacija.

3. kolovoza 1995. – pregovori u Genthodu kod Ženeve

U mjestu Genthodu pokraj Ženeve započinju pregovori između predstavnika hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba. Vodstvo pobunjenih Srba odbilo je hrvatski prijedlog o mirnoj reintegraciji. Istog dana srpsko topništvo napada šire područje Dubrovnika u kojem smrtno stradaju civili.

4. kolovoza 1995. – počela Oluja!

Cijeli tekst možete pročitati ovdje

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hcz-zu.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.