Posebnu brigu kraljica je vodila oko gubavaca. Gubavce bi dovodila u svoju kuću, kupala ih i zavijala im rane, davala im čistu odjeću i jelo. Bila je jedna od mnogih poniznih vladara, kraljeva i kraljica srednjeg vijeka, kakvih se danas ne može naći među europskim vođama i oholim političarima današnjice – ljudima bez vjere u Boga koji je bio smisao i smjerokaz života velike kraljice Portugala.
Danas slavimo svetu Elizabetu (Elisabet, Isabel) Aragonsku ili Portugalsku, aragonsku princezu i portugalsku kraljicu. Rodila se 1271. u palači Aljafería, u Zaragozi (Aragonija), kao kći aragonskog kralja Petra III. U dvanaestoj godini udali su je iz političkih razloga za portugalskog kralja Dionizija (Dinisa). On je imao mnoge izvanbračne veze, no Elizabeta je sve podnosila nadljudskom dobrotom i evanđeoskom strpljivošću, pa je čak s ljubavlju prihvatila njegovu nezakonitu djecu.
Kao mirotvorka posredovala je u sukobu svojeg supruga i sina Afonsa te 1323. spriječila krvoproliće. Kralj ju je prognao, ali kasnije se pokajao i primio ju natrag s najvećim počastima. Kad se kralj razbolio, toliko se brinula za njega da se obratio i umro 1325. kao pravi vjernik. Glasovita dobrotvorka, kao udovica postala je franjevačkom trećoredicom, prodala sva imanja i nakit, razdijelila novac siromasima i stupila u samostan klarisa u Coimbri.
Mirotvorka, pošla je opet na put da spriječi sukob između svoga sina, portugalskog kralja Afonsa IV. i njegovog zeta, kastiljskog kralja Alfonsa XI. Iscrpljena od puta preminula je od groznice u gradu Estremozu (Alentejo) na današnji dan, 4. srpnja 1336. Tijelo su joj prenijeli u Coimbru, a njezin grob postao je mjestom čudesa i hodočašća. Svetom ju je proglasio 1625. papa Urban VIII.
Posebnu brigu vodila je oko gubavaca. Gubavce bi dovodila u svoju kuću, kupala ih i zavijala im rane, davala im čistu odjeću i jelo. Bila je jedna od poniznih vladara, kraljeva i kraljica srednjeg vijeka, kakvih je teško naći među oholim i bahatim političarima današnjice.
