Poznata je priča da su Hrvati narod velikih povijesnih junaka, vojnika i domoljuba, ali i isitina da je među Hrvatima uvijek bilo i – izdajnika. Ovaj pojam se posljednjih 20-ak godina gotovo isključivo vezao uz komunističke ili pro-jugoslavenske Hrvate, ali otpad od svog nacionalnog identiteta kod jednog malog dijela Hrvata seže u dalju povijest prema monarhističkoj prosrbijanskoj Jugoslaviji, četništvi, orjuni, jugoslavenstvu 19. i početka 20. stoljeća, mađaronstvu, austrofilstvu i dr., uvažavajući pri tome sve tadašnje društvene i političke okolnosti.
Ovo je priča o poznatom i zaslužnom splitskom liječniku, Hrvatu dr. Jakši Račiću kojeg je četnički vojvoda Draža Mihailović imenovao, ni manje ni više nego – Povjerenikom za Dalmaciju.
I priča o četnicima Hrvatima.
Dr. Jakša Račić rodio se u mjestu Vrbanj na Hvar, 5. kolovoza 1868., a umro u Splitu 23. kolovoza 1943.
Bio je vrhunski liječnik i političar.
Studirao je medicinu u Pragu, Grazu i Innsbrucku, gdje je doktorirao 1900. godine. Radio je u Innsbrucku kao asistent na Institutu za opću i eksperimentalnu patologiju. Daljnju specijalizaciju završio je u Ljubljani da bi 1904. Godine, te potom otvorio kliniku u Splitu.
Dr. Račić je bio jedan od najuglednijih splitskih liječnika, još 1909. donio je u Split prvi rendgen aparat.
Bio je na položaju gradonačelnika Splita između veljače 1929. i lipnja 1933. godine. Započeo je modernizaciju gradske bolnice i počeo pošumljavati Marjan, za što ima velike zasluge, jer je zajedno s društvom “Marjan”, osim pošumljavanja, izgradio staze i naselio park-šumu srnama i zečevima.
Na početku Drugog svjetskog Račić je pristupio četničkom pokretu, pa ga je četnički vojvoda Draža Mihailović imenovao Povjerenikom za Dalmaciju. Godine 1943. Račića su ubili komunistički agenti.
Otkriće jednog branitelja godine 2013. izazvala su skandal u Splitu. Priča je došla na naslovnice Slobodne Dalmacije i splitski je dnevnik objavio priču o fotografiji dr. Jakše Račića među eksponatima o povijesti splitske radiologije na zidu tog odjela u bolnici na Firulama. Na toj slici je prepoznao četničkog velikodostojnika dr. Jakšu Račića, pa je slika nakon velike pobune među Splićanima – skinuta
Najbliži suradnik Draže Mihailovića – Hrvat Zvonimir Vučković Feliks
Kada se govori o jugoslavenskim četnicima, počesto se zaboravlja kako su u redovima vojske Draže Mihailovića, istina u manjem broju, sudjelovali i mnogi Hrvati, Slovenci pa čak i bosanski muslimani. Neki od njih zauzimali su ključna mjesta u četničkoj hijerarhiji, poput Hrvata Zvonimira Vučkovića Feliksa koji je bio zapovjednik Prvog ravnogorskog korpusa. Bio je Mihailovićeva desna ruka, nosio je naslov četničkog vojvode takovskog i zacijelo je najzaslužniji što su četnici spasili više stotina oborenih savezničkih pilota.
Najčešće su to bili Hrvati iz Dalmacije, vjerni kralju i jugoslavenskoj ideji, koji osnivaju Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu s pravoslavnim raspopom Momčilom Đujićem. Osim u Splitu, Trogiru, Šibeniku i Makarskoj, četništvo ima odjeka i na hrvatskim otocima poput Korčule i Krka. Nakon što je Italija, u rujnu 1943., proglasila kapitulaciju, otoke Krk, Mali i Veliki Lošinj, Cres, Silbu i Olib “oslobađaju” hrvatski četnici, pripadnici 243. bataljona JVO, koji su izvršili pomorski desant iz pravca Senja. Ondje su ih dočekali lokalni hrvatski četnici iz Aleksandrova (kako se 1921.-1945. nazivao Punat, u čast srbijanskog kralja).
Otkuda snažna potpora četništvu u dijelovima Dalmacije?
Odgovor na pitanje otkuda tako snažna hrvatska potpora četništvu u Dalmaciji, krije se u književno-povijesnoj studiji “Orjuna: Ideologija i književnost”, koju je u Splitu 2008. objavio dr. Ivan J. Bošković sa Sveučilišta u Splitu.
Mnogima će se danas činiti sablažnjivom činjenica da su Split i Dalmacija, između dva rata, bili epicentar ekstremnog integralnog jugoslavenstva.
U Splitu, koji u to vrijeme nosi epitet “najvećeg srpsko-hrvatskog grada na moru”, već 1918. osniva se Jugoslavenska nacionalno-napredna omladina, organizacija čiji je cilj borba s hrvatskim “separatistima i veleizdajnicima”. Četiri godine kasnije, JNNO prerasta u Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (Orjuna), prorežimsku, ekstremnu, ultranacionalističku i terorističku organizaciju, koja, osim “separatista”, na svojoj meti ima i komuniste.
Orjuna osniva i svoje zloglasno vojno krilo, tzv. akcione čete, kojima je cilj bio fizički obračun pa čak i ubijanje svojih suparnika. Orjunaši u Osijeku 1923. ubijaju hrvatskog aktivista Stjepana Veselića, bacaju bombu na tiskaru Hrvatskog lista te ruše Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu kako bi ga bacili u Dravu.
U Dalmaciji djeluje čak 50 ogranaka Orjune, ali i u drugim dijelovima Hrvatske, pa i u samom Zagrebu.
A njezino članstvo čine “jugoslavenski nacionalisti hrvatskog plemena”. U Splitu izlazi i orjunaški list Pobeda. Danas izgledaju nevjerojatno fotografije iz tadašnjih novina koje prikazuju masovne orjunaške skupove na prepunoj splitskoj rivi.
Četnici, Orjuna i književnici Splita
Rad Orjune i, poslije, četnika u Splitu, aktivno podupire cijeli niz splitskih i dalmatinskih književnika, poput Nike Bartulovića, Đure Vilovića, Mirka Korolije, Ćire Čičin-Šaina, Sibe Miličića i drugih, koji redovito pišu ekavicom i u svojim tekstovima neumjereno slave Srbiju. Niko Bartulović će 1944. biti hrvatski predstavnik na Svetosavskom kongresu u selu Ba (na kojem četnici obećavaju srpsko-hrvatsko-slovensku federaciju!), a bivši katolički svećenik Đuro Vilović radi u stožeru Draže Mihailovića.
Naime, ovaj rođenin Brelanin je 1913. zaređen je za svećenika te potom otišao u Beč na studij filozofije. Nakon povratka u Hrvatsku službovao je u Međimurju, ali je ubrzo napustio svećeničko zvanje te je poslije uglavnom radio kao novinar u zagrebačkim i beogradskim dnevnim listovima. Nekadašnji pravaš i hrvatski nacionalist, Đuro Vilović, postao je nacionalnim renegatom i prišao četničkomu pokretu.
A u svome pismu Draži Mihailoviću, Niko Bartulović 1943. piše kako mnogi mladi Hrvati prelaze na pravoslavlje kako bi pokazali svoju odanost vojvodi Birčaninu. U Splitu u to vrijeme djeluje Četnički odbor na čijem je čelu spomenuti vojvoda Ilija Trifunović Birčanin. Načelnik njegovog stožera bio je Hrvat Radovan Ivanišević.
Procjenjuje se da je među četnicima bilo možda i više od dvije tisuće Hrvata, koji su, do sada, u povijesnim knjigama bili tek fusnota.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
