U svetištu Majke Božje Lurdske u Zagrebu obilježava se 57. godišnjica smrti časnog sluge Božjega oca fra Ante Antića.
Samoj obljetnici prethodila je trodnevnica kroz koju su pripremali fra Josip Šimić, fra Ivan Lotar i fra Zlatko Vlahek. Svetu misu na samu obljetnicu 4. ožujka u 19 sati predvodit će pomoćni mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.
O svojoj zadaći kao vicepostulator
Dr. fra Josip Šimić, redovnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, vicepostulator je kauze časnoga sluge Božjega o. Ante Antića i ispovjednika u župi i samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu.
– Ljudi često ne razumiju koja je razlika između vicepostulatora i postulatora. Stepinčev postulator je npr. monsinjor Batelja. Razlika je u tome što redovnici imaju svoga generalnoga postulatora u Rimu. A za svaki pojedini slučaj, pojedinog kandidata za redovnika ili svjetovnog reda, imenuje se vicepostulator. U samom radu i djelovanju nema nikakve razlike. Titule dolaze otud što, kad se počinje razmišljati o pokretanju postupka za proglašenje nekog kandidata ili kandidatkinje blaženim ili svetim, utemeljuje se ured postulature ili vicepostulature. Razlika je u terminima, nema nikakve razlike u djelovanju. Onaj tko vodi taj ured biva imenovan iz Rima za postulatora. On ima zadaću prikupljanja svjedočanstava od suvremenika ukoliko je kandidat ili kandidatkinja bio naš suvremenik. Ako se radi o povijesnim osobama, onda se istražuju arhivi tj. zapisi iz vremena njihova života.
O prijenosu tijela sluge Božjeg fra Ante Antića
Obilježili smo obljetnicu prenošenja ostataka fra Ante Antića sa Mirogoja u kriptu Majci Božjoj Lurdskoj u Zvonimirovoj gdje se danas nalazi njegov grob. Nad njegovim grobom stoji jedan reljef i na njemu piše Dobri otac Ante. Recite nam više o njemu.
– Mi u Zagrebu imamo sreću da imamo više slugu Božjih čija su tijela prenesena s groblja i stavljena u crkve u zajednicama gdje su pripadali. Na Kaptolu imamo časnog slugu Božjeg Vendelina Vošnjaka i slugu Božjega Aleksu Benigara. U Palmotićevoj ulici u Bazilici Srca Isusova se čuvalo već prije beatifikacije tijelo blaženog sluge Božjeg Ivana Merza.
– Do prijenosa tijela dolazi kada netko umre na glasu svetosti te vjernici počnu pohoditi njegov grob. U jednom trenutku crkvene vlasti, u ovom slučaju nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu, dozvoljavaju da se tijelo prenese u određenu crkvu. 15. prosinca 1970. godine tijelo sluge Božjega Antića s groblja Mirogoj preneseno je u kriptu Majke Božje Lurdske.
Skupljanje svjedočanstava
– Prema izjavama ljudi koji su se tamo našli, tijelo je bilo sačuvano. To je bilo 5 godina nakon njegove smrti. Kada kauza dođe do stupnja proglašenja blaženim, događa se tzv. prepoznavanje tijela. Lijes je tada otvoren. Za tu svrhu se imenuje komisija. Komisija se sastoji od jednog ili dvojice teologa perita, dakle stručnjaka i jednog ili dvojice liječnika. Fra Antićeva postulatura – Ured za prikupljanje svjedočanstava – ustanovljena je dvije godine prije prijenosa tijela.
– Nakon toga su sakupljana svjedočanstva. Imamo svjedočanstva sakupljena tek kada je pokrenut postupak za dokazivanje blaženosti, dokazivanje junačkog stupnja kreposti, glasa svetosti u životu i svete smrti. Imamo i poslije svjedočenja onih koji su se njemu utjecali. Imamo tzv. izvanprocesualna i predprocesualna svjedočanstva koja su svjedoci, bilo da se radi o svećenicima, redovnicima ili laicima, rekli ili zapisali i koja su potpisali.
> Vicepostulator fra Josip Šimić: Padre Pio slao je ljude na ispovijed slugi Božjem fra Anti Antiću
O kauzi sluge Božjeg fra Ante Antića
– Kada je kauza otvorena 1984. već tada su postojala brojna svjedočanstva. Nešto više od 100 svjedočanstava su ispitana u svrhu kauze i koja su ušla u dokumentaciju. Dokumentacija za nečije proglašenje blaženim koja se naziva pozitio, kada su svi materijali gotovi, biva otvorena. Počinje se raditi u Rimu na Kongregaciji. Za to bude zadužen jedan od svećenika s titulom relatora. On ima asistenta koji je završio građansko i crkveno pravo na Papinskom sveučilištu u Lateranu. Dakle, oni onda to pripremaju. Tu su svjedočanstva onih koji su njega poznavali, koji su se kod njega ispovijedali. Njih je nešto više od sto koji su ušli u tu kongregaciju.
– Dokumentacija se sastoji od tri bitna dijela. Prvi dio su izjave svjedoka. Drugi dio je autentični, dokumentirani ili kritički životopis. Treći dio se sastoji od jednog dijela koji se sastoji od mišljenja teologa perita o izjavama svjedoka. Kada je to sve gotovo piše se informatio, posljednji dio, a to je sažetak zašto bi otac Antić zavrijedio da se o njemu povede kauza i da se dovrši ta dokumentacija.
– Kauza je u Rim donesena 1995. godine kada je završena. Proučavanje je trajalo do 2006. kada je bila gotova i tiskana. Oko 1200 stranica. To je podijeljeno konzultorima koji su to proučavali do 2013. godine i donijeli svoju pismenu ocjenu u Rimu. Sjednica je bila 26. studenog 2013.
Iz preporuke Vijeća konzultora
“Sluga Božji fra Ante Antić predstavlja jednu od najzanimljivijih osoba hrvatske katoličke crkve u 20. st. Kao dostojan učenik sv. Franje bio je jednostavan i usredotočen na sudjelovanje u Kristovu otajstvu. Bio je sposoban živjeti u željeznoj strogoći, ali bez pretjerivanja. Žarka i duboka molitva u kontemplaciji pomagala mu je staviti Boga u središte života. Izvori pokazuju njegovu sposobnost umiriti savjest i približiti osobe Bogu. Njegovo svjedočanstvo života zaista ga je učinilo istinskim drugim Kristom. Glas svetosti dovoljno je potvrđen kako u životu tako i u smrti. Kao i poslije smrti. Dostojan ocjene također je i glas o znakovima svetosti. Konzultori su se složili oko činjenice da je sluga Božji vrijedan uzor života te da kao Božji uzor života može biti preporučen mladim redovnicima i svećenicima.”
O čudu sluge Božjeg fra Ante Antića
– To je sažeto mišljenje teoloških stručnjaka o životu i svetosti časnog sluge Božjega. Ta dokumentacija je dana u Kongregaciji na proučavanje onima koji čine Savjet Kongregacije za kauze svetih. 14. travnja 2015. kardinal prefekt Kongregacije je sazvao Savjet gdje su oni odobrili ono što je Vijeće konzultora preporučilo. Rezultate je odnio Papi Benediktu XVI. koji je potpisao Dekret o krepostima. S tim je kauza o svetosti gotova.
– Te je godine odnesena i kauza o čudu koja je trajala godinu i pol dana, dvojici liječnika perita. Naime, u Zagrebu ispred stana, u blizini Crkve Majke Božje Lurdske, mala je beba ispala iz kolica. Dijete je odmah po padu odvezeno u bolnicu gdje je detektirano ozbiljno oštećenje lubanje te je ono stavljeno u kontroliranu komu. Majka djeteta je, nakon što je saznala za težinu ozljeda, po uputi dviju medicinskih sestara koje je susrela u bolnici, otišla u crkvu Majke Božje Lurdske gdje je posjetila grob fra Antića. U crkvi je majka djeteta čula djetetov glas, kao da se ono probudilo iz kome i tražilo jesti. Dijete se zaista probudilo, sjelo na krevet i tražilo jesti. No, ova se kauza tek treba riješiti.
O životu fra Ante Antića
Fra Ante Antić rodio se u Šepurinama na otoku Prviću 1893. godine. Recite nam nešto o njegovom životu.
– Rodio se u Šepurinama, ali je život nastavio u blizini u Zatonu. Tamo je završio osnovnu školu. Nakon toga je išao u Sinj gdje je završio Klasičnu gimnaziju, da bi 1911. obukao franjevački habit na Visovcu. Godinu dana poslije bio je zavjetovan i onda je dvije godine poslan na studij filozofije u Zaostrogu. 1914. je došao u Makarsku gdje je četiri godine studirao teologiju. 29. kolovoza 1917. bio je ređen za svećenika u Crkvi sv. Lovre, a 6. kolovoza je imao svoju prvu Mladu misu u svom Zatonu. Odmah je 1917. imenovan pomoćnikom magistra bogoslova. To je svećenik kod redovnika u funkciji odgojitelja. Imenovan je i profesorom te je predavao Duhovnost ili Asketiku. 1920. godine je nakratko premješten u Zaostrog. Potom je opet vraćen u Makarsku.
– U Zagrebu je 10 godina, od 1946. do 1956. bio odgojitelj na Bogoslovnom klerikatu. 1956. godine je razriješen službe magistra i zadnjih 9 godina svoga života je bio samo duhovni vođa, pogotovo ispovjednik. Kod njega se ispovijedao i pokojni kardinal Kuharić za koga je također otvorena kauza, nadbiskup Franić i mnogi drugi. Ispovijedao je po cijele dane, često bi kasnio na ručak. Gvardijan samostana je povremeno morao intervenirati pa zatvoriti nakratko samostan.
O odgojiteljskom i duhovnom daru fra Ante Antića
Što znači „onaj koji čita duše“?
– To možemo nazvati duhovnom intuicijom. Znao je ponekad kada bi netko došao, prije nego bi ušao kod njega, osjećao je nadahnuće. Jednostavno, odmah bi nekima rekao zbog čega su došli. Nije morao dugo ispitivati da bi znao što osobu muči. Naprimjer, došao mu je jedan bogoslov koji se za godinu dana trebao rediti. Rekao mu je da ga je strah da to nije za njega, da neće moći izdržati. Fra Ante ga je pitao: Imaš li sada zvanje? Ono što će biti za deset godina, to prepusti Bogu.” Taj bogoslov se zaredio, već je sada umirovljeni svećenik.
– Njegova karizma izmiče iz vida ljudima ponekad. 1925. imenovan je magistrom bogoslova. Ostao je do 1956. u Makarskoj kao magistar bogoslova. Imamo njegovu karizmu odgojitelja i karizmu duhovnog vođe. On je već u Makarskoj uz tu svoju službu, došao na glas kao dobar ispovjednik i savjetnik. Kada je došao u Zagreb 1946. godine, kada je zatvoren Blaženi Alojzije Stepinac, već je bio na glasu kad izvrstan ispovjednik, kao onaj tko čita duše i dobar savjetnik.
Kako je Padre Pio poslao vjernike fra Anti na ispovijed
Postoje stereotipi kad se radi o ispovjednicima. Neki su strogi, ali većina ispovjednika nastoji biti blaga prema ljudima, ne koriti ih previše. Blagost pomogne više nego prekoravanje. Padre Pio je bio na glasu kao strog ispovjednik. Pogotovo kad je smatrao da netko nepotrebno dolazi. Iznijet ću zato dva primjera. Bio je strog prema Hrvatima. Poznata je jedna priča kada je ispovijedao jednu Zagrepčanku, rekao joj je: „Gospođo, zašto ste došli ovdje? Imate Oca Antića u Zagrebu!” Drugi slučaj je s jednim mojim pokojnim subratom koji je došao tamo iz znatiželje. Njemu je isto rekao : „Zašto si došao ovdje, tvoj subrat fra Ante Antić ispovijeda u Zagrebu.“ Fra Ante nikad nije koristio takav pristup. Bio je jako blag. Iznimno bi opomenuo nekoga tko često dolazi, a vidi da se ne trudi iskorijeniti grijeh. Ili redovnike koji bi se žalili na svoje poglavare. To su bile iznimne situacije.
O savjetu za kardinala Kuharića
Fra Ante Antić je inače u rodu s mojim ocem, iz Zatona. Tata mi je ispričao kako mu je rekao što je ono s čim će se on trebati boriti po svojoj naravi. To se kroz čitav njegov život provuklo kao istina na koju mu je fra Ante ukazao.
Kakav je on bio kao subrat?
Bio je izrazito skroman i jednostavan. Mnoge stvari iz praktičnog života nije znao, ali je bio izrazito pronicljiv. Trebalo je jednom prokopati vrt za proljetnu sadnju. Bogoslovi su to brzo napravili i fra Ante ih je htio nagraditi. Oni su poželjeli kopačke jer su voljeli igrati nogomet. Fra Ante je mislio da su kopačke uske lopate koje će im pomoći u kopanju.
Fra Ante je davao smjernice ljudima kako bi spoznali što Bog pred njih stavlja. Kardinalu Kuhariću je savjetovao da uči jezike i upiše doktorat jer ga čeka zahtjevna budućnost. Kardinal je to sam posvjedočio. Znao je redovnicima ili bogoslovima savjetovati da napuste zvanje ako je smatrao da nisu za to. Bio je vrlo konkretan. Znao je kolegama savjetovati da rade na svom duhovnom životu jer će biti odlični ispovjednici.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
