6. prosinca 1981. Stjepan Gunjača – što niste znali o najstarijoj starohrvatskoj crkvi Svetog Spasa i pokušaju da se proglasi srpskom baštinom?

Foto: Krešimir Bikić / wikimedia commons

Na ulazu u crkvu Svetog Spasa u blizini Knina nalazi se četverostrani zvonik i dosad je najstariji poznati sačuvani starohrvatski zvonik. Oko crkve je također pronađeno oko 1162 starohrvatska groba s bogatim arheološkim nalazima, što je čini najvećom hrvatskom nekropolom.

Smatra se najstarijom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj, a Srbi i Srpska pravoslavna crkva već čitavo stoljeće svojataju ovu hrvatsku baštinu.

 

Dr. Gunjača, Stjepan, hrvatski arheolog i povjesničar (Sinj, 28. IX. 1909 – Split, 6. XII. 1981). Diplomirao povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i doktorirao 1937. godine.

Stjepan Gunjača je jedan od najvećih istraživača ranohrvatske baštine u zaleđu Dalmacije, osobito na području Knina, te se istaknuo u istraživanju starih katoličkih crkava koje je Srpska pravoslavna crkva htjela proglasiti svojom svojinom (romanička crkva Sveti Spas u Cetini kod Knina).

Od 1933. kustos Muzeja hrvatskih starina u Kninu, potom ravnatelj istoga muzeja kada je 1946. preseljen u Split. Jedan od najznačajnijih hrvatskih arheologa, bavio se nacionalnom arheologijom, poglavito razdobljem hrvatskih narodnih vladara. Vodio arheološka istraživanja na mnogobrojnim ranohrvatskim lokalitetima, od kojih su najvažniji Biskupija, Bribir, crkva sv. Spasa na vrelu Cetine, Kašić.

Utemeljio bogate muzejske funduse hrvatskih kamenih spomenika. Obnovio izlaženje časopisa Starohrvatska prosvjeta, čiji je glavni urednik 1949–68. Njegovim poticajem u Splitu je podignuta nova zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (1975). Dio svojih povijesnih i arheoloških istraživanja sabrao u djelu Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj istoriji(I–IV, 1973–78). Redoviti član HAZU. Dobitnik Nagrade za životno djelo 1971.

 

Crkva Svetog Spasa – najstarija sačuvana hrvatska crkva i biser arheologije

Ova starohrvatska crkva je izgrađena u zadnjoj četvrtini 9. st. za vrijeme vladavine Branimira, hrvatskog kneza Primorske Hrvatske. Crkvu je podigao “cetinski župan Gastika (Gostiha)” u sjećanje na svoju majku i svoje sinove kako je zabilježeno na pronađenim ulomcima oltarne ograde.

Početkom 9. st. kratko su ovim krajevima vladali Franci (germanski narod) koji su izvršili velik utjecaj na pokrštavanje i stil izgradnje crkava. Cetinski župan Gastika dao je sagraditi crkvu u zadnjoj četvrtini 9. stoljeća u blizini jednog od najljepših vrela Cetine i posvetiti je Kristu Spasitelju. Tada je Primorskom Hrvatskom vladao knez Branimir. U narodu se crkva počela pojednostavljeno nazivati crkvom sv. Spasa.

Crkva sv. Spasa u selu Cetina na širokom polju podno Dinare prvi put se spominje u zaključcima Splitskog crkvenog sabora 1185. godine i posebna je po mnogo čemu. Možda se danas doima malenom, ali s obzirom na vrijeme gradnje riječ je o impozantnoj građevini. Smatra se najstarijom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj. Osim toga, spada među jedan od najbolje očuvanih spomenika ranosrednjovjekovnog sakralnog graditeljstva u Hrvatskoj.

Photo: verbum.hr, Predromanička ckrva Svetog spasa iz zraka, jasno se vide starohrvatske nekropole i noviji praovslavni grobovi oko njih

Na ulazu u crkvu nalazi se četverostrani zvonik i dosad je najstariji poznati sačuvani starohrvatski zvonik. Oko crkve je također pronađeno oko 1162 starohrvatska groba s bogatim arheološkim nalazima .

Prvi pisani spomen crkve sv. Spasa u srednjem vijeku nalazi se u zaključcima Splitskog crkvenog sabora iz 1185. godine, kada se velika Splitska nadbiskupija reorganizirala u nove biskupije u Kninu, Senju, Krbavi i Tomislavgradu.

U ranom 15. st. Hrvoje Vukčić Hrvatinić, hrvatski ban, bosanski vojvoda i splitski Herceg, je ojačao utvrdu Prozor iznad Vrlike i većina stanovništva se preselilo iz okolice crkve (Vrh Rika) u Vrliku gdje su uživali zaštitu utvrde. Nakon prodora Turaka 1492. god., crkva je znatno oštećena, a stanovništvo je trajno ostalo u Vrlici. Tijekom 17. st u područje oko crkve doselilo se stanovništvo iz Bosne, većinom pravoslavci čiji su grobovi danas pomiješani sa starohrvatskim.

 

Srbi svojataju crkvu Svetog Spasa kao srpsku pravoslavnu baštinu!

Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu prvi je poduzeo fra Lujo Marun, i pritom zamalo stradao od lokalnog pravoslavnog stanovništva koje je smatralo da Marun želi crkvu „kroatizirati“.

Potom ju je istraživao hrvatski povjesničar i arheolog Stjepan Gunjača (1909. – 1981.) koji je u crkvi pronašao nekoliko ulomaka dekoriranih pleterom, među kojima je najvažniji arhitrav oltarne pregrade iz 9. st. s natpisom koji spominje donatorstvo kninskog župana Gastike i posvetu Kristu Spasitelju.

Stjepan Gunjača završio je (prislino op.) s iskapanjem i istraživanjem starohrvatske nekropole okolo crkve 1954. godine. Da bi onemogućili nastavak istraživanja Srbi počinju pokapati svoje mrtve ne samo neposredno uz samu crkvu nego i nasumce po cijeloj nekropoli!

21_sv_spas

Photo fah: Fotografija ne laže – godina ukopa pravoslavnog vjernika je 1963.

Srpska pravoslavna crkva i srpski doseljenici uvjeravaju javnost da je ova crkva srpska pravoslavna crkva Vaznesenja Hristovog, iako je sagrađena pet stotina godina prije njihovog dolaska – što je potvrdio i utemeljitelj srpske arheologije Miloje Vasić koji navodi crkvu Vaznesenja Hristovog “koju je koncem XIV vijeka podigao srpski pravoslavni kralj Bosne Stevan Tvrtko za svoje srpske podanike na Cetini”.

Pravoslavni svećenici iz manastira Dragović su sredinom 1983. god. zdrobili ugrađeni ulomak s rano-srednjovjekovnim pleterom, a ulaze na pročelju i sjevernom zidu zatvorili željeznim vratima s rešetkama. Prozore su pregradili suhozidom i zatim održali pravoslavnu liturgiju.

Zbog toga crkva nije srušena u agresiji ujedinjenog srpstva na Hrvatsku, a čak su je namjeravali i rekonstruirati po projektu Ilije Protića koji bi iznad glavnog broda izgradio i kupolu.

Nekada su katolički vjernici u procesijama iz Vrlike i Kijeva hodočastili na Sveti Spas, a onda su procesije i slavljenje blagdana Spasovo (Uzašašća Gospodinova), na ruševinama ove starohrvatske crkve, bile zabranjene više od pedeset godina. Slavljenje Spasova (koji se nazivao i Križevo) obnovljeno je tek nakon Oluje, a te 1996. godine postavljena je i kopija pletera na mjesto otučenog. Danas su i spomenute srpske intervencije u hrvatsku graditeljsku baštinu uklonjene.

Najveći i najljepši izvor rijeke Cetine udaljen je oko 500 metara od starohrvatske crkve Svetog Spasa.

Srbi prvu pravoslavnu crkvu u Vrh Riki, hram Vaznesenja Gospodnjeg (Sv. Spas) kao zadužbinu Marka Četnika i njegove supruge Jelene, grade 1939. godine na uzvisini iznad izvora. Tako je i selo Cetina dobilo svoju parohiju tek u Banovini Hrvatskoj.

 

Crkva sv. Spasa u Cetini, je starohrvatska crkva iz 9. stoljeća. Sagradio ju je župan Gastika. Danas se broji među najvažnije spomenike hrvstke opstojnosti u ovim krajevima (Južna Hrvatska). Ovdje vidimo moguću rekosnstrukciju prema serijalu Hrvatski kraljevi iz 2011. godine. Hvala autoru…

Izvor: narod.hr