Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena izrečena je u 18 sati dana 7. kolovoza 1995. godine. Ta izjava potvrdila je da konačna pobjeda naše pobjedničke vojske nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika.
„Vojna operacija Oluja ’95 u bivšim sektorima sjever i jug je završena, a ustavno-pravni poredak i nadzor nad tim hrvatskim područjima danas u 18 sati potpuno su uspostavljeni“, izjavio je ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak na konferenciji za novinstvo Informativnog stožera Političke uprave hrvatskog Ministarstva obrane 7. kolovoza 1995.
To je značilo i službeni kraj pobjedničke vojne akcije Hrvatske vojske pod imenom Oluja.
Tog dana, 7. kolovoza 1995., Hrvatska vojska ušla je u: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja.
Za uspjeh “Oluje”, uz pobjedničku Hrvatsku vojsku i policiju, koju su predvodili načelnik GS HV-a general Zvonimir Červenko, načelnik Obavještajne uprave GS HV-a kontraadmiral Davor Domazet, zapovjednici Zbornih područja HV-a (generali Miljenko Crnjac, Luka Džanko, Ante Gotovina, Mirko Norac, Petar Stipetić) i skupnih snaga specijalne policije (general Mladen Markač), te zapovjednici na ostalim zapovjednim mjestima i obavještajnim dužnostima, zaslužno je zajedništvo većine Hrvata i hrvatskih građana koji su se suprotstavili srpskoj agresiji, kao i uspješna državna politika, predvođena predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Svjetski državnici, a posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom su pokazali razumijevanje za provedenu operaciju. Između ostalog, rekli su da je “Hrvatska ostavila dovoljno vremena međunarodnoj zajednici da sukob razriješi pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajališta krajinskih Srba”. Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava.
Tijekom Oluje ‘95. hrvatski vojnici nisu srušili niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt; ipak, u razdoblju nakon završetka operacije zabilježena su kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Hrvatska vlast je protiv takvih prekršitelja podnijela 3978 kaznenih prijava; na hrvatskim sudovima zbog toga je osuđeno 1949 prekršitelja hrvatske nacionalnosti, a od tog broja 1492 osobe osuđene su na odgovarajuće kazne (za ubojstvo je osuđeno 27 osoba, a na izdržavanje teške zatvorske kazne u trajanju od 1 do 15 godina upućeno je 13 osoba). (podaci iz “Bijele knjige” – rujan 1999. koju su hrvatske vlasti predale Sudu za ratne zločine u Haagu).
Prošlo je više od dvadeset godina nakon uspješnog izvršenja vojno redarstvene operacije „Oluja“ u kojoj je oslobođeno više od 11 000 km2 te koja je omogućila povratak više od 250 000 hrvatskih izbjeglica iz 1991. godine. Drugi dan operacije obilježen oslobađanjem Knina danas se slavi kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Ovom operacijom Hrvatska je vratila teritorij koji joj je otet u ime „velikosrpske ideje“ predvođene zločinačkim režimom u Srbiji na čijem je čelu bio Slobodan Milošević.
Oluja danas upravo zbog svega toga predstavlja pobjedu, slobodu i snagu te podsjeća na vrijeme kada su Hrvati i hrvatske vojne snage, unatoč svemu što je bilo protiv njih, uspjele izvršiti svoje ciljeve.
