7. lipnja 1945. Macelj – kako je Stjepan Mesić zaštitio ‘antifašista’ Stjepana Hršaka koji je ubio 21 svećenika?

Stjepan Hršak, šef krapinske OZNA-e, pucao je u glavu 21 svećeniku.

Kada je trebao biti procesuiran, u vili na Tuškancu posjetio ga je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Bio je to jasan znak DORH-u da ne čini ništa – dodao je Damir Borovčak u emisiji Bujica, a prenio kamenjar.com.

Na Macelju je ubijeno najmanje 12.000 Hrvata, znatno više nego u Srebrenici koji je zločin proglašen genocidom. Što je tek onda Macelj i još desetine većih stratišta od Srebrenice?

Genocid nad hrvatskim narodom izvršen 1945. godine? Da.

Kao zastupnik u Hrvatskom Saboru, dr. Stjepan Bačić je 2004. iznio cijeli slučaj Državnom odvjetništvu, koje je odbilo provesti istragu. Jedanaest godina kasnije, DORH je ponovo odbio zahtjev Brune Esih za provođenjem istrage, no ovaj je put državni odvjetnik Dinko Cvitan dao šturo izvješće

Gostujući u Bujici na Z1 televiziji, predsjednik Udruge „Macelj 1945.“ dr. Stjepan Bačić, inače bivši saborski zastupnik HDZ-a, kritički je progovorio o neprocesuiranju komunističkih poslijeratnih zločina Titovih partizana:  – Kada sam bio zastupnik 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke.

MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve „u postupku“.

Tko je tako moćan još 1992. zaustavio iskapanja na Macelju?

Dr. Bačić je nastavio: – Na Macelju je ubijeno između 12 i 13 tisuća Hrvata.

Godine 1991. kardinal Franjo Kuharić tamo je održao prvu misu zadušnicu. Misa je služena na poziciji Lepe Bukve, mjestu gdje se nalazi jama 4D. U njoj je nađen 21 svećenik i još 60 časnika hrvatske vojske.

Godine 1992. donijeta je odluka o osnivanju Komisije za istraživanje komunističkih zločina. U Macelju je započelo iskapanje. Obrađene su 23 jame iz kojih je izvađeno 1163 zemna ostatka. Na Maceljskoj gori ima još više od 100 jama koje su neistražene. Još 1992. godine iskapanja su zaustavljena…

Bačić: – Ubijeni su bili iz svih krajeva Hrvatske, a to zaključujemo upravo po svećenicima. Najstariji među njima Josip Gunčević, bio je iz Đakovačke biskupije, a najveći broj je franjevaca iz Vrhbosanske franjevačke provincije te trojica fratara sa Širokog Brijega.

O zločinu u Meceljskoj šumi u Bujici je govorio i jedan od utemeljitelja Udruge „Macelj 1945.“, povratnik iz Kanade i publicist Damir Borovčak: – Ja to zovem dijagonala zločina. Tri fratra sa Širokog Brijega završila su u Macelju. To je jedna dijagonala… Druga ide iz Zemuna.

Ubijeni Josip Gunčević bio je ravnatelj Katoličke gimnazije u Zemunu. Ubijeni su u noći sa 04. na 05. lipnja 1945. godine. Najmlađi je imao 21 godinu. Iz Krapinskog samostana izvedeni su u 10 sati na večer, pod okriljem mraka ukrcani su na kamione i iza toga im se gubi svaki glas i trag…

‘Antifašist’ osobno ubio 21 svećenika svojim pištoljem – što je čekao DORH?

Borovčak je imenovao ubojicu 21 svećenika: – To je bila velika strahota. Zamislite situaciju u kojoj jedan čovjek iz svojega pištolja ubije 21 svećenika za redom! Klekni, pucaj u potiljak… Klekni, pucaj u potiljak… I tako 21 puta! Po svjedočanstvu preživjelog Frana Živičnjaka, kojeg je poštedio stražar Mladen Šafrenko, kasnije pokajnik koji nam je pokazao jamu gdje su ležali ubijeni, svećenike je svojom rukom ubio Stjepan Hršak! On je bio šef OZNA-e u Krapini.

Iako je Živičnjak DORH-u dao još 15 imena ubojica iz Maceljske šume, DORH nikada nije pokazao volju za provođenjem istrage. U međuvremenu je svih 15 ubojica umrlo, zbog čega nikada nisu procesuirani.

Borovčak nastavlja: – Stjepan Hršak je u konačnici završio u Zagrebu, gdje je 50-ih godina radio za OZNA-u, a za nagradu je dobio vilu na Tuškancu 61. Umro je prirodnom smrću 2009 godine.

Dr. Bačić je pokušao odgovoriti na pitanje zašto zločinac nikada nije kažnjen: – Članovi naše Udruge, Žrtvoslovnog društva i drugih pokreta pokušavali su preko policije i naročito DORH-a, pokrenuti istragu i tražili su procesuiranje zločinca. Međutim, DORH nikada nije pokrenuo istragu, niti je došlo do optužnice. Očito je nedostajalo političke volje za istraživanje komunističkih zločina, a kamo li sankcioniranje…

Stjepan Mesić kao predsjednik države – zaštitnik ubojice svećenika

Bačić se prisjeća: – Godine 2009. grupa građana je prosvjedovala pred kućom Stjepana Hršaka, zahtijevajući istragu, no sve je zaustavljeno kada ga je dan kasnije, u vili na Tuškancu posjetio Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik države. Tražio je da se u „zaslužne antifašiste“ ne dira. A Hršak je „zaslužan“ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika…

Kao zastupnik u Hrvatskom državnom saboru, dr. Stjepan Bačić je prije 12 godina tražio procesuiranje komunističkih zločina: – Činjenica je da niti jedan zločin koji su počinili komunisti nije procesuiran. Kada sam bio zastupnik, 2004. godine, u Saboru sam tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću postavio pitanje zašto se ne procesuiraju zločini za koje imamo dokaze i svjedoke.

MUP je tada imao evidentiranih preko 900 lokacija sa hrvatskim žrtvama. Bajić mi je samo odgovorio da je sve „u postupku“. Slično se kasnije dogodilo i zastupnici Bruni Esih koje je na saborskom Odboru za ljudska prava Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana pitala zašto je iz Izvješća o radu izbacio dio o komunističkim poslijeratnim zločinima.

Dobila je sličan odgovor: „sve je u postupku“, „istrage su u tijeku“, a prošlo je 12 dugih godina… Svjedoci umiru, zločinci umiru, a državni odvjetnici govore da je sve „u postupku“. No, sada je stvar još i gora, jer je Cvitan iz Izvješća za 2015. čak izbacio rečenice koje se odnose na komunističke zločine.

Cvitan i Bajić – istovjetna politika DORH prema partizanskim ubojicama

Dr. Bačić je ocijenio rad DORH-a kada su u pitanju komunistički poslijeratni zločini: – Postoje zločinci, postoje naredbodavci, a rezultat je i dalje nula. Kao da 21 svećenika nitko nije ubio! Od ’90. imamo slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, a nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima. Do ’90. se o svemu nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo?!

Na Bačića se nadovezao Damir Borovčak: – Mladen Bajić je dr. Bačiću prije 12 godina govorio isto, što sada Dinko Cvitan govori zastupnici Esih, s time da su sada otišli i korak dalje pa su iz Izvješća o radu izbacili poglavlje o komunističkim zločinima!

Stječe se dojam da oni zapravo ne žele da se kazne naredbodavci. To se da zaključiti i iz Mesićeva postupka. On je javno zatražio zaštitu ubojice 21 svećenika! Pa naravno da DORH nije poduzeo ništa kada je predsjednik države javno podržao ubojicu! To je bio evidentan pritisak na Državno odvjetništvo i od tada nisu radili ništa.

Borovčak: – Kada je uhićen Josip Boljkovac, svi su podrugljivo govorili da je uhićen starac, a interesantno je kako se isto nije pričalo za Andruju Artukovića, Dinka Šakića, Stjepana Hršaka ili Josipa Manolića… Kada bi se trebalo suditi komunistima onda je to smiješno i to su starci, a kada se sudi Hrvatima – onda to nije tako.

Pravila su različita, ovisno o tome o kojoj se strukturi radi. Pokajnik Mladen Šafranko naveo je čak 15 imena egzekutora sa Macelja, od ukupno 60-ak za koje se znalo. Svih 15 ubojica do danas je umrlo i nisu procesuirani. Znači, odugovlačilo se u institucijama kako bi ih se pustilo da na miru umru. Zaštitili su ih.

Nekrofil Tito napravio lovište za zabavu nad grobištima 12.000 ljudi!

U Bujicu se telefonom javio i dr. Andrija Hebrang, bivši predsjednik Upravnog vijeća Ureda za istraživanje komunističkih zločina: – Neprihvatljivo je da Glavni državni odvjetnik jednoj zastupnici kaže da nešto ima na webu! Pa ne raspravlja se u Saboru o web stranicama, već o Izvješću Glavnog državnog odvjetnika! Nedopustivo je da se zastupnicima uskrati takav materijal. Stavio Cvitan poslijeratne komunističke zločine u izvješće ili ne, rezultat je isti… Svake godine isto slušamo: „istrage traju“.

Borovčak je povezao zločin u Macelju sa jugoslavenskim komunističkim vrhom i diktatorom Titom: – Područje Macelja nakon rata je proglašeno zabranjenim područjem i tu je bilo Titovo lovište. Prema našim podacima, Tito je tu dolazio u lov na divlje svinje najmanje tri puta. Lovio je i Stevo Krajačić, koji je bio poveznica između Tita i ubojice svećenika Stjepana Hršaka. Postoje i fotografije o tome. I tako dolazimo do poveznice Hršak – Krajačić – Tito. Dodaju li se tome i dokumenti, potpuno je jasno da je zločin nad 12.000 Hrvata u Macelju naredio partijski i državni vrh na čelu s Titom.

Zaključak – Da se provela lustracija danas bi sve bilo drugačije!

Činjenica je da se to svjesno zataškava!

Glavni državni odvjetnik ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti ove srpske, iz Domovinskog rata. Na primjer, za granatiranje 14 hrvatskih bolnica nije pokrenuta još uvijek niti jedna istraga i nije podignuta niti jedna optužnica. Dakle, na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. isto kao i ono što se događalo 1945. godine.

Dr. Bačić je zaključio sa lustracijom: – Da se u Hrvatskoj dogodila lustracija i da su ljudi koji su bili aktivni sudionici zločinačkog komunističkog sustava odstranjeni iz javnog života, mi bismo danas posve ležerno pričali o svim ovim temama. Zločinci bi bili procesuirani, a žrtve dostojanstveno pokopane. Međutim, to se nije dogodilo. U institucijama i dalje rade ljudi povezani s bivšim režimom i zato nema nikakvih rezultata.

Bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.

Niti slobodan narod.