7. srpnja 1893. rođen Miroslav Krleža – najveći hrvatski književnik 20. stoljeća

Foto: www.enciklopedija.hr

Na današnji dan 7. srpnja 1893. u Zagrebu je rođen Miroslav Krleža, književnik i autor najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti 20. stoljeća i pokretač mnogih kulturnih inicijativa zasnovanih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva, što je njegov opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svoje školovanje odradio je u vojnoj kadetskoj školi u Pečuhu i to neposredno prije I. svjetskog rata u vrijeme Balkanskih ratova, kada odlazi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij te preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s namjerom da postane dobrovoljac u srpskoj vojsci.

Krleža, Srbija i komunizam

Nažalost njegova odluka da se pridruži srpskoj vojsci nije dobro prošla jer su ga osumnjičili za špijunažu zbog čega je bio protjeran iz Srbije. Nakon tog uzaludnog pokušaja vraća se u Austro-Ugarsku gdje biva uhićen na osnovi tjeralice „Ludoviceuma“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim ubrzo je pušten i mobiliziran 1915. kao hrvatski domobran te poslan na bojišnicu u istočnu Europu (Galiciju) gdje proživljava teški rat, nakon čega vrijeme provodi uglavnom po bolnicama i toplicama zbog slabog zdravstvenog stanja.

Pored vojnog života bio je poprilično aktivan u politici, pogotovo nakon stvaranja Kraljevine SHS, kad je bio fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom bio angažiran u komunističkom pokretu novonastale države. To je razdoblje kad se uvelike razvija njegova spisateljska djelatnost i pisanje srpskom ekavicom na kojoj je pisao gotovo do Radićeva ubojstva. Krleža tu nije bio izuzetak jer je niz plodnih i zanesenih hrvatskih pisaca išlo sličnim putem: Šimić, Ujević, Cesarec, Andrić, Cesarić i mnogi drugi.

Potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća, postao je dominantna osoba u književnom životu bivše Jugoslavije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Krleža i NDH

Približavanjem Krležina vjera u komunizam slabi i opada, ponajprije zbog devijantnih i totalitarističkih pojava u „idealnom sovjetskom društvu“ još za Lenjinova života, a posebno nakon Staljinovih čistki i masovnih ubojstava praćenih deportacijama tisuća ljudi.

Zbog toga je Krleža bio zgrožen svim nastupajućim ideologijama pred Drugi svjetski rat jer je u njima opravdano vidio totalitarne i antiljudske tendencije i postupke fašizma, nacizma i komunizma, kao i licemjerje zapadnih demokracija i njihovih manipulacija međunarodnim događanjima u kojima je Hrvatska, slično kao danas, bila predmetom geopolitičkih manipulatora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Krleža je Drugi svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim sudrugovima iz Komunističke partije.

Nakon proglašenja NDH Krleža se našao u Zagrebu. Luigi Salvini, tadašnji kulturni ataše talijanskog veleposlanstva u Zagrebu ponudio mu je propusnicu za Italiju, no Krleža to odbija kao što odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedeno, kao što je govorio, hoće li ga „Dido (Eugen Dido Kvaternik) ili Đido (Milovan Đilas) ubiti“. Ubrzo se pokazalo da mu od vlasti NDH nije prijetila nikakva opasnost bez obzira što je Krleža u cijelom predratnom periodu nastupao s izrazito ljevičarskih pozicija.
Krleža i Jugoslavija

Nakon završetka Drugog svjetskog rata bio je na ledu i „promatranju“ komunističkih vlasti. U klimi kakve-takve liberalizacije pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod (današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža) – praktički jedinu “jugoslavensku” instituciju sa središtem u Hrvatskoj, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socrealizma.

Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, što je dovelo do njegove ostavke u Centralnom komitetu nakon jugokomunističke hajke na “hrvatski nacionalizam” izražen, navodno, u tom dokumentu. Međutim, bez njegove podrške Deklaracija bila teško ostvariv projekt jer je Krleža bio osobni prijatelj Josipa Broza Tita, te je predstavljao rijetku osobu koja je mogla “preživjeti“ kritiku moćnog Vladimira Bakarića izrečenu sa saborske govornice protiv potpisnika Deklaracije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U doba Hrvatskoga proljeća simpatizirao je zahtjeve proljećara, no povukao se kad je postalo očito da je Tito odlučio slomiti hrvatski nacionalni pokret. Do kraja života djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine života provodi narušenoga zdravlja.

Krležin opus

Njegov opus djela nemoguće bi bilo sažeti u nekoliko rečenica budući da se iskazao i kao romanopisac i pjesnik, dramaturg, pa i esejist.

Desetljeća Krležina stvaralaštva obilježila su 20. stoljeće i značila pravu razdjelnicu, tematsku, ideološku i estetsku mjeru svega što je napisano u tom razdoblju hrvatske književnosti. No, u skladu s njegovim geslom da je cijeli život pjesma bez poante, Krležina fizička smrt 1981. godine nije značila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek 20 godina nakon njegove smrti.

Najpoznatija Krležina djela su: zbirka novela ratne tematike “Hrvatski bog Mars”, zbirka kajkavskih pjesama “Balade Petrice Kerempuha”, dramska trilogija “Glembajevi” te romani “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Banket u Blitvi” i romaneskni ciklus od pet knjiga, “Zastave”.

Često ga se svrstava u skupinu velikih književnika poput Joycea, Prousta, Tolstoja koji nisu ovjenčani Nobelovom nagradom, iako je Krleža u par navrata bio ozbiljni kandidat za tu prestižnu nagradu.

“Riječi …

spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme

između čovjeka i čovjeka nepromostivosti

vrlo često dublje od najmračnijega ponora.”

Miroslav Krleža

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.