Sam Josip Broz već je ranije svojim pismom iz 1943. kritizirao odluke Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOH-a o priključenju teritorija Istre, Dalmacije i drugih dijelova Hrvatske kao potencijalno opasne jer su donesene izvan odluka AVNOJ-a. Smatrao je da time ZAVNOH prelazi svoje ovlasti u odnosu na AVNOJ i da se time u očima stranih saveznika može očitovati kao separatizam.
Time se je već polako pripremala zamka za ograničavanje samostalnosti djelovanja KPH i njenog vođe Andrije Hebranga.
Na današnji dan, 8. svibnja. 1944. održano je Treće zasjedanje ZAVNOH-a u starom hrvatskom mjestu Topuskom, razrušenom i spaljenom za vrijeme Domovinskog rata.
ZAVNOH je skraćenica za Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske.
Treće zasjedanje ZAVNOH-a donijelo je neke odluke koje su trebale biti garancija hrvatske samobitnosti u slučaju poraza sila nacističke osovine, a dio kojih je bila i Nezavisna Država Hrvatska.
Međutim, kako piše Ivan Supek u knjizi „Na prekretnici milenija“ i ovdje su jugoslavenski boljševici „poništili“ odluke ovog zasjedanja osudivši ih kao „pad u buržoaski liberalizam“.
Od 10 članova predsjedništva ZAVNOH-a samo dva iz KPH.
Predsjedništvo ZAVNOH-a činili su: Vladimir Nazor (neovisan, pjesnik), Andrija Hebrang (KPH), Ivan Gošnjak (KPH), Franjo Gaži (HSS), Stjepan Prvčić (HSS), Filip Lakuš (HSS), Rade Pribićević (SDS), Simo Eror (SDS), Svetozar Rittig (katolički svećenik) i Ante Mandić (neovisan).
Dakle tri člana Hrvatske seljačke stranke, dva člana Komunističke partije Hrvatske, dva člana Srpske Demokratske stranke, te trojica neovisnih članova.
Sastav predsjdništva ZAVNOH-a, u kojem je od 10 članova bilo tek dvojica iz Komunističke partije Hrvatske, od kojih jedan kasniji “narodni neprijatelj” Andrija Hebrang, svjedoči da je, tek završetkom rata, čistkama i ubijanjima Komunistička partija preuzela apsolutnu vlast nasilnim putem i zastrašivanja.
Vođa hrvatskih komunista na zasjedanju u Topuskom, Andrija Hebrang je tvrdio:
„Hrvatska ima pravo sama upravljati sobom, imati svoj Sabor kao vrhovni zakonodavni organ i nositelj suvereniteta, i pravo na svoju narodnu vladu.“
Zbog naglašenih težnji za ostvarivanjem hrvatske nacionalne ideje, Hebrang je u listopadu smijenjen s mjesta generalnog tajnika CK KPH i imenovan je povjerenikom trgovine i industrije Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), a u prosincu je imenovan predsjednikom Privrednoga savjeta NKOJ-a.
Nakon toga ga je vođa jugoslavenskih boljševika Josip Broz Tito dao uhititi i podmuklo ubiti.
Sam Josip Broz već je ranije svojim pismom iz 1943. kritizirao odluke Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOH-a o priključenju teritorija Istre, Dalmacije i drugih dijelova Hrvatske kao potencijalno opasne jer su donesene izvan odluka AVNOJ-a. Smatrao je da time ZAVNOH prelazi svoje ovlasti u odnosu na AVNOJ i da se time u očima stranih saveznika može očitovati kao separatizam.
Time se je već polako pripremala zamka za ograničavanje samostalnosti djelovanja KPH i njenog vođe Andrije Hebranga.
U poslijeratnim događanjima, jugoslavenski boljševici u potpunosti preuzimaju primat u Hrvatskoj, protjerujući sve slobodnomisleće domoljube iz redova Hrvatske seljačke stranke, sudionice ZAVNOH-a, KPH i druge.
Time na vlast stupa revolucionarni komunizam boljševičkog i projugoslavenskog tipa, a Hrvatska pada pod čizmu Beograda i antihrvatski raspoloženih komunista iz redova Komunističke partije Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
