Akademska kiparica Linda Milić Kršnjavi podijelila je s nama iskustvo izrade i oblikovanja zavjetne pokaznice župljana Župe svetog Leopolda u Požegi. Njezin tekst prenosimo u cijelosti.
‘Gledam jedan cvijet i pitam se gdje je ljepota?
Je li ljepota u tom cvijetu, ili u mom oku?
Ljepota nije ni u cvijetu, ni u mom oku, ljepota je u odnosu između nas’
Sv. Toma Akvinski
U radosti dovršenoga djela razmišljam o pozivu velečasnog Joze Jurića koji je pred mene postavio zadatak oblikovanja pokaznice, zavjetnog dara župljana. Promatrajući unazad put oblikovanja, pokušavam ga sažeti i pronaći one naglaske koji su vodili moju misao.
Zahvalna za povjerenje koje mi je iskazao i s dubokim poštovanjem i odgovornošću prema svima koji su darovali svoje dragocjenosti, započela sam rad nalik na hod kroz noćnu tamu u kojoj molitvom hrabrimo srce predajući se Providnosti da upravlja naš korak.
‘Oblikovati liturgijski predmet daleko nadilazi okvire profesije’
Jer, oblikovati liturgijski predmet daleko nadilazi okvire profesije, ali i naglašava pitanje koje bi svaki likovni radnik trebao sebi postaviti: Zašto uopće imamo želju oblikovati? I je li opravdano pitanje koje i prečesto čujemo: Što nam to umjetnik želi reći?
U suvremenom poimanju umjetnosti likovno oblikovanje postavlja autora u povlašteni položaj onoga koji se ističe nekom svojom osobitošću, i čije zamisli i ostvarenja pod atributom umjetničkog dobivaju status neupitnog i vrijednog.
U svijetu prenaglašenog individualizma u koji smo uronjeni, iza vlastite predstave koja lažno inzistira na komunikaciji i interakciji djela i promatrača, ostaje dojam da umjetnost zapravo manipulira publikom, ostavljajući promatrača nesigurnog u vlastita shvaćanja i osjećaje.
‘Umjetnost danas slavi individualizam, iza čije se lažne slike poštovanja različitosti osobe krije samo praznina i nesretna usamljenost’
Umjetnost danas slavi individualizam, iza čije se lažne slike poštovanja različitosti osobe krije samo praznina i nesretna usamljenost. Ali, kako je rečeno u jednoj pjesmi o umjetnosti, Ljepota ne umire nigda…
Izrada predmeta namijenjenog liturgiji najljepši je i izravan povratak ka dubokoj čovjekovoj težnji za Ljepotom, Ljepotom koja izražava radost zajedništva.
Ta mi je misao o zajedništvu, bila misao vodilja u oblikovanju ove pokaznice. Misterij Presvetog Trojstva, njegova unutarbožanskog darivanja i sebedarja u odnosu na nas, preplet trojstvene Ljubavi po kojoj ćemo u slavljenju euharistije postati jedan kruh.
Svi ostali motivi utkani u izgled ove pokaznice zaogrnuti su tom željom isticanja zajedništva, Jednosti u Bogu. Ta je namjera naglašena figurom koja prikazuje Boga Oca na samom vrhu pokaznice, figuricom goluba kao Duha Svetoga koji lebdi u prostoru ponad Presvetog oltarskog Sakramenta i prepletom kružnica koje simboliziraju zajedništvo na prednjoj ploči pokaznice.
Medaljoni s portretima naših svetaca i blaženika
U dnu pokaznice, na njenoj bazi, prikazani su medaljoni s portretima naših svetaca i blaženika kojima se vjernici župe svetog Leopolda utječu u svojim molitvama, moleći ih za nebeski zagovor, sv. Leopolda Bogdana Mandića, bl. Alojzija Stepinca, bl. Miroslava Bulešića i bl. Ivana Merza.
Baza je ukrašena reljefnim prikazima hrastovog lišća, a prsten koji čini prijelaz prema stupu pokaznice nosi motiv zrnja pšenice i listova vinove loze, da bi naglasili da su ovu pokaznicu kao svoj zavjet dali izraditi vjernici Požeškoga kraja. Drago kamenje zelene boje na prihvatnom čvoru ili nodusu također upućuje na plodni kraj Zlatne Doline. Na samom rubu baze nalazi se pedesetčetiri kuglice uvodeći tako motiv Krunice kao omiljene molitve mnogih vjernika.
Povrh nodusa nalazi se plato koji nosi figurice Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, uokvirene kristološkim simbolom, prostornom viticom ukrašenom modeliranim listićima vinove loze.
Gornji dio pokaznice načinjen je od tri srebrne pozlaćene reljefno obrađene ploče, ukrašene dragim kamenjem. Bogatstvo uvedenih oblika, motiva i dragog kamenja odmjereno je s namjerom da se mnoštvo detalja uravnoteži u vizualno jedinstvenu cjelinu u kojoj je svaki detalj važan, ali ni jedan ne preuzima dominaciju. U samom središtu kruga pokaznice nalazi se piksida sa zlatnom lunulom koja prihvaća posvećenu hostiju.
‘Svečanost liturgijskog ozračja u slavljenju vjere’
Razrada svih detalja, različitost obrade površina od modeliranja, gravure do brušenja i poliranja u svoj raskoši efekata ima za cilj naglasiti svečanost liturgijskog ozračja u slavljenju vjere, zatim i okupljenost Crkve pred Presvetim Oltarski Sakramentom gdje u klanjanju ponaosob živimo smisao slavljenja otajstva vjere stavljajući sebe pred Krista.
Pristupajući sakramentalnoj pričesti želimo usvojiti oblik Kristova življenja, a to je život za druge, prepušten posve u Očeve ruke.
Tako i u klanjanju promatrajući i posve se podlažući Bogu nismo tu da bismo, kako stoji u jednom tekstu liturgičara, samo kušali ljepotu njegove prisutnosti, već da bismo sudjelovali u njegovom predanju. Naspram individualizma stoji mogućnost da blagovanjem postanemo Mistično Tijelo Kristovo…
Ako se vratimo na pitanja o oblikovanju i traženju ljepote, odgovor doista možemo naći u mislima sv. Tome Akvinskog, samo u odnosu kojim se darujemo pronaći ćemo ljepotu.
Ova zavjetna pokaznica nastala je nadahnuta radošću zajedništva, kao dar župne zajednice, a njena je izrada bila praćena molitvama župnika i vjernika. Izrađena je u suradnji sa zlatarskom radionicom Zlatarne Dodić iz Zagreba, uz pomoć vrijednih ruku njihovih vrsnih majstora kojima se zahvaljujem na trudu i strpljivosti prilikom izrade.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
