Povodom održanog humanitarnog koncerta “Neka se čuje do neba glas” kojim se obilježilo 20 godina djelovanja Kuće susreta Tabor u Samoboru, razgovarali smo s Alanom Hržicom, pjevačem koji je svoju karijeru posvetio duhovnoj glazbi te svojim pjesmama obogaćuje brojne duhovne obnove i koncerte. Za sedam dana izlazi njegov novi album duhovne glazbe i sve češće dobiva pozive za nastupe u inozemstvu. Alan Hržica posljednji je nastup imao upravo u Samoboru, na proslavi 20. obljetnice Kuće susreta Tabor.
Narod.hr: Opišite nam malo atmosferu s posljednjeg koncerta na kojem ste nastupali, onaj u Samoboru?
Moj osobni doživljaj koncerta je bio divan, ljudi su sa srcem pjevali pjesme i meni je bilo nekako posebno lijepo. Neka posebna radost se jučer dogodila. To je rezultat Tabora koji 20 godina uporno radi. Tisuće i tisuće ljudi prošlo je kroz Tabor, doživjelo neku svoju promjenu u životu. Jučer je bila velika proslava toga, a što se moglo primjetiti na licu svakog čovjeka koji je bio tamo.
Narod.hr: Što za Vas znači Tabor? Kako vi doživljavate Kuću susreta?
Tabor je mjesto mojeg obraćenja. Na Tabor sam došao prije nekih 17 godina u vrijeme mojih prvih koraka u vjeri. Tada je još bio pater Zvjezdan Linić i na mene je to ostavilo snažan dojam. Prisilio sam se da dođem na taj Tabor jer sam bio osoba u problemima. Za Tabor sam čuo od jednog franjevca, fra Miškića koji je rekao da bi bilo dobro da odem. Zanimljivo je kako sam samo par mjeseci od moje posljednje duhovne obnove u Taboru osjetio da mi se nešto dogodilo u Taboru i da tamo moram otići ponovno. Tako sam svake godine dolazio na Tabor i to je bilo mjesto moje obnove, ali dugo kasnije je uslijedilo pravo obraćenje. To su bili nekakvi počeci koji su za mene bili iznimno važni. Taboru, pateru Liniću i cijeloj ekipi tamo dugujem puno toga, Gospodin je kroz njih napravio puno toga u mojem životu.
Narod.hr: Kakav je bio vaš odnos s paterom Zvjezdanom Linićem, jeste li ga poznavali osobno?
Moja prva ‘ozbiljnija’ osobna ispovijed, ona ispovijed gdje si pozvan na razgovor o svom životu i gdje te usmjerava je bila kod njega. Dosta sam ga čekao jer je tamo bilo puno ljudi koji su ga povlačili za habit ali evo dočekao sam ga, dugo smo se zadržali u ispovjedaonici, tamo sam ispustio svu svoju muku. Bio je divan i topao čovjek, tako je svjedočio Boga i prenosio to evanđelje da je na mene to ostavilo poseban utisak. Fra Zvjezdan Linić je bio sveta duša koji je meni puno pomogao na putu vjere, iako nisam s njim imao osobno prijateljstvo, ali to nije bilo niti važno. Bilo je važno da taj čovjek kaže onu rečenicu koja tebi treba u tom trenutku, zapravo Isus je kroz njega govorio. Nitko ne može zamijeniti fra Zvjezdana Linića kao što nitko neće moći zamijeniti fra Ivana Matića. Fra Matić je u svojoj karizmi, na svoj način preuzeo Tabor i jednako dobro vodi svoju službu. Karizmatična je osoba i pun ljubavi, glazbenik koji je napisao prekrasne pjesme. Tabor ima pravog čovjeka za današnje vrijeme.
Narod.hr: Što je s Vašom glazbenom karijerom? Je li još uvijek naglasak samo na duhovnoj glazbi?
Moja karijera se i dalje temelji samo na duhovnoj glazbi. Za sedam dana izlazi mi novi duhovni album koji će tražiti svoje promotivne koncerte po cijeloj Hrvatskoj i u inozemstvu. Sigurno ću imati puno posla. Nisam sklon avionima, ali ću izgleda morati sjesti i u avion kako trenutno stoje planovi, obzirom na pozive iz inozemstva.
Narod.hr: Koji su sljedeći koncerti koje najavljujete?
28. listopada će biti velika duhovna obnova za studente u Ciboni u Zagrebu pod nazivom “Isus na brucošijadi”, pater Ike Mandurić, don Damir Stojić i don Ivan Valentić i to tek sada najavljujemo. Veliki duhovni koncert u Splitu je zakazan za 11. studenog…
Narod.hr: Što je s Vašom zajednicom Srce Isusovo koju vodite i molitvama na Kamenitim vratima?
Stalno dobivamo nove članove, rast zajednice je konstantan. Na Kamenitim vratima se skuplja od 600 do 1000 ljudi svaki utorak. Jedan od mojih planova je što više vremena posvetiti svojoj supruzi Ricardi da obitelj u svemu tome ne trpi. Supruga mi je velika podrška u svemu, puno mi pomaže u ljubavi i miru i to mi je jako važno.
