Barbara Kraljičak: Šimleša izvukao deblji kraj u verbalnom dvoboju s Lidijom Bačić

Foto: Lidija Bačić, Instagram, snimka zaslona; fotomontaža: Narod.hr

Hrvatski javni prostor zadnjih desetak dana zaposjela je polemika koju je izazvao novinski kolumnist, tzv. ljubavolog Bruno Šimleša, u svojoj kolumni prozivajući pjevačicu lake zabavne glazbe Lidiju Bačić za golotinju.

Šimleša razvija svoju filozofiju koju je u Americi već uspješno svojom knjigom “Tajna” unovčila Rhonda Byrne, a “Alkemičarom” Paulo Coelho. Bruno Šimleša, autor duhovne literature, zabrinuo se kakve su sve to žene uzori našim kćerima i unukama ako se nage ili polunage svakodnevno pojavljuju u medijima, piše Barbara Kraljičak u Hrvatskom tjedniku od 20. srpnja 2017.

Nije prozvao samo Lidiju, prozvao je on i razne Maje, Lane, Ecije, Nives i slične, ali Lidija je jedina koja je reagirala.

Reagirala je i starleta Nives Celzijus, ali reakcija pjevačice Lidije Bačić bila je jača i odjeknula je puno glasnije, a u medijima se sigurno zadržala dulje no što su oboje očekivali. Nije bilo sredstva javnoga komuniciranja, od dnevnih novina, portala i društvenih mreža Facebooka i Instagrama, koji nije zabilježio ovu javnu polemiku.

U silini svih političkih tema, polemika između jedne polugole pjevačice i ljubavologa traje, zapravo, i dalje pa su nakratko zasjenili i priču o graničnoj arbitraži, turizmu u Lijepoj Našoj, preimenovanje Trga u Zagrebu, pa i ponovnu pojavu Ive Sanadera koji je napisao knjigu o samome sebi. Verbalni dvoboj Šimleša – Bačić počinje sve više sličiti na teniski meč i prebacivanje loptice sjedne na drugu stranu, pa smo tako u hrvatskome javnom prostoru mogli gledati prvi set, drugi set, pa treći, a sudeći prema odjeku u medijima meč još nikako nije gotov.

Dok je lakoglazbena pjevačica Lidija Bačić putovala po Španjolskoj fotografirajući se po plažama za svoj Inslagram profil, na kakve i svi mi idemo u kupaćim kostimima ništa manje odjeveni no što je to na fotografiji bila ona, nije ni slutila da će izazvati bijes jednoga zabrinutoga oca, novinskoga kolumnista koji je, uz ostalo, napisao: „ Pjevačica Lidija Bačić i sve ostale Lane, Maje, Mirte, Nives. Ecije… imaju apsolutno pravo da svoja tijela predstavljaju kako god žele. To je njihov izbor. No, kao otac jedne curice moram reći da je otužno da su upravo takve žene uzori našim kćerkama i unukama, a ponekad čak i odraslim ženama…”.

Oštar odgovor iznenadio Šimlešu

Navukavši na sebe niz reakcija, Šimleša je odmah u početku napravio klasičnu amatersku grešku: optužio je i etiketirao lakoglazbenu pjevačicu Bačić, a ništa unaprijed nije provjerio o njoj. Ono Što je nju najviše razljutilo Šimlešina je rečenica: „To je moderna verzija ne tako modernog zanata. Sponzoriraju ih čitave horde napaljenih muškaraca…“, čini se da je to prvo neutemeljeno, a onda i krajnje nepristojno.

Prozvana Lidija Bačić je djevojka koja dolazi iz radničke obitelji. Svoj put započela je u ranome djetinjstvu pjevajući po raznim festivalima, sama je skupljala novac za snimanje pjesama i spotova bez sponzora i „skrivenih“ ljubavnika. U vokalno-plesnoj skupini „Perle“ bila je glavni vokal sedam godina.

Nastupila je na Dori dvaput, a u vremenskome razdoblju od godinu dana osvojila je jedanaest nagrada na šest festivala, što predstavlja nezapamćen uspjeh. Početkom 2008. godine sklopila je suradnju s hrvatskim skladateljom Markom Tomasovićem, s kojim je realizirala svoj prvi singl “Dan iza vječnosti”, englesku inačicu “All I’ll Ever Need” i “Kišu”. Pjesma “All I’ll Ever Need” napravljena je u suradnji s Linom Eriksson iz švedske podružnice EMI-ja i postigla je veliki uspjeh na radijskim postajama širom Europe u 2008. godini.

„Kišu“ je predstavila na Zagrebfestu 2008. godine, gdje osvaja Grand-prix publike i žirija. Debitantsku karijeru nastavlja po raznim festivalima (Melodije Istre i Kvarnera, Sunčane Skale, Zagrebfest, Melodije Mostara…) i reda uspješnice poput „Ne morem kontra sebe“. Lidija se bavi i pjevanjem i pisanjem duhovne glazbe. Pjevačica često ističe i svoje domoljublje slikajući se s hrvatskom zastavom, majicom s kockicama i pjevanjem dalmatinske klapske pjesme.

Lidijina oštra reakcija sigurno je iznenadila i samoga Šimlešu. Ona se, za razliku od njega, za svoj protudar donekle informirala, a i priznala je da je njegovu literaturu pročitala (što ne znači da ju smatra preporučljivom): „Pa i Vi pišete o ljubavi i smješkate se na portalima i facebooku, a sve da bi dobili novac ili sudjelovanje u osrednjim emisijama poput dokumentarne sapunice SAMO NEBO ZNA (ne kažem da nije uspjela i bila gledana isključivo zbog Vas, Vi ste od sebe dali najbolje što znate). Zvati se piscem, a biti tako površan je prilično začuđujuće, ja na Vašem mjestu ne bih javno pisala nešto o čemu nemam pojma. Glazba i popularnost su i vizualni. Novo je vrijeme.“

Nakon te zanimljive prepirke, na površinu je isplivalo pitanje gdje je granica dobroga ukusa u javnosti, posebice na estradi, i tko je uopće mjerodavan određivati gdje su granice dobroga ukusa? Može li to u ovome slučaju biti jedan kolumnist, pomalo narcisoidni i samozvani „ljubavolog“ Bruno Šimleša? Tko je, dakle, taj koji određuje razliku između ukusa i neukusa? Ako mu je do očuvanja javnoga ukusa, Šimleša je i dosad mogao reagirati zbog slične, iste ili još veće golotinje, primjerice u slučaju Severine, jer po čemu bi to „vrijeđala“ ukus Lidija Bačić, a ne Severina… Ili, primjerice, golotinja u slučaju kazališnoga redateljskog provokatora Olivera Frijića koji je na daske riječkoga HNK-a postavio nage glumce i glumice, i to isključivo kao vjersku i političku provokaciju.

Prezime mu postalo opća imenica za žensku stražnjicu

Evidentno je da Lidija Bačić ne servira javnosti pornografiju. Njezina golotinja nije politička provokacija s raspelom Isusa i silovanjima na kazališnoj sceni, to nije vulgarnost s hrvatskom zastavom koja izlazi iz ženskoga spolnoga organa, s golim stražnjicama glumaca koji imaju ispisana imena svojih u političkome smislu desno orijentiranih kolega, s likom Majke Božje s partizanskom kapom i petokrakom, Frljićevi se zato glumci skidaju više i češće nego jedna dalmatinska pjevačica.

U potrazi za odgovorom na pitanje zašto se „ljubavolog“ Bruno Šimleša okomio na Lidiju Bačić, a ne, primjerice, na Severinu, Jelenu Rozgu i ostale pjevačice koje ne bježe od isticanja tjelesnih atributa, lako bismo mogli doći i do odgovora da na to utječe i Šimlešin svjetonazor.

U podlozi ove polemike, naime, ipak se zrcale i njihove međusobne razlike u sustavu vrijednosti i svjetonazoru. Šimleša je poznati ljevičarski aktivist, a Lidija ne skriva da pripada većinskome domoljubno orijentiranome dijelu hrvatskoga društva.

Šimleša je nakon prosvjeda vezanoga uz kurikulnu reformu napisao: „Nedavno smo se čudili što su maturanti u centru Zagreba radosno uzvikivali ‘Za dom spremni’. Ali to nas ne treba čuditi jer je u novi tim koji će voditi obrazovnu reformu izabrana osoba koja relativizira gnjusnost tog pozdrava. I to s onim objašnjenjem koje vrijeđa našu inteligenciju, tvrdeći da je to stari hrvatski pozdrav. Jer to svi imaju na umu kada ga koriste. Baš misle kako su to lijepo uzvikivali Hrvati početkom 18. stoljeća… “

Dakle, po njegovim riječima, Šimlešinu inteligenciju vrijeđa sve s čime se on u ideološkome i svjetonazorskome smislu ne slaže. Po tome je on tipičan ljevičarski gnjavator, jedan od onih koji se žele postaviti moralno i estetski superiornima ostatku hrvatskoga društva, premda za to nemaju ni znanja, ni pameti ni bilo kakvoga pokrića.

Šimleša piše o svom privatnom životu više no što Lidija svoj iznosi u javnost ljubavolog piše o tome kako je kao pubertetlija napravio dijete svojoj djevojci pa s njom prošao iskustvo abortusa, a Lidija nema na svojim ramenima skandalozniji naslov u novinama od „Fotografirala se u kupaćem kostimu”.

Naposljetku se čini da je „sociolog“ u cijeloj priči pogrešnu djevojku uzeo za primjer jer je u hrvatskome društvu, na njegovoj javnoj sceni, znamo više opskurnosti u mnogim drugim situacijama nego kod spomenute lakoglazbene dive na njezinome Instagram profilu.

Iz ove „svađe“ Šimleša je izvukao deblji kraj. Čitatelji raznih medija posprdno su žensku stražnjicu počeli zvati šimlešom, pa je njegovo prezime metonimijski postalo opća imenica, čemu se, na svoju žalost, ni u ludilu nije mogao nadati. Što se, pak, same pjevačice Lidije Bačić tiče, ona kao dio estradno-glazbenoga projekta koji radi biznisa i novca koketira s najnižim ukusima, nastavlja u istome stilu. Svoju „šimlešu“ ponosno ističe na društvenim mrežama dobivajući sve više pristaša.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik