Beck: Golema je zabluda naše vlasti da je država sve, a kultura ništa

Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman prošli je tjedan bio u Saboru na predstavljanju Izvješća o provedbi Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH za 2022. godinu. Kada ga je HDZ-ova zastupnica Anita Pocrnić Radošević pitala napreduje li BiH prema članstvu u EU, on je mrtav-hladan odgovorio: „Mi ne možemo dopustiti da Hrvati u BiH postanu manjina koja će samo imati kulturu, izložbe i slično.” Goebbelsu se pripisuje izreka da poteže pištolj kad god netko spomene kulturu, a kod mene je obratno: ja potežem kad god netko kulturu omalovažava. Ma da, ministre, politika će spasiti Hrvate u Bosni i Hercegovini, i to još politika HDZ-a? A kultura i izložbe, to je nešto manje važno, čak sporedno – to je nešto na što se spadne ako nemate državu i vlast u njoj?, piše u kolumni za Večernji list Boris Beck.

Lako se provjeri na internetu da je godine 1895., u protektoratu zvanom Bosnien und Herzegowina, od 1,3 milijuna stanovnika Hrvata bilo 20 posto, da bi njihov broj u nenarodnoj Kraljevini Jugoslaviji skočio na 23 posto, koliko je iznosio i 1953., s tim da ih je tada bilo već 650.000. Do 1971. broj Hrvata je skočio na 770.000, ali ih je u postotku bilo tek 20 posto, a do 1991. samo 17. Nakon rata, 1996., izbrojeno je 571.000 Hrvata, tek 15 posto stanovnika Bosne i Hercegovine, a procjenjuje se da ih sada nema više od pola milijuna.

Očito je, dakle, da je Hrvatima sasvim dobro išlo dok su živjeli u tuđim državama, ali su imali kulturu, nego sada kad im je HDZ dao državu, a za kulturu im se fućka. Sve je to sasvim u skladu sa situacijom u Republici Hrvatskoj, jer je i ovdje svima išlo bolje dok su imali samo kulturu, a otkad imaju državu, 800.000 Hrvata ju je napustilo.

Arhivist u ministarstvu više vrijedi nego profesor na fakultetu?

Što se ovaj miješa u Bosnu i Hercegovinu, pitate, da nam neće reći da se zapravo zove Boris Beg? I doista, genetsku vezu nemam s tim egzotičnim vilajetom, ali, ne biste rekli, imam kulturnu i izložbenu. Ujak moje bake, Konstantin Hörmann, osnovao je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu i bio mu prvi ravnatelj, a osim toga je pokrenuo i književni časopis Nada koji je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević.

Mog su oca roditelji poslali da se školuje u konviktu fratara u Visokom, koji je bio na glasu po izvrsnosti, a očev bratić Božo Bek utemeljio je i cijelo desetljeće vodio Galerije grada Zagreba. Moja vam je familija totalno nenadarena za politiku i nezainteresirana za špekulacije državotvornošću, ali sam od starih naslijedio interes za umjetnost, kulturu i obrazovanje, pa se time i bavim čitav život, s vrlo slabim financijskim rezultatima – i neću odustati ni sada kad nije ostalo ništa osim TikToka, cajki u Areni i Q’arta Ilica.

>Beck: Za populizam je najvažnija kosa

Gaf Grlića Radmana samo je još jedan sitan kamenčić koji je pao u bunar naše političke ludosti, i nije ga nitko primijetio i zamjerio osim mene. Ali golema je to zabluda naše vlasti da je država sve, a kultura ništa. To se vidi i iz ovih pregovora sindikata s vladom, kad se otkrilo da arhivist u ministarstvu više vrijedi nego profesor na fakultetu. A što bi turisti, od kojih živi ova država, gledali, i po što bi ovamo dolazili da nije bilo onih starih Hrvata, bez vlade, ali s kulturom, koji su izgradili Zadar, Trogir, Šibenik i Dubrovnik? Hrvati su, kao i drugi narodi slične sudbine, čiji je put do državnosti bio dug, poput Poljaka i Finaca, preživjeli samo zahvaljujući kulturi i umjetnosti. No s time je sada gotovo. Izgleda da ipak postoji nešto što čak i dosad neuništivi Hrvati ne mogu preživjeti, a to je vlastita država.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr