U petak, 20. travnja u podne u Modernoj galeriji u Zagrebu bit će otvorena izložba “József Rippl Rónai- prvi majstor mađarskog modernog slikarstva”
Izložba u autorskoj koncepciji Melinde Géger, Jánosa Horvátha i ravnateljice Moderne galerije Biserke Rauter-Plančić, realizirana je u suradnji s Rippl-Rónai muzejem iz Kaposvára i predstavit će više od sedamdeset antologijskih umjetnikovih djela, uljanih slika i pastela iz fundusa toga muzeja.
U nastavku donosimo uvodni tekst Biserke Rauter-Plančić, ravnateljice Moderne galerije i jedne od autorica izložbe.
“Izložba „József Rippl-Rónai – prvi majstor mađarskoga modernog slikarstva”, koju predstavljaju Muzej Rippl-Rónai iz Kaposvára i Moderna galerija, unapređuje svakako kulturnu suradnju Mađarske i Republike Hrvatske, ali postav s više od 70 majstorovih slika zasigurno doprinosi i rasvjetljavanju internacionalnih likovnih zbivanja u kontekstu modernizama tijekom živahnog i dinamičnog prijeloma prošlih dvaju stoljeća. U srednjoj Europi, konkretnije u Austro-Ugarskoj, modernistički su se umjetnički tijekovi uspostavljali gotovo istodobno i sa sličnim karakteristikama da bi, evidentno sa slomom Monarhije, tijekom prvog i drugog desetljeća 20. stoljeća pod utjecajem pariških likovnih strujanja poprimili specifičnosti od formativnog značaja za umjetnički profil kako mađarske, tako i hrvatske likovne moderne.
U kontekstu umjetnosti fin de siècle kao pulsirajuće niske divergentnih umjetničkih invokacija, između akademskog realizma, historicizma, različitih inačica plenerizma i naprednih zagovornika „nove umjetnosti”, miješaju se likovni pokreti koji dovode do bipolarnosti izričaja. Na jednoj su strani istraživači kromatskih efekata i progresivni nastavljači tradicionalnih likovnih medija koji svojim stvaralaštvima evoluiraju modernizam, a na drugoj negatori tradicije i revolucionari koji inauguriraju avangardizam. Modernistički pluralizam sa secesijskim, impresionističkim i ekspresionističkim predznacima, koji je u naše zemlje dospio širenjem isprepletenih likovnih tendencija iz Beča, Münchena i Pariza, bio je stjecajem okolnosti od ključna značaja za formiranje likovnog izraza Józsefa Rippl-Rónaija i Miroslava Kraljevića, dvojice prvaka modernoga slikarstva u prijelomnim desetljećima prošlih dvaju stoljeća. Vrijeme je to koje i u Mađarsku i u Hrvatsku donosi Jugendstil i naročito oporbeni duh mlađeg europskog umjetničkog naraštaja. Obojica su prvaka u Münchenu bili u prilici djelomice iskusiti taj novi duh, a u punini njegova značaja kasnije su ga i primijenili, otkrivši nove oblikovne potencijale u Parizu, na izvoru modernizama i avangarde gotovo svih „izama” 20. stoljeća. Više potreba nego slučaj, nagnali su ih da se nakon savladavanja metijera pod okriljem tonskog slikarstva minhenske Akademije upute u Pariz i u njegovoj uzavreloj umjetničkoj produkciji pronađu izvor s kojeg će crpiti poticaje za artikuliranje vlastitih i novom vremenu primjerenih slikarskih izričaja. Kraljević u pariškim kavanama i Operi, na baletnim predstavama Diaghileva i njegova Ballets Russesa te u slikarstvu Maneta i Cézannea, a Rippl-Rónai, dvadesetak godina stariji od njega, u „art nuveau”, u razmjeni iskustava s Vuillardom i ostalim „Prorocima” iz skupine Nabis te u slikarstvu Paula Gauguina.
Na Kraljevićevu inovativnost i epohalni značaj njegova opusa za hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća Moderna galerija i dr. Zvonko Maković ukazali su o stotoj godišnjici slikarove smrti opsežnom retrospektivom. Izložba iz 2013. godine ukazala je na najviše likovne domete i novi ikonografski potencijal koje je Miroslav Kraljević donio u Hrvatsku povratkom iz Pariza 1912.
S Rippl-Rónaijevom pak izložbom, koju autorski potpisuju Melinda Géger i Janos Horváth, želimo ukazati na inovativne doprinose tog velikog majstora mađarskom slikarstvu modernoga doba. Rippl-Rónaijev značaj pratimo od bitnih pariških poticaja, odnosno od 1890. i napuštanja pariškog atelijera velikog genre slikara Mihályja Munkácsyja, kasnijeg osamostaljenja u predgrađu Neully, izlaganja na pariškim salonima, radnog boravka u Maiollovu Banyuls-sur-Meru, te konačnog povratka u domovinu 1902. i plodnog rada u Kaposváru i Budimpešti do 1925. godine. Premda afirmirana tek u desetljećima nakon slikarove smrti, upravo ta kapošvarska dionica Rippl-Rónaijeva opusa, s nizom slika jarkih boja i divljega izraza iz tako zvanog „kukuruznog ciklusa“, revolucionirala je teoriju i praksu mađarske likovne umjetnosti te bila uporištem za kubistička, apstraktna i druga avangardna nastojanja mlađeg naraštaja mađarskih slikara prve polovice 20. stoljeća.
I Rippl-Rónai i Kraljević su poticaje za svoja inovativna stremljenja crpili iz pariške slikarske meke. Iako Rippl-Rónai onamo odlazi ranije i ostaje duže stvarajući u fulminantnom ozračju „art décoa“, a Kraljević stiže desetljeće kasnije i ondje u nepune dvije godine frenetičnim tempom stvara djela „čistog slikarstva”, obojica su tijekom 20-ih godina prošloga stoljeća imali ključnu ulogu u preusmjeravanju mađarskog, odnosno hrvatskog slikarstva s Münchena na Pariz i u svoje su domicilne sredine ugradili novu umjetnost očišćenu od historicističkih i plenerističkih pasatizama. U mađarskom slikarstvu te promjene slute afirmaciju fovizma, a u hrvatskom pojavu ekspresionizama koje pratimo u opusima njihovih nasljednika, u Hrvatskoj primjerice, Vilka Gecana i Milivoja Uzelca, a u Mađarskoj kod Rippl-Rónaijevih učenika, primjerice, Károlya Kernstoka (1873. – 1940.) i Sándora Galimbertija (1883. – 1915.), čija su djela također predstavljena na zagrebačkoj izložbi.
U ime Moderne galerije i njenih djelatnika raduje me zahvaliti onima koji su sudjelovali u pripremi ove izložbe, kustoskom timu i ravnatelju Rippl-Rónai Muzeja iz Kaopsvára, dr. sc. Ábrahámu Leventeu te svima koji su nam pomogli u njezinu ostvarivanju: Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Ministarstvu ljudskih resursa Republike Mađarske, Gradu Zagrebu i Gradu Kapošvaru te Privrednoj banci Zagreb, glavnom pokrovitelju Moderne galerije. Posebnu zahvalnost za svesrdnu pomoć u pripremi i organizaciji izložbe dugujemo Veleposlanstvu Mađarske i Mađarskom institutu u Zagrebu.
Čast nam je što se opus Rippl-Rónaija, prvoga majstora mađarskoga modernog slikarstva, prvi puta predstavlja hrvatskoj kulturnoj javnosti upravo u Modernoj galeriji. Ponosimo se što i ova naša izložba zorno ukazuje da kulturni prostor suvremenog čovjeka nije monocentričan. Dapače, naše zajedničko, jedno i nedjeljivo kulturno okružje čine brojna središta ljudskog stvaralaštva te umjetnost kao jedan od najdojmljivijih kreativnih iskaza ljudskog postojanja. Predajući ovu vrijednu izložbu na ogled, na nama je da je svesrdno preporučimo pozornosti hrvatske javnosti kao izniman znak još jednog prepoznavanja stvaralačke energije umjetnika čije majstorstvo bilježi jedno od najvrjednijih poglavlja mađarskoga slikarstva minulog nam stoljeća.”
