O njegovoj govorničkoj vještini piše Jordan Saksonac ovo: «Njegova je rječitost i govor bio pun vatre, kao kakva buktinja, pa je znao zapaliti srca slušatelja. Malo ih je bilo tako tvrda srca koji su se mogli oduprijeti tome ognju. Izgledao je kao drugi Ilija.»
Rođen je oko 1180. u biskupiji Orléans u Francuskoj. Kao učitelj prava, tumačio je u Parizu crkvene zakone. Došavši u Rim posjetiti sveta mjesta, susreo je sv. oca Dominika i njegove su ga riječi oduševile. Zavoljevši evanđeosko siromaštvo Reda, pošto mu je blažena Djevica Marija čudesno vratila zdravlje, primio je odjeću Reda koju mu je ona bila pokazala.
Primjerom kreposna života i vatrenom rječitošću privukao je u Red, najprije u Bologni, a zatim u Parizu, vrlo mnogo mladih ljudi i uglednih muževa. Mudro je uređivao i gorljivo promicao zajednički život; gorio je apostolskom revnošću da uspostavi Kristovo kraljevstvo. Umro je u Parizu 1220. Pokopan je u crkvi Gospe od Poljä (Notre-Dame des Champs).
Vijest o njegovoj smrti silno je pogodila sv. Dominika, a utješio se saznanjem da je Reginald umro sa smiješkom na usnama, sretan što je prihvatio evanđeosko siromaštvo. O njegovoj govorničkoj vještini piše Jordan Saksonac ovo: «Njegova je rječitost i govor bio pun vatre, kao kakva buktinja, pa je znao zapaliti srca slušatelja. Malo ih je bilo tako tvrda srca koji su se mogli oduprijeti tome ognju. Izgledao je kao drugi Ilija.»
