Okupljeni su u nedjelju 2. lipnja na Trgu bana Jelačića, s povezanim bijelim vrpcama oko nadlaktica, pustili u zrak 102 bijela balona na Dan bijelih vrpci kako bi iskazali pijetet prema djeci ubijenoj u Prijedoru 1992. godine, od strane četničkih zločinaca, javlja haber.ba
Među njima su i ubijena djeca-rođaci iz obitelji Matanović, njih četvero: Matanović Ervin 16 godina, Matanović Goran 14 godina, Matanović Zoran 17 godina i Matanović Predrag 17 godina.
Okupljenima se obratio Harun Omerbašić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, suorganizatora održavanja Dana bijele vrpce, koji je istaknuo kako se Dani bijele vrpce u Zagrebu po prvi put održavaju na ovakav način, uz puštanje balona i ispred instalacije putujućeg spomenika Prijedor ‘92 umjetnice Anite Zečić.
Anita Zečić je istaknula kako je ovaj spomenik izradila zbog nepostojanja spomenika za ubijenu djecu, ali i za sve žrtve iz Prijedora i okolice iz tog perioda četničkog terora. Navela je kako je 1992. svo nesrpsko stanovništvo, Bošnjaci i Hrvati, bilo prisiljeno na kuće izvjesiti bijele plahte, a oko ruke svezati bijele vrpce.
> Dani bijele trake: Spomen na prijedorske žrtve
Naredbu za rasističko stavljanje bijelih vrpci Hrvata i Bošnjaka objavio srpski Radio Prijedor
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele vrpce. U protivnom, snosit će teške posljedice”.
Ovako je glasio poziv koji je emitirao Radio Prijedor 31. svibnja 1992. godine.
Poziv Radio Prijedora je bio početak nezapamćenog pokolja koji je rezultirao ubijanjem 3.173 nevina civila Bošnjaka i Hrvata Prijedora i zatvaranjem 31.000 osoba u koncentracijske logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. Sličnu sudbinu od strane srpskih četnika u Domovinskom ratu prošli su i Hrvati istočne Slavonije od Tovarnika, Lovasa i drugih sela gdje su bili obilježeni nošenjem bijelih vrpci na rukavima, kako bi okupatori vidjeli tko je Hrvat, te ga lakše ubili ili deportirali u srpske koncentracijske logore u Srbiji i Hrvatskoj.
Podsjetimo se slične sudbine Hrvata i Bošnjaka Prijedora i u II. svjetskom ratu, od strane još nerazdvojenih snaga manjeg dijela ustanika-četnika i većeg dijela ustanika-partizana. U svibnju 1942. u Prijedor ulaze postrojbe sastavljene od vojnika srpske nacionalnosti, a time počinje masovno ubijanje u ovom gradu. U nepunih mjesec dana okupacije, partizanski je režim ubio 229 građana Prijedora, a sveukupno je u gradu i okolici ubijeno preko 400 civila, i to na način da su uhićeni i pritvoreni u zatvoru policijske postaje u Prijedoru. Potom su zatvorenici pojedinačno izvođeni pred partizanski revolucionarni sud i redom osuđeni na smrt. Partizani su “osuđenike” strijeljali kod sela Čirkin-polje-Pašinac, zvano Glavica, tri kilometra od Prijedora prema planini Kozari, i bacili u četiri iskopane masovne grobnice.
Ubrzo nakon toga uslijedila je velika vojna operacija združenih vojnih snaga NDH (uglavnom domobranskih) i njemačkih snaga poznatih pod imenom “Operacija Kozara”.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
