Nakon trideset godina barokni oltar vraćen je u srijedu u dubrovačku Katedralu Gospe Velike, a simboličan kraj obnoviteljskih radova označio je biskup dubrovački Mate Uzinić stavljanjem na oltar vratašca svetohraništa.
Novi izgled svetišta dubrovačke katedrale uljepšan je vraćenim starim baroknim oltarom i historicističkim retablom za znameniti Ticijanov poliptih, a rezultat je to duljih nastojanja da se trideset godina od posljednjega preuređenja koje je izrađeno nakon potresa iz 1979. godine, napravi novi izgled svetišta u skladu sa željama vjernika i poštujući stoljetno uređenje katedralnoga interijera.
Biskup Uzinić rekao je kako je riječ tek o prvoj fazi obnove.
”Nastavit ćemo dalje s radovima, čime ćemo polako dotaknuti druge dijelove katedrale te će ona ako bude moguće, kroz nekoliko godina zasjati kao što je nedavno zasjala i naša Crkva svetog Vlaha. Želimo da naša katedrala dobije takvo ruho kako je bilo zamišljeno od početka. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali i bili uključeni u ovaj projekt, a nadam se kako ćemo uz njihovu pomoć nastaviti i dalje”, rekao je Uzinić.
Katedralni župnik don Stanko Lasić rekao je kako je obnova idejno zapravo započela nakon Domovinskog rata.
”Da nije bilo potresa 1979. godine, vjerojatno bismo danas imali drukčiju situaciju. Trebalo je obnavljati katedralu i sve ono što je nađeno ispod te treba kazati da je ovaj stari oltar bio maknut zbog toga što je trebalo ovdje staviti betonsku ploču. Poslije se tražilo rješenje za njegov povratak, te sve drugo što je uslijedilo. Cijela obnova katedrale bila je u državnoj ingerenciji, s najvećim stručnjacima, hvala Bogu, a sama činjenica kako je sve ovo sačuvano govori o tome koliko su oni pazili na svaki detalj”, rekao je župnik Lasić.
Projektant rješenja prve faze obnove Boris Vučić-Šneperger
Projektant rješenja prve faze obnove, Boris Vučić-Šneperger istaknuo je kako mu je bila čast raditi na ovakvom objektu.
”Iznimna čast za arhitekta je raditi na ovakvom objektu. Prije svega, bitno je napomenuti tri elementa; značaj građevine, njezinu povijesna slojevitost, te samu arhitektoničnost. O značenju katedrale ne treba puno pričati, osim napomenuti kako je to jedinstvena crkva, a oltar je njezino najsvetije mjesto. Nema dvije katedrale, ima jedna jedina, stoga ju treba obnavljati s dostojanstvom i pažnjom, što smo i pokušali”, napomenuo je Vučić-Šneperger.
Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen naglasio je kako nije slučajno da su katedrala i Knežev dvor dvije najbitnije građevine Dubrovačke Republike, jedna do druge.
”Nakon velikog potresa 1979. upravo u ovoj katedrali nađeni su najseznacionalniji arheološki nalazi, promijenivši naše saznanje o prvim dubrovačkim stoljećima. Ovaj rad posljedica je dugog teorijskog promišljanja, a čast je i rijetkost raditi na oltaru glavne crkve.
Vratili smo sve što je bilo u prezbiteriju, no nismo napravili korak unatrag, ovo je baština na svom mjestu, ali viđena očima 2016. godine. Baština nije pasivna, ona nam vraća i mislim da smo mi u Dubrovniku itekako svjesni toga. Pokušali smo obnovom i povratkom oltara vratiti slojevitost i ne zaboravimo kako je katedrala ‘znak pobjede Dubrovčana nad udesom, Velikom Trešnjom’, te se kroz cijelo svoje trajanje punila umjetninama – oltarima, slikama, kipovima”, rekao je Viđen.
Inače, na konferenciji je predstavljen i program kojim će biti zatvorena jubilejska Godina milosrđa i Godina sv. Vlaha koji počinje u četvrtak, a završava u nedjelju kada će svetište katedrale bit blagoslovljeno na večernjoj misi u 18 sati. Također tada će biti zatvorena i Vrata milosrđa čime će službeno biti zatvorena Godina milosrđa i Godina sv. Vlaha u Dubrovačkoj biskupiji.
