Episkop Jovan Ćulibrk o Jasenovcu: Oproštaj dajem, ali isto tako oproštaj molim

U petak prije Nedjelje Cvjetnice, 18. ožujka, Požeška biskupija proslavila je Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika. Središnje molitveno-pokorničko slavlje održano je u Jasenovcu gdje je u župnoj crkvi biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem i umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem te srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem i članovima požeškoga Stolnog kaptola predvodio euharistijsko slavlje. Na njemu su sudjelovali brojni vjernici iz župa Novljanskoga dekanata na čelu sa svojim svećenicima, među kojima su mnogi pješice stigli u Jasenovac iz Lipovljana, Novske i drugih mjesta. Na slavlju je bio nazočan i slavonski episkop Jovan Ćulibrk s pratnjom u kojoj je bila i igumanija Serafima iz jasenovačkog manastira, pristigla ovih dana.
Biskup Škvorčević je u pozdravu svima nazočnima kazao kako oni svojim hodočašćem u Jasenovac u godini Izvanrednog jubileja milosrđa, na mjesto teških ljudskih stradanja, prisjećajući se i drugih mjesta ljudskog poniženja i ubojstava, od Bleiburga do Vukovara u novije doba, svjedoče na molitveno-pokornički način da pred počinjenim zlom ne stoje ravnodušni, nego se sjećaju žrtava s poštovanjem a prema počiniteljima zla pristupaju s praštanjem u iskrenoj želju da budu “Milosrdni kao Otac”. Pamtiti prošlost i žrtve čistim pogledom, kako to čini Bog! Slijedio je ispit savjesti i pokajnički čin na način kako je to učinio papa Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije kad je za Veliki jubilej 2000. predvodio slavlje Čišćenja pamćenja i spomena mučenika u bazilici Sv. Petra u Rimu.

U homiliji biskup je podsjetio što je to Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji te je na temelju naviještenih svetopisamskih čitanja ocrtao njegove najvažnije dimenzije. Rekao je: “Čuli smo u prvom čitanju kako Jeremiji njegovi sunarodnjaci ne dopuštaju da bude ono što jest, da bude prorok i navjestitelj Božjih nauma o ljudima, nego mu spremaju zasjedu, osudu na smrt. Slično u današnjem evanđeoskom ulomku Židovi ne prihvaćaju da je Isus Sin Očev, ne dopuštaju da bude ono što jest, jer se to ne uklapa u njihove interesne okvire, te smišljaju osudu i smrt. To stanje nastavlja se događati Sinu Božjemu sve do danas. On se, po učenju II. vatikanskog sabora, svojim utjelovljenjem ‘na neki način sjedinio sa svakim čovjekom’ (GS 22), te je progonjen i ubijan u onima kojima je oduzeto pravo biti ono što jesu. Na Dan obnove čišćenja pamćenja želimo se na ovom molitveno-pokorničkom slavlju utvrditi u toj Božjoj istini o čovjeku te s vjerničkim osjećajima dubokog poštovanja pristupiti svakoj jasenovačkoj, bleiburškoj i drugoj žrtvi, sve do žrtava Domovinskog rata, ljudima bilo koje vjere i nacije te njih i počinitelje zla povjeriti Božjem milosrđu i moliti da i sami možemo biti ‘Milosrdni kao Otac'”.

Protumačio je zatim neke od nečistih sastavnica spomena na teške događaje prošlosti te je kazao: “Još uvijek susrećemo kod nas nečist pristup Jasenovcu, Bleiburgu i drugim mjestima ljudskog stradanja, koji se očituje na različite načine. Nerijetko se žrtvama vlastitog naroda pridaje veća vrijednost i značenje nego žrtvama drugoga naroda, svrstavajući se tako među one koji drugima ni danas ne dopuštaju da budu ono što jesu. Prebrojavaju se ubijeni, te unatoč znanstvenim pokazateljima pokatkad i najviši crkveni ljudi ponavljaju brojke jasenovačkih žrtava više od nekoliko stotina tisuća veće nego li je to objektivno moguće. Kao da se želi sugerirati da je premalo žrtava te im treba broj uvećavati. Mi, Srbi i Hrvati, možemo još desetljećima nabrajati zločine koje su neki od pripadnika naših naroda jedni drugima nanijeli, i ne prezati u to uplesti i najčasnije ljude iz vremena zla kao što je bio bl. Alojzije Stepinac, ali time nećemo ništa riješiti. Upotrebljavati Jasenovac i njegove žrtve za sijanje nepovjerenja i netrpeljivosti među hrvatskim građanima, nanosi štetu i mrtvima i živima.”

Biskup je zatim podsjetio na iracionalnost zla i njegove zamke te je kazao: “Potrebno je imati hrabrosti raskrinkavati iracionalnost zla. Ravnati se po zlu koje se dogodilo, znači prihvatiti poraz. Ne postoji srpski ili hrvatski Jasenovac, srpski ili hrvatski Bleiburg, postoji samo čovjek, žrtva u Jasenovcu i Bleiburgu, koja ima svoje dostojanstvo prije i iznad svake nacionalne, političke ili socijalne pripadnosti. Ne postoji hrvatska i srpska istina o Jasenovcu, niti hrvatska i srpska istina o Bleiburgu, – nego samo jedna – Božja, a to je poniženi čovjek, slika Božja, biće s kojim se poistovjetio Sin Božji. Stoga čovjek i u Jasenovcu i u Bleiburgu i na drugim mjestima prezira, poniženja i stradanja zavrjeđuje naše veliko i iskreno poštovanje. To je istina koja oslobađa.”

U daljnjem dijelu homilije biskup Škvorčević se zauzeo za praštanje i pomirenje kao jedini put kojim se možemo oduprijeti diktatu zla, kako to čini sam Bog. Istaknuo je: “I na hrvatskoj i na srpskoj strani nad počinjenim zlom odzvanja Božji zov: ‘Kajine, gdje ti je brat?'(Post 4,9). Kako na njega odgovoriti a da ne izdamo istinu? Ako Bog pristupom milosrđa i praštanja nadvladava zlo, ostaje veći od zla, kako možemo očekivati da ćemo ga mi nadvladati nekim drugim putem. Ako Bog putem milosrđa i praštanja pobjeđuje smrt, kako ostati gluh na Isusov poziv: ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’? (Lk 6,36). To je istina koja oslobađa! Dok tražimo načine drugome vratiti zlo za zlo, postajemo vlastiti gubitnici a žrtve još jedanput ponižene. Kolike li iracionalnosti graditi na zlu! Promislimo danas u Jasenovcu što za nas znače riječi sv. Pavla upućene Korinćanima: ‘Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu’ ( 2 Kor 5, 19-21).”

Biskup je izrazio uvjerenje da je kod najvećeg dijela pripadnika Katoličke i Pravoslavne Crkve postoji spremnost na pomirenje i praštanje. “Valja se usuditi biti kao Bog! Oni koji vjeruju u Krista, pobjednika nad zlom i smrću, trebaju imati hrabrosti preuzeti na sebe odgovornost pomirenja kao jedinog Božjeg puta po kojem se ostvaruje njegova istina o nama u stanju nanesenog zla. Same žrtve nas potiču da mi živi međusobno prihvaćamo jedni druge u različitosti, svjedočeći da drugačiji od nas nisu naše ograničenje, nego obogaćenje. Isključivost i netolerancija utvrđuju stanja koja lako mogu dovesti do mržnje, osvete, progona pa čak i ubijanja. Najbolji spomen na žrtve jest nastojanje oko međusobnog pomirenja, praštanja, uzajamnog prihvaćanja i potpomaganja u svemu što je časno i dobro. Kada to činimo kao vjernici uime Božje, ostvaruje se među nama njegova pobjeda nad zlom i život u dostojanstvu koje nam po njemu pripada. Vjerujem da najveći dio sadašnjeg naraštaja pastira i vjernika Katoličke i Pravoslavne Crkve kod nas želi odgovoriti na taj Božji izazov, odvažnije krenuti putem međusobnog praštanja i pomirenja te se na taj način otrgnuti iz zagrljaja i diktata zla koje nas čini žrtvama. Potrebno je milosrđe i praštanje pretvoriti u konkretnost, u život, u međusobne odnose, da se očituje Bog među nama u snazi koja pobjeđuje zlo i smrt”, ustvrdio je biskup Škvorčević.

Zaključio je homiliju riječima: “Molimo da Svemogući prosvijetli pameti i savjesti svima nama kako bismo upravo na temelju teškog iskustva prošlosti u kojoj se ravnalo po diktatu zla učinili sve kako nam sadašnjost ne bi bila otrovana, te stvorili nepodnošljiva stanja izgubljenog ljudskog dostojanstva. Neka Bog milosrđa pomogne da tako bude.”
Nakon popričesne molitve krenula je procesija glavnim jasenovačkim trgom u čast Gospe jasenovačke, koja je završila povjerom Isusovoj Majci svih nazočnih, kao i žrtava i počinitelja zla. Kako je to protumačio biskup Škvorčević, na “žalosni petak” nazvan tako zbog nekadašnjeg spomena Žalosti BDM toga dana, svrstali smo se s Marijom pod Isusov Križ da bi nas zahvatila njegova snaga te bili moćni praštati i pobjeđivati zlo.

Potom je slavonski episkop Jovan podsjetio na spomen Isusove smrti i uskrsnuća u svetoj euharistiji po kojoj postajemo njegovim tijelom i dionicima spasonosnog trpljenja. Spomenuo je kako se nalazimo na strašnom mjestu stradanja mnogih ljudi u vrijeme II. svjetskog rata a križ postavljen u jasenovačkoj crkvi od ostatka izgorjelih greda njezine krovne konstrukcije koji nosi natpis 1991. podsjeća i na najnovija stradanja te je zamolio oprost riječima: “Oproštaj dajem, ali isto tako oproštaj molim. Jer nema onoga koji oprašta, a da mu ne bude oprošteno. Praštanje je znak da smo istinski hrišćani, da smo se istinski preobrazili”, rekao je episkop Jovan, zahvalivši na kraju svoga govora biskupu Škvorčeviću što ga je pozvao na to slavlje. Potom je biskup Škvorčević zahvalio episkopu Jovanu “za riječi iskrene vjere i kršćanske nade”, nadbiskupima Đuri i Marinu, biskupu Đuri, svećenicima te svim nazočnim vjernicima zahvalio je na sudjelovanju i na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.