Feministkinja Tina Beattie u intervjuu za nedjeljnu Slobodnu Dalmaciju osvrnula se na kritike njezinom gostovanju na Ljetnoj teološkoj školi, gdje dolazi na poziv Dubrovačke biskupije. Predstavila se kao da nema ništa sporno u njezinom zagovaranju ozakonjena prekida života nerođenog djeteta i ideološkom aktivizmu zbog kojih je više puta reagirala Kongregacija za nauk vjere. Baš kao i u činjenici da su joj otkazana predavanja na Sveučilištu San Diego i u nadbiskupiji svetoga Andrije i Edinburga. Beattie u intervjuu hrvatskim čitateljima nije iznijela stavove koje godinama iznosi o pobačaju, a koji su suprotni nauku Katoličke crkve. Predstavila se kao teologinja koja je “za život” ispustivši sporne dijelove svoje biografije i rada.
Kako bi čitatelji imali cjelovitu informaciju o Beattinim stavovima o pobačaju, u ovom članku donosimo niz njezinih izjava iz kojih je vidljivo da se aktivno zalaže za pobačaj, što je protivno nauku Katoličke crkve.
Proturječnost u predstavljanju
Kontroverza oko Beattie počinje već na razini njezina predstavljanja, gdje se ona deklarira katolkinjom iako ne zastupa stav Katoličke crkve o pobačaju, svećeništvu, kontracepciji, braku i dr. Nije studirala katoličku teologiju, ali zato predaje “katoličke studije” na ne-katoličkom Sveučilištu Roehampton. Putuje po svijetu kao netko tko se bavi katoličkom teologijom, ali za sebe kaže da nije katolička teologinja: “Moram naglasiti da nikada sebe nisam predstavljala kao katoličku teologinju”, izjavila je za Slobodnu Dalmaciju.
Proturječnost u njezinom predstavljanju, da je istovremeno katolkinja teologinja, ali nije katolička teologinja, prisutna je i u načinu na koji odgovara na kritike o tome da ne slijedi nauk Katoličke crkve i o svojem stavu o pobačaju.
Beattie je za Slobodnu Dalmaciju izjavila da kritika biskupa Perića nije utemeljena na “ozbiljnom poznavanju” njenog rada. Ustvrdila je da su kriteriji katoličke teologije Međunarodne teološke komisije koje je objavio hvarski biskup Palić “upravo (…) kriteriji kojima se trudim voditi u svome radu” (među kojima je i kriterij “odgovorna povezanost s Učiteljstvom u različitim stupnjevima”), a na pitanje o njenom stavu o pobačaju odgovara: “Ja sam za život (pro-life) u svim njegovim aspektima. Ne zagovaram niti promoviram pobačaj.” Kaže da je u Dubrovnik nije došla “indoktrinirati ljude”, već “slušati pitanja mladih ljudi o životu i vjeri i s njima istraživati putove na kojima možemo pronaći teološke odgovore na ova pitanja. Prvenstveno kroz službeni crkveni nauk i spise teologa i teologinja…”
Beattie podržava legalizaciju pobačaja
Međutim, odgovori Beattie o pobačaju koji je dala Slobodnoj Dalmaciji nisu istiniti. Tina Beattie je više puta javno iznijela stav da je za legalizaciju pobačaja do 12. tjedna, što je protivno crkvenom nauku i znanstvenim spoznajama o početku ljudskog života. “Rani pobačaj bi po mom mišljenju trebao biti legalan jer se zakon ne smije koristiti za nametanje moralnosti, već za zaštitu općeg dobra. Zabrana pobačaja ne spašava djecu, već ubija žene. (…) , izjavila je za portal Reform.
Svjesna je da pobačaj znači prekid ljudskog života, no svejedno ga zagovara: “Pobačaj je traumatičan i uključuje namjerno uzimanje ljudskog života. Trebao bi biti, kao što je rekla Hilary Clinton, rijedak, legalan i siguran”, napisala je za Independent Catholic News.
Beattie tvrdi da zakon ne smije nametati ženama što trebaju činiti sa svojom trudnoćom, već bi žene do 12. tjedna trudnoće trebale imati “moralnu autonomiju” same odlučiti hoće li prekinuti život svojeg djeteta ili ga nositi do poroda. Kako bi de facto “olakšala” ženama tu odluku, Beattie djetetu u embrionalnoj fazi razvoja negira status ljudske osobe, već ga svodi na “živo ljudsko tkivo”: “Možemo izraziti zabrinutost zbog apsolutiziranja (ili čak fetišiziranja) ranog embrionalnog života. (…) Oplođena zigota je živo ljudsko tkivo”, napisala je u članku “Katolicizam, izbor i svijest: feministička teološka perspektiva pobačaja”.
Kada će to “tkivo” postati ljudsko biće sa statusom osobe određuje, tumači Beattie, u prvoj instanci majka, a zatim i društvo. “Nastajanje ljudske osobe nije trenutačni događaj”, navodi na svom blogu, “već postepeni proces ne samo u smislu biološkog procesa oplodnje, usađivanja i stanične podjele, već i u smislu razvoja svijesti majke i njenog odnosa prema djetetu. S obzirom na to da je u kršćanskoj teologiji razumijevanje osobnosti fundamentalno relacijsko, jer je slika Trojedinog Boga, teško je vidjeti kako zametak može biti smatran osobom prije nego što majka uđe u rudimentarni odnos s njim.”
Nakon što je prekid života nerođenog djeteta u Irskoj ozakonjen na referendumu 2018., Beattie je za Independent Catholic News protumačila da je glas “za” ozakonjenje pobačaja bio glas “‘za’ poštivanje slobode savjesti i moralne autonomije žena u situacijama u kojima se niti jedna žena ili djevojka ne bi smjele naći (…) Tako se irski referendum ne može jednostavno odbaciti kao simptom kolektivnog moralnog raspada. Naprotiv, može se smatrati potvrdom općeg dobra nad i protiv korumpirane i disfunkcionalne institucionalne Crkve.”
Beattie je više puta napadala Katoličku crkvu, i posebno Ivana Pavla II., pogrešno tvrdeći da je Crkva tek u novije vrijeme zauzela “apsolutistički” stav protiv pobačaja, odnosno da se pobačaju apsolutno protivi. Zato se Beattie zalaže i traži od Crkve promjenu njezinog nauka: „Katolička crkva ima važan doprinos ovim raspravama [o pobačaju], ali kako bi to učinila ona mora postati vjerodostojan partner u dijalogu. (…). To (…) znači napuštanje nepokolebljivog apsolutističkog stava koji ima malo podrške među mnogima u Crkvi kao i izvan nje”, napisala je.
Da njezino protivljenje naučavanju papa i biskupa nije ostalo samo na razini pisanja blogova i kolumni, već preraslo u ideološki aktivizam, svjedoči i pismo poljskim biskupima u kojima se protivila potpunoj zakonskoj zaštiti nerođene djece u Poljskoj i pismo londonskom Timesu u kojemu osporava izjavu katoličkih biskupa Engleske i Walesa protiv redefinicije braka.
Stav Katoličke crkve o pobačaju
Stav Katoličke crkve o pobačaju je jasan i nepromjenjiv: “Već od prvoga stoljeća Crkva je isticala moralnu zloću svakog izazvanog pobačaja. Taj se nauk nije mijenjao. Ostaje nepromjenjiv. Izravni pobačaj, što znači pobačaj koji je željen bilo kao cilj bilo kao sredstvo, teško se protivi čudorednom zakonu (…)” (Katekizam Katoličke Crkve, br. 2271)
“Vlašću koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je izravno ubojstvo nedužnog ljudskog bića teško nemoralno. Takvu nauku, utemeljenu na nepisanom zakonu, koju svaki čovjek nalazi u vlastitom srcu (usp. Rim 2,14-15), potvrđuje Sveto pismo, prenosi Predaja Crkve i naučava redovno i opće Učiteljstvo” napisao je Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium vitae – Evanđelje života (br. 57).
Katekizam Katoličke crkve nalaže zaštitu nerođenog života od samog njegovog začetka: “Ljudski život mora biti cijenjen i štićen bez ograničenja od časa začeća. Ljudskom biću moraju od prvog časa postojanja biti priznata osobna prava, među kojima i nepovredivo pravo svakog nedužnog bića na život.” (KKC, 2270
U izravnoj suprotnosti sa stavom Katoličke crkve je i stav Beattie o “postupnom nastajanju ljudske osobe”. U Katekizmu, naime, jasno stoji: “Budući da s ljudskim zametkom od samog začeća treba postupati kao s osobom, mora on u svojoj cjelovitosti, koliko je moguće, biti štićen, liječen i njegovan, kao i svako drugo ljudsko biće.” (KKC, 2274). “Znanost o ljudskom zametku nudi svoje zaključke koji su dragocjen pokazatelj da se razložno prizna nazočnost osobe od samoga prvog javljanja ljudskog života: ta kako bi ljudska jedinka mogla ujedno ne biti i ljudska osoba?” (Donum Vitae – Dar života, Naputak Kongregacije za nauk vjere o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja, I. 1.)
Prema Beattie, netko može biti “za život” i opravdavati namjerni prekid života nevinog ljudskog bića. Međutim, enciklika Evangelium Vitae ističe upravo suprotno: “Tražiti pravo na pobačaj, na ubojstvo djece, na eutanaziju i zakonski ga priznati, znači pripisati ljudskoj slobodi izopačeno i nepravedno značenje: ono apsolutne vlasti nad drugima i protiv drugih. Ali to je smrt istinske slobode” (Evangelium vitae, 20).
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
