Izložba koju od danas možemo razgledati u zelinskoj „Galeriji Kraluš“ posvećena je isključivo jedrenjacima, tj. likovnom istraživanju i variranju motiva broda na jedra.
I to nije samo ova izložba, mladi kipar Mate Turić je motivu jedrenjaka u kamenu posvetio gotovo sav svoj umjetnički put, što znači da je do sada načinio više stotina skulptura ovoga motiva.
Zato je logično postaviti pitanje: koji je razlog takve njegove neobične upornosti i posvećenosti motivu jedara i jedrenjaka?
Odgovor na to nije teško naći u našem svakodnevnom govoru, tj. u simbolici mora, broda i plovidbe, kojom se gotovo svakodnevno služimo.
Jedan od najpoznatijh citata koji se odnose na plovidbu je onaj Plutarhov: „Živjeti se ne mora, ploviti se mora.“ Dugo mi, zapravo sve dok nedavno nisam bolje pogledao Matine radove, nije bilo jasno što je tim oksimoronom (izjavom koja u sebi sadrži očitu kontradikciju) Plutarh zapravo htio reći. Posmatrajući radove koji su pred nama, sinulo mi je da je plovidba u stara vremena, u Plutarhovoj domovini Grčkoj, bila osnova za preživljavanje, jer se bez trgovine koja je išla morem, nije moglo preživjeti, obzirom da se žito koje je uvijek i svugdje bilo osnov života, u Grčku dopremalo morem, s Crnoga mora.
Dakle, u toj Plutarhovoj rečenici riječ „živjeti“ podrazumijeva „dobro živjeti“, a riječ „ploviti“ je zapravo eufemizam za preživljavanje, za težak život, za životnu borbu.
Dalje, u svakodnevnom govoru znalo se reći: „uploviti u bračnu luku“, čime se htjelo prispodobiti neki novi, sigurni period života.
Suprotan ton „životne plovidbe“ opisuju pak poznate, još i danas vrlo popularne pjesme „Život je more“ i „Debelim morem sad me vozi stari ruzinavi brod“, a mračne slutnje koje su opisane u tim pjesmama, sažete su u naslovu poznatog filma s Tom Hanksom u gl. ulozi – „Brodolom života“.
Sva ta raznolika životna stanja imala su odraza i u skulpturi Mate Turića, koji nam se u „Galeriji Kraluš“ predstavlja presjekom svojeg dosadašnjeg opusa.
U njemu kipar, u mediju oprostorenih reljefa, zapravo „lavira“, varira milenijski likovni motiv broda na jedra koji se u Europi i u nas prvi puta javlja na neolitičkoj keramici iz Grapčeve špilje, a u formi kamenog reljefa na prikazu rimske lađe danas ugrađenom u zvoniku župne Crkve u Starome Gradu na Hvaru.
Intuitivno slijedeći tu milenijsku temu umjetnosti koja je svoja prva ostvarenja dala upravo na hrvatskome tlu tlu, Mata Croata na sebi svojstven način, razvija svoj likovni govor koji je, iako tematski reduciran, oblikovno dosjetljiv, bogat i atraktivan, te, u recentnim radovima, sve bliži apstrakciji.
* Ante Vranković samostalni je umjetnik – likovni i umjetnički kritičar, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2003. godine.
Diplomirao je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Autor je jedne knjige i više od stotinu predgovora izložbenim katalozima, članaka u stručnim časopisima, časopisima za kulturu, novinama (Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Glas Gradskog muzeja u Karlovcu, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Matica, Croatia – putni časopis/Inflight Magazine, Euro City, Nova Akropola, Školske novine, Slobodna Dalmacija, itd.), kao i u drugim medijima (radio, TV, Internet).
Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006.
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
