Hrvatski narod oduvijek je privržen Katoličkoj Crkvi i pobožnici Djevici Mariji, a posebno je veliki utjecaj ostavio zavjet Djevici tijekom Domovinskog rata.
Bratovština je zato 2015. pokrenula zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“ koje prolazi svim većim marijanskim svetištima, od istoka do juga Hrvatske. Zavjetno hodočašće 2019. godine slavi 5. obljetnicu te je započelo 8. lipnja 2019. u Osijeku i traje do 21. kolovoza kada hodočasnici svoj put završavaju u Dubrovniku.
Medijski pokrovitelj zavjetnog hodočašća je portal Narod.hr.
Hodočasnički put, odnosno njegov glavni tok, dug je oko 1700 km, uz još 600 km priključnih ruta. Lokalno stanovništvo u mjestima kojima prolazi ruta i sudionici hodočašća će ujedno saznati više o važnosti sakralne, kulturne i prirodne baštine te istine o Domovinskom ratu na njihovom području i biti potaknuti na očuvanje i promociju tih vrijednosti.
Više o hodočašću možete pročitati na služenim web stranicama.
Evo kako su hodočasnici opisali svoj put u proteklih nekoliko dana!
Hodočasnici Marijanskog zavjeta za Domovinu od 28. srpnja do 30. srpnja putovali su iz Benkovca do Knina. Prvog hodočasničkog dana cilj je bio doći malog sela Rodaljice iz kojeg su se zaputili prema Kistanju, dok su trećeg dana stigli u Knin. U nastavku donosimo njihov pregled hodočašća protekla 3 dana:
“28.7. Benkovac – Rodaljice: Okupani kišom (milosti)
Današnji dan hodočasnici su započeli sv. Misom koju je u crkvi rođenja Marijina u Benkovcu predvodio duhovnik p. Vinko Maslać.
Nakon sv. Mise, krenuli smo uz nagovor duhovnika, razmišljajući o riječima molitve Oče naš, koju je Isus naučio moliti apostole u današnjem evanđelju. Pridružila nam se i tročlana obitelj koja je u Benkovac stigla iz Zadra. Prognoza koja je najavila kišu nije ih omela da se priključe današnjoj ruti hodočašća. Kroz hod u meditaciji i šutnji, stigli smo do prve pauze, u Bukoviću, gdje smo kratko zastali.
Tada je počela padati kiša. Najprije smo se sklonili i pričekali da se pljusak malo smanji, a zatim smo opremljeni kabanicama i kišobranima, krenuli dalje na put našom današnjom rutom prema Rodaljicama. Molili smo zajednički krunicu s nakanom za očeve i muškarce. Kiša je i dalje padala, a mi smo također bili uporni u hodu, te se nismo dali smesti nego smo bez prestanka hodali. Iako je kiša stalno padala, naše raspoloženje nije uspjela pokvariti.
Okupani kišom, ali i velikim milostima, ubrzo smo stigli u Rodaljice. Kada smo prolazili pokraj spomenika i crkve, počeo je puhati još jači vjetar i olujno nevrijeme, tako da smo ubrzo stigavši do škole, izbjegli još gore vremenske uvjete i na vrijeme se sklonili. Okupani kišom, stigli smo već oko podne na naše današnje odredište, u Rodaljice. U crkvi smo presvukli mokru obuću i odjeću, a zatim odmorili do ručka. Mještani su nas srdačno dočekali, domišljato napravili štikove da se mokra odjeća može osušiti. Ubrzo je stigao i ručak, koji je dobro došao, te smo se okrijepili, a zatim i odmorili. Uz druženje s mještanima, vrijeme je ugodno i brzo prolazilo.
Kada je izašlo sunce, otišli smo ponovno do spomenika, gdje smo izmolili krunicu, ovaj put s nakanom za žene, djevojke, supruge, majke, redovnice – da svoj poziv u svakodnevnom životu prepoznaju i žive po uzoru na djevicu Mariju. Nakon toga, ispratili smo one koji se vraćaju kući i odlaze drugim obvezama. Mještani Rodaljica su nas ugodno iznenadili i s večerom te nam pripremili fritule i krumpir salatu, koje su dodatno nadopunile meso koje nam je još od ručka preostalo te smo uz ugodno druženje i večerali, te se spremili za počinak.
Zahvaljujemo od srca svima iz Rodaljica, župniku don Ivici Bašiću i svim župljanima koji su nam puno pomogli, bilo da su nas došli pozdraviti, ili nam donijeli hranu, pomogli da pripremimo stvari za sutrašnji hod. Pokazali su nam da su Rodaljice malo selo velikog srca.
29.7. Rodaljice – Kistanje
Sv. Misu u 7h u Rodaljicama predvodio je duhovnik p. Vinko Maslać, uz koncelebraciju župnika vlč. Ivice Bašića. Nakon mise, krenuli smo prema Kistanju. Nakon šutnje i nagovora, molili smo krunicu, osobito za sve naše branitelje, poginule i preživjele, da im Gospodin izliječi rane. U mjestu Nunić smo se pomolili i zapjevali Isusu uz duhovnu pričest u crkvi sv. Ante, u blizini koje je smještena kuća Mondo Nuovo.
Prolazili smo kraj tabli koje pokazuju smjer za mjesta zanimljivih naziva: Bjelina, Macure, Torbice, Bezbradice, Traživuci… i uskoro stigli i u Kistanje. Ondje nas je dočekao župnik don Ivan Perković, koji nam je ispričao o župi Prikazanja BDM, u kojoj su brojni ljudi stigli iz Janjeva, te je župa brojna djecom, a posebno se štuju sv. Nikola i bl. Serafin Glasnović Kodić. Nakon mise, podružili smo se sa župnikom i donačelnikom Rokom Antićem.
30.7. Kistanje – Knin
Hodočasnički dan započeo je sv. Misom u župi Prikazanja BDM u Kistanju, koju je predvodio naš duhovnik p. Vinko Maslać. Nakon mise, župnik vlč. Ivan Perković iznio je relikvije koje imaju u župi: relikviju sv. Marije Goretti, sv. Nikole i blaženika Janjevca, bl. Serafina Glasnovića Kodića. Zahvaljujemo župniku na ovoj prekrasnoj prilici da možemo častiti obe relikvije. Naša Crkva ima brojne velikane, svece i blaženike, koje trebamo prepoznati, častiti te njihov primjer nasljedovati slijedeći Gospodina. Nakon čašćenja relikvija, krenuli smo na doručak kod župnika. Osim doručka, imali smo i lijepo druženje sa župnikom, časnom sestrom i vlč. Nikolom, koji je poznavao obitelj bl. Serafina Glasnovića Kodića. Krenuli smo iz Kistanja prema Kninu. Duhovnik nam je u nagovoru skrenuo pozornost da razmišljamo o našem stavu prema šatoru Gospodnjem, kako se klanjamo Gospodinu ulaskom u Crkvu. Druga točka naše meditacije bilo je štovanje svetaca, koje svece štujemo i kako nam pomažu nasljedovati Gospodina.
Hodali smo razmatrajući navedene teme koje nam je duhovnik rekao, u tišini, praćeni orkestrom cvrčaka, iz obližnjih šuma.
skoro smo naišli na Burnum, odnosno amfiteatar koji je ostao od velikog grada od oko 20 000 ljudi koji je bio nastanjen rimskim legionarima koji su čuvali prijelaz preko rijeke Krke. Nakon pauze, u kojoj smo saznali više o tom zanimljivom mjestu, krenuli smo dalje prolazeći pokraj Manojlovačkih slapova, Roškog slapa i ostalih ljepota naše rijeke Krke, nacionalnog parka koji skriva mnoge ljepote. atim smo se smjestili u hotel koji nam je osigurao Grad Knin, kojemu zahvaljujemo na organizaciji smještaja i večere.
Nakon večere, prošetali smo Kninom, uživajući u lijepom ambijentu centra grada, kojim dominira spomenik Oluji ’95, ali i brojni ljudi i djeca koji u centru grada stvaraju lijepu sliku živosti. Uz šetnju, krenuli smo kupiti nešto voća, no na kraju smo to dobili besplatno. Zahvaljujemo na odličnom zrelom i ukusnom voću – breskvama, marelicama i lubenici, koje smo pojeli uz razmjenjivanje dojmova dana.
Na kraju dana, fra Mario Lemo nas je odveo na Kninsku tvrđavu, gdje smo uz prekrasan pogled, u restoranu otvorenom prije nekoliko mjeseci, u ugodnom društvu lijepim druženjem završili ovaj hodočasnički dan”, zaljučuju hodočasnici Marijanskog zavjeta za Domovinu.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
