Molitvom zahvalnicom u ponedjeljak prije podne ispraćeno je neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića iz splitskog Svetišta Gospe od Pojišana gdje je tijekom noći sarkofagu s njegovim tijelom hodočastilo oko 60.000 vjernika.
“Tijekom noći za vrijeme boravka relikvija svetog Leopolda Bogdana Mandića kroz Svetište Gospe od Pojišana hodočastilo je oko 60.000 vjernika”, rekao je za Hinu fra Miljenko Vrabec iz Organizacijskog odbora.
Prilikom stavljanja sarkofaga s relikvijama sv. Leopolda u vozilo kojim je u 10,30 sati odvezen iz Splita u Rijeku, u pojišanskom svetištu se prolomio buran pljesak mnoštva nazočnih vjernika.
Služeći misu prije ispraćaja relikvija sv. Leopolda iz tog splitskog svetišta, provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević je istaknuo kako veliki broj vjernika koji u Hrvatskoj hodočaste relikvije sv. Leopolda govore kako se “Bog poslužio ovim svecem da učini čudesne stvari.”
“Ne okupljamo se oko nekog leša, nego se okupljamo oko živog sveca, posredstvom kojeg je Bog učinio velika djela i čini ih i danas”, rekao je fra Jure Šarčević u propovijedi na ispraćaju relikvija sv. Leopolda iz Splita. Istaknuo je da vjernici masovno dolaze sv. Leopoldu da ih svojim zagovorom usliši.
Fra Jure Šarčević je također podsjetio kako se sv. Leopold Mandić zauzimao za “jedinstvo svih kršćana”. Na ispraćaju relikvija sudjelovao je i nabiskup splitsko-makarski Marin Barišić.
Za vrijeme oproštajnog bdjenja u Svetištu Gospe od Pojišana preko razglasa je upućen molitveni poziv sv. Leopoldu “da naš narod ne iznevjeri kršćansku vjeru”.
Srkofag s relikvijama sv. Leopolda Bogdana u Splitu je sinoć obišla i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića, na svom drugom pohodu Hrvatskoj i prvom pohodu rodnom Herceg Novom, danas će biti izložena čašćenju vjernika u Rijeci.
Riječka zvona i brodske sirene pozdravit će oko 16 sati dolazak relikvija u kapucinsku crkvu Gospe Lurdske na Žabici, gdje je taj svetac boravio 1923. godine.
Svečano euharistijsko slavlje u 19 sati predvodit će riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić. Crkva će ostati otvorena cijele noći i program bdjenja organizirat će molitvene zajednice i udruge. Ispraćaj i polazak relikvija za Padovu predviđa se u utorak oko 14 sati.
Hrvatski katolički svetac, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana
Dolaskom relikvije tijela u prošloj Godini Milosrđa 2016. u Zagreb i ove godine u Zadar, Dubrovnik, Split i Rijeku, te u Leopoldov rodni grad Herceg Novi u Crnoj Gori, barem na kratko ispunja se posmrtna želja Sv. Leopolda – “da njegove siromašne kosti prenesu među pripadnike njegova naroda – za dobrobit njihovih duša”.
Hrvatski katolički svetac i ekumenist Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom kao jedanaesto od 12-ero djece u obitelji Petra i Karoline (rođ. Carević) Mandić. Velik interes za duhovnost pokazuje već u djetinjstvu. Kako je kapucinski samostan u Herceg Novom tada potpadao pod venecijansku provinciju u dobi od 16 godina mladi Bogdan odlazi u kapucinsko sjemenište u Udinama (Italija). Na teološki se studij upisuje na sveučilištu u Padovi da bi potom školovanje nastavio u Veneciji gdje i ostvaruje želju za stjecanje svećeničkog zvanja 20. rujna 1890. Kako mladu misu nije mogao služiti među svojima, u zamjenu im je poslao fotografiju. Kao mladomisnik izražava želju vratiti se u domovinu i raditi na jedinstvu Istočne i Zapadne Crkve. No, dodijeljene su mu druge službe.
U periodu od 1890. do 1906. obnašao je razne redovničke dužnosti unutar venecijanske provincije. Tako je jedno vrijeme bio poglavar samostana u Zadru te neko vrijeme u Rijeci i Kopru. Od 1906. pa do svoje smrti redovničke je dužnosti obnašao u Padovi. Izuzev jedne godine koje je tijekom Prvog svjetskog rata proveo u internaciji u južnoj Italiji (1917.) jer se nije htio odreći hrvatstva, te kratkog perioda tijekom kojeg će boraviti u Rijeci (1923.). U Padovi je bio odgojitelj studenata filozofije te predavač patristike. Više je godina iz Padove putovao u Veneciju gdje je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku koji će im trebati u pastoralnom radu među hrvatskim vjernicima.
Zadnjih je četrdeset godina života proveo u kapucinskom samostanu u Padovi ispovijedajući vjernike satima. Pohodili su ga tzv. mali ljudi, ali i ugledni građani: radnici i industrijalci, studenti i profesori, intelektulaci, vojnici i časnici. Ali i časne sestre redovnici, svećenici pa i biskupi. U potpunosti je bio predan ispovijedanju jer za njega je ispovjedaonica bila mjesto ekumenskog djelovanja gdje molitvom ustraje na cilju da svi budu jedno.
Iz rodnog Herceg Novog ponio je podjelu kršćana na rimokatolike i pravoslavce. Ta rana ga je pekla i žrtvovao se kako bi se ta rana zaliječila. Uz ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj gajio je i ljubav prema svim slavenskim narodima te prema svojoj novoj domovini Italiji i njezinu narodu. Radio je na građenju mostova među ljudima i narodima i bio je svojevrsna preteča ideje ujedinjene Europe.
Zlatnu je misu proslavio 22. rujna 1940. Nakon toga njegovo će se zdravlje ubrzano pogoršavati. Smrt ga je sustigla 30. srpnja 1942. kada se oblačio za svetu misu, koju nikako nije propuštao.
Njegov grob, koji se prvotno nalazio na gradskom groblju, postao je stjecište njegovih brojnih štovatelja. Kasnije njegovi posmrtni ostaci biti će preneseni u grobnu kapelicu u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Padovi. Postupak za proglašenje fra Leopolda Mandića blaženim pokrenut je 1946. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 2. svibnja 1976., a svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. Spomendan Svetog Leopolda slavi se 12. svibnja.
Božje milosrđe veće od svih naših ograničenja
Prigodom proglašenja izvanredne Godine milosrđa, papa Franjo proglasio je sv. Leopolda Bogdana Mandića, uz Padre Pija, zaštitnikom tog izvanrednoga Jubileja. Poznate su riječi svetog Leopolda da je “Božje milosrđe veće od svih naših ograničenja”.
Kod katoličkih vjernika diljem svijeta omiljeni svetac, kojeg je papa Pavao VI. nazvao pretečom duhovnoga ekumenizma, u skrovitosti i poniznosti prikazivao je svakodnevne napore i rad za ponovno jedinstvo istočne i zapadne Crkve te je proveo život neumorno ispovijedajući, mireći ljude s Bogom i šireći Božje milosrđe. Sv. Ivan Pavao II. nazvao ga je, prilikom proglašenja svetim, “uzorom ispovjednika” i “herojskim službenikom sakramenta pomirenja i pokore”.
Cjelonoćno bdijenje u relikviju sv. Leopolda i rana jutarnja misa u Svetištu Gospe od Pojišana
Gotovo da nema tog dalmatinskog mjesta iz kojeg katolički vjernici u nedjelju navečer nisu došli počastiti relikviju tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića.
S molitvenicima i krunicama u rukama Splićani, otočani, vjernici iz Dalmatinske zagore, kao i oni iz susjedne Bosne i Hercegovine bili su dio cjelonoćnog bdijenja, palili su svijeće i strpljivo čekali u redovima kako bi se barem na nekoliko trenutaka zaustavili ispred neraspadnutog tijela omiljenoga hrvatskog sveca i sve svoje snage usmjerili na kratke, ali kažu nam, učinkovite molitve. Molilo se za mnogo toga, zazivala su se u pomoć nebesa za svjetski mir, bližnje, obitelj, domovinu, političare, ekonomsku situaciju, posao, zdravlje, ljubav, čak i ispite, javlja Splitsko-makarska nadbiskupija.
Kapucini su organizirali sakrament pomirenja gdje god su stigli, pa su se grijesi opraštali na autobusnoj stanici, igralištu, pod vedrim nebom… Organizacija je bila na visokoj razini. Nije bilo gužvi u prometu, policajci i redari su pomagali, dijelili vodu, a punom parom radilo je i osoblje Hitne pomoći, budući da je zbog velikih gužvi, posebno za vrijeme mise, bilo i onih koji su potražili medicinsku pomoć.
Ljubav koju su dalmatinski vjernici pokazali u nedjelju prema svetom kapucinu Leopoldu, Poljičaninu i Bokelju, koji je svoju privrženost pokazivao posebno prema odijeljenim kršćanima ali i patnicima svih vrsta koje je tješio u skromnoj sobici padovanskog samostana – se ne pamti. Sve ulice oko Gospina svetišta bile su prepune hodočasnika, cijelu noć trajalo je bdijenje, obilazak oko svetog tijela, Split nije spavao.
Neprekidna molitva nastavila se i u ranim jutarnjim satima ponedjeljka, 18. rujna kada je misno slavlje u 5 sati predvodio don Tomislav Ćubelić, katedralni župnik. U svojoj je propovijedi govorio o tome kako je sv. Leopold ušao u knjigu pamćenja Crkve, odnosno u konkretni život Crkve.
„Sveti Leopold stajao je svojom osobom, životom uz evanđelje. Unutar evanđelja odvijao mu se čitav život. Kroz Krista je gledao na svoj život, njegovu vrijednost i smisao, gledao je na čovjeka, na njegovo zlo i dobro. Sv. Leopold je uvjerljiv svjedok Krista. Evanđeoski je živio odnos sa živim Bogom, svijetom, drugim ljudima i sobom“, kazao je don Tomislav te nastavio: „Sveti Leopold se pretvorio u Božje uho; slušao je ljude, njihove muke, zloće i vraćao im je nadu. To mogu samo sveti i hrabri ljudi. Sv. Leopold je činio isto što i Isus Krist. Ako želimo naučiti nešto od njegovog života, onda kleknimo, zavirimo u svoj život i kažimo svoju riječ i tako se vratimo živome Bogu.“
Na kraju svoje propovijedi don Tomislav je istaknuo da smo zahvalni Bogu što nam je dao živjeti na zemlji i u narodu u kojem je za života pripadao sveti Leopold. Ali samo to nas ne približava njemu. Približit će nas samo ako dođemo u blizinu Boga, u blizinu Božje riječi, u blizinu njegove osobe i ako budemo svjedoci daleko većih vrednota nego onih koje nam pruža svijet. Sveti Leopold je pomogao iz vjere u Boga, radi Boga je pomogao, radi Boga je živio, radi Boga je bio čovjek. To je poziv svim vjernicima koji ga štuju.
Dostojanstveno ispraćena relikvija tijela sv. Leopolda iz Dubrovnika
Sa suzama u očima ispratili su dubrovački vjernici i hodočasnici u nedjelju, 17. rujna u 14 sati relikviju tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića koja je u Dubrovniku, u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa boravila 18 sati.
Obred ispraćaja predvodio je dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić koji je, nakon molitve, zahvalio uime Dubrovačke biskupije i svih koji su se ovdje u crkvi imali prigode susresti s relikvijom sv. Leopolda svim organizatorima i onima koji su omogućili ovu jedinstvenu svečanost. „Neka nas ovaj susret sa sv. Leopoldom, s njegovim životom potakne da i mi s ljubavlju prilazimo drugima i da ih s ljubavlju susrećemo. Kako ovo što smo ovih dana doživjeli ne bi bilo nešto što je bilo i prošlo nego neka bude nešto što će nas poticati da kvalitetnije kršćanski živimo“.
Potom je skupina mladih iz Blata s Korčule odsvirala jednu pjesmu, a relikviju svečeva tijela volonteri Croce Verde-a su iznijeli iz crkve. Mnoštvo vjernika čekalo je i ispred crkve i do posljednjeg trenutka pratilo stavljanje tijela u kombi i odlazak prema Splitu. Bilo je pljeska, suza radosnica i pjesme, a osmijeh nije silazio s lica brojnih vjernika. Zvona Gospe od Milosrđa su zvonila a kolona s neraspadnutim tijelom sv. Leopolda napustila je Dubrovnik.
Ispraćaju su također nazočili talijanski kapucini s rektorom Svetišta sv. Leopolda iz Padove, fra Stanko Dodig, upravitelj svetišta Gospe od Milosrđa, don Ivica Pervan, kancelar Dubrovačke biskupije, ali i predstavnici lokalne vlasti sa suradnicima: dubrovački gradonačelnik Mato Franković i župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić.
Vjernici, svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice prošli su protekle noći i ovog dana u mimohodu pored relikvije sv. Leopolda, moleći iz dubine duše, iznoseći u tišini svoje zahvale i molbe. Također veći broj svećenika tijekom boravka relikvije tijela bilo je na raspolaganju za ispovijedi kojoj u pristupili brojni vjernici.
Tijekom dana u Svetištu su bile četiri mise, a od samog dolaska relikvije tijela sv. Leopolda pa sve do odlaska vjernici nisu prestajali dolaziti izraziti štovanje. Organizatori su izrazili zadovoljstvo velikim odazivom vjernika ali i samom organizacijom koja je prošla u najboljem redu. Dobroj organizaciji su pridonijeli Dubrovački vatrogasci, djelatnici PU Dubrovačko-neretvanske i OB Dubrovnik uz brojne volontere kao i volontere Crvenog Križa Dubrovnik.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
