Svečanom svetom misom u nedjelju, 13. rujna, župa Križ proslavila je svojeg zaštitnika Uzvišenje Svetog Križa. Prijateljskim pozdravnim riječima župnik Župe u Križu, vlč. Božo Pinjuh, dobrodošlicu je, prije svih, zaželio generalnom vikaru Sisačke biskupije, Marku Cvitkušiću, koji je predvodio misno slavlje, a zatim i svećenicima iz susjednih župa Ivanićgradskog dekanata te svim župljanima. Da su okolnosti specifične, kao i da je to samo još jedan križ koji ćemo zajedno iznijeti do kraja, ustvrdio je vlč. Pinjuh, ohrabrujući odmah potom riječima: „Ne bojte se, unatoč toj maloj slomljenosti i ustrašenosti, na izvoru smo snage i utjehe, uz Krista i njegov križ!“.
Generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, uvijek rado primljen i viđen u Križu, u svojoj je propovjedi, uz povijesni osvrt na odnos prema križu, kako čovjeka vjernika, tako i onoga koji ne poštuje znak križa, naglasio da cijela naša povijest stoji u znaku križa. „On nam je sveti znak, najveća svetinja. Stavljamo ga na svoje crkve, na svoje oltare, u svoje kuće, postavljamo ga na raskrižjima putova, nosimo ga kao ukras i podsjetnik na lančiću oko vrata. Križ nam je najsvetiji znak najveće ljubavi koja je hodala ovom zemljom u liku jednog čovjeka – Bogočovjeka Krista Isusa, koji nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je u Poslanici Galaćanima 3,13 ‘Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što ga je, viseći na križu, preuzeo na sebe – jer u Svetome pismu piše: ‘Proklet je svatko tko visi na drvetu.’ Križ je najveća napuštenost koju čovjek uopće može doživjeti. Proživio ju je Isus – ali za nas: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ (Mk 15,34). Zato je za kršćanina križ ‘Božja snaga i Božja mudrost’ (1Kor 1,24). Nisu kršćani mazohisti koji bi uživali u podnošenju mučenja, u mukama. Ali tko je spreman toliku patnju za drugoga podnijeti, zar ne zaslužuje vrhunsko poštovanje? Kad kažemo veliku istinu da je Isus umro za sve ljude, kao da nas to ostavlja pomalo hladnima. Ali kad kažemo da je Isus umro za nas, ili još bolje: za mene, to nas onda izravno pogađa u srce. Izravno se to tiče svakoga od nas. Tiče i obvezuje nas na veliku zahvalnost. Isus je učinio za nas ono što mi sami za sebe nismo u stanju učiniti. Križ je simbol Božje ljubavi prema svakome od nas. Zato nam je on svet i presvet. I nama je svoj križ nositi. Sklonost na zlo i na grijeh velika je u čovjeku, zato te grješne sklonosti valja suzbijati i ‘razapinjati’. Ne razapnemo li mi njih, one će razapeti nas!. Zato se odmah po rođenju krstimo u znaku križa Kristova, zato nam je križ sveti znak, zato volimo da nam bolesnici umiru s križem u ruci, jer to znači u svakom trenutku ostati povezan s najvećom Ljubavlju, s našim Spasiteljem Isusom“, zaključio je propovjednik.
Ove predivne riječi mons. Cvitkušića odzvanjale su u srcima okupljenih župljana.
