HAZU: Otvorenje izložbe Povijest Društva hrvatskih književnika 1900. – 1971.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti poziva na otvorenje izložbe POVIJEST DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA 1900. – 1971.
iz arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU u srijedu 25. listopada 2017. s početkom u 13 sati u Knjižnici HAZU Strossmayerov trg 14 u Zagrebu.

Uvodna riječ:
Tomislav Sabljak, voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU
Govore:
akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU
Đuro Vidmarović, predsjednik DHK
akademik Dubravko Jelčić, u ime Razreda za književnost HAZU

POVIJEST DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA (1900. – 1971.) Iz arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Uz Sveučilište (1669.), Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (1861.) i Maticu hrvatsku (osnovana 1842. kao Matica ilirska, a od 1874. nosi današnji naziv), Društvo hrvatskih književnika (1900.) najstarija je i najznačajnija kulturna institucija u nas koja čuva hrvatski nacionalni identitet i svojim djelovanjem te sa svojim članstvom stalnim je dokazom pripadnosti hrvatske kulture, umjetnosti, znanosti i društva uopće temeljnim načelima na kojima počiva Europa. Jedan od utemeljitelja Društva, književnik i publicist Milan Grlović zapisao je: “Mi tražimo prije svega našu društvenu preobrazbu, našu idealnu slobodu i postavljamo tomu za preduvjet rastuću materijalnu neovisnost. Mi ne mislimo na kakav prevrat, ali želimo pospješiti vrijeme, kad se bude s poštovanjem i u evropskom tonu govorilo i pisalo o hrvatskoj književnosti”.
Arhivski fond Društva hrvatskih književnika čuva se u arhivu Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU u 57 arhivskih kutija te obuhvaća gradivo od osnutka 1900. do 1971. godine. Arhivist Odsjeka Željko Trbušić sredio je i popisao gradivo na 363 stranice rada pod naslovom Arhivistički opis fonda Društvo hrvatskih književnika.

Samo godinu nakon osnutka, Društvo zajedno s Akademijom i Maticom hrvatskom organizira obilježavanje 400. obljetnice čuvenog spjeva Judita Marka Marulića. Uz 20. godišnjicu smrti Augusta Šenoe otkrivena je spomen-ploča i izvedena je drama Milivoja Dežmana Zlatarovo zlato po romanu Augusta Šenoe, “preko kojih si Spljet i Zagreb, stara i nova hrvatska lijepa književnost, pružaju bratinske ruke za bolju budućnost”. Arhivski fond DHK neiscrpan je izvor najrazličitijih dokumenata važnih za proučavanje ne samo književne nego i društvene, kulturne, povijesne i političke povijesti. Nemoguće je zaobići ulogu koju je u hrvatskoj književnosti odigrao časopis Društva Savremenik (1906. – 1941.) ili antologiju Hrvatska mlada lirika (1914.), prijelomnu knjigu u hrvatskoj književnosti, u kojoj su prvi put objavljene pjesme Ive Andrića i Tina Ujevića.

U vihoru I. Svjetskog rata, na samom početku, poginuo je pjesnik Fran Galović, a posebno su bili dramatični trenutci u vrijeme i s konca II. svjetskog rata, kada je nestalo, emigriralo ili pogubljeno više od dvadeset pet pisaca, primjerice Gabrijel Cvitan, Vinko Kos, Viktor Vida, Antun Bonifačić, Antun Nizeteo, Mile Budak, Jeronim Korner, August Cesarec, Ivan Goran Kovačić, Grgo Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Stevan Galogaža, a posebno tragičan kraj doživjeli su tridesetpetogodisnji Marijan Matijević, koji je 1944. dobio Demetrovu nagradu, a sljedeće godine odvela ga je i likvidirala OZNA te tridesetogodišnji Ivan Goran Kovačić, koji 1942. s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane, a 1943. četničkom je rukom zaklan u Foči, Istočna Bosna.

Dokumenti vrlo zorno pokazuju svojevrsnu povijest hrvatske književnosti i prijelomne trenutke za opstojnost ne samo Društva nego i hrvatske nacije. Fond DHK iz razdoblja od 1941. do 1945. nije bilo moguće obuhvatiti izložbom – postoje indikacije da je gradivo 1945. godine uništeno. Odmah po dolasku komunista na vlast, 1945. Društvo mijenja nazivu Društvo književnika Hrvatske, osniva se Sud časti, vrše se čistke, zabranjuje se objavljivanje velikanima poput Cesarića i Ujevića, vrši se izgon pojedinih književnika iz Zagreba, primjerice Gustava Krkleca. Dana 15. ožujka 1967. u prostorijama Društva izglasana je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a u veljači 1989. na Tribini DKH začeta je sveopća ideja o demokratizaciji društva i potrebi Hrvatske da nade svoj samostalni, neovisni put. Medu inim govorio je i prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Nezaobilazna je nakladnička djelatnost Društva koja od 1903. traje sve do danas. Prvi je o povijesti Društva hrvatskih književnika pisao Dubravko Jelčić. U časopisu Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU – danas Kronici Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – (br. 17/1980.) objavio je Početak ljetopisa društva hrvatskih književnika (danas: Društva književnika Hrvatske) 1900 – 1919. kao i Bibliografiju izdanja DHK (DKH). Taj je rad objavljen i kao separat te pretiskan u Spomenici Društva hrvatskih književnika 1900. – 2000. – 2010. (ur. Božidar Petrač, Zagreb, 2010.) koju je Društvo hrvatskih književnika objavilo u povodu 110. obljetnice svojega osnutka.