Narod.hr razgovarao je s Huseinom Smajićem koji u bosanskohercegovačkom mjestu Vesela Straža kod Bugojna gradi katoličku crkvu nedaleko od mjesta gdje su pronađeni ostatci srednjovjekovne katoličke crkve koju su 1463. godine porušili Turci u svojim prodorima. Gospodin Smajić nam je ispričao kako je došlo do toga da donira svoju zemlju župi sv. Antuna Padovanskog te na njoj izgradi novu crkvu.
Narod.hr: Na vašem posjedu su pronađeni ostaci srednjovjekovne crkve, a na tom istom mjestu vi gradite novu katoličku crkvu pa možete li nam reći kako je došlo do otkrića te stare srednjovjekovne crkve?
Husein Smajić: Moji roditelji su davne 1953. godine kupili ovu parcelu od nekih Hrvata, a kako sam rođen te godine onda su to kao novorođenčetu i prvom muškom djetetu roditelji prepisali na mene. Znali smo da tu postoji crkva ali nismo znali da je tako velika. Kad smo počeli graditi hidrocentralu odnosno akumulacijsko jezero naišao sam na temelje koji gledaju prema zapadu s lijeve strane i tada smo shvatili da je riječ o toj crkvi o kojoj se priča.
Ovo mjesto se i zove Crkvina, odnosno ime mjesta je Vesela straža. A zašto se zove Vesela straža? Pored ove crkve je prolazio rimski put koji je vodio u Split, odnosno splitsko-dalmatinsku županiju. Za vrijeme otkopavanja tih temelja i konzerviranja, odnosno prilikom ukopavanja temelja pronađeno je 12 pokojnika među kojima je bilo i dvoje djece. U grobnici broj 1 (prema službenoj evidenciji op.a.) pronađeni su muški i ženski kostur, bili su prekriveni svilom i zlatom, muški je bio prekriven kraljevskim baršunom, uz to je pronađen još i jedan mletački novčić koji se koristio od 1400. do 1413. godine. Riječ je o srednjovjekovnoj katoličkoj crkvi, o najvećoj crkvi u Srednjem vijeku u Bosni. Crkva je veličine 32 metara u dužini nasuprot 21,70 metrom. Riječ je o gotičkoj građi, a crkva je zapravo građevina s dvije lađe.
Narod.hr: Mnogima je neobično kako to da vi kao musliman gradite katoličku crkvu i poklonili ste zemlju nadbiskupiji.
Husein Smajić: Ja jesam musliman koji gradi katoličku crkvu, ali nije grijeh graditi vjerske objekte. Iskreno, da nije bilo pronalaska tih temelja vjerojatno se ne bih u to upuštao. Kada je došao kardinal Vinko Puljić predlagao sam mu da se sagradi nova crkva onakva kakva je bila ovdje na starim temeljima, ali na kraju nismo odlučili graditi na postojećim temeljima, to smo ostavili kao arheološki nalaz za muzej, pa sam darovao zemlju pored stare crkve, zemlja je prepisana na našu Župu Ante Padovanskog i počela se graditi nova crkva prije tri godine. Jučer smo baš imali donatorski ručak. Bilo je prelijepo, došlo je 70-ak ljudi, crkva je pokrivena i temelji su konzervirani. Bila je baš prijateljska, te ugodna atmosfera.
Narod.hr: Dakle, to je bila baš vaša želja da podignete katoličku crkvu iako niste katoličke vjere?
Husein Smajić: Tako je! Moja je ideja bila da kao musliman izgradim katoličku crkvu, jer kao što sam rekao nije grijeh graditi vjerske objekte. Grijeh je rušiti objekte kao što se to događalo u ratu, ali vjerski objekti neka stoje, a najradije ne bih spominjao riječ „rat“, to neka ostane u prošlosti da se nikada ne ponovi. Ne dirajmo vjerske objekte! Radije ih gradimo. Zašto ne bih gradio crkvu kad je ona već ovdje nekad bila?!? Crkva je bila ovdje sve do dolaska Turaka 1463. godine. Turci su kao i druge vojske rušile vjerske objekte, ovo je samo jedan od vjerskih objekata u Bosni koji je srušen. Mi se moramo boriti za budućnost, moramo praštati, uvažavati se, bez obzira na to kakve je tko vjere, uvijek kažem da nije bitno kakvo je ime nego kako ga nosimo.
Nova crkva koja se gradi je crkva ljubavi, pomirenja, tolerancije, praštanja, a nije grijeh. To je poruka ‘dobrodošli u Veselu stražu’ u mjesto sa srednjovjekovnom crkvom.
Narod.hr: Za vrijeme rata ste se bavili humanitarnim radom, pomagali ste muslimanima u Goraždu u što ste uključili katoličku župu koja je slala pomoć preko vas. Možete li malo ispričati o tom lijepom primjeru međusobnog pomaganja?
Husein Smajić: Vidio sam da ljudi trebaju pomoć i organizirao sam konvoj kamiona u čemu je pomogla moja župa Antona Padovanskog koja je poslala dva kamiona robe u kojima je bilo zavoja, lijekova, hrane, odjeće i obuće. U to ratno doba tražio sam dozvolu od lokalnog zapovjednika HVO da propusti konvoj od ukupno 4 kamiona za Goražde te sam dobio potrebne papire. Odnosno, nismo išli baš u Goražde, išli smo u mjesto Gredak blizu Goražda, prošli smo sve punktove, propustili su naš konvoj kojeg sam predvodio i na kraju je zapovjednik tog mjesta preuzeo pomoć.
Narod.hr: Rijetko imamo priliku vidjeti tako dobre primjere suradnje Hrvata i Bošnjaka, što mislite da je potrebno za dobar suživot?
Husein Smajić: Iskreno, za dobar suživot najvažnije je da se ljudi ne lažu. Treba iskreno i samo iskreno. Ne lagati jedni druge, i treće naravno, jer samo iskrenost nas može dovesti do pravog cilja. U tome se nalazi suživot i život i poštovanje. Recimo na primjeru gradnje ove crkve, ne gradim ju samo ja, grade ju moji prijatelji, donatori, ta crkva je moje nadanje, moje poštovanje prema ljudima, prema Bogu, prema vjeri… morali bismo se uvažavati i poštovati se umjesto ratovanja. Ratovi nemaju smisla! Zašto ratovati zbog imena i vjere?!? I prije je bilo ratova pa su ljudi na kraju praštali jedni drugima. Trebamo se uvažavati bez obzira na vjeru i naciju. Ne bismo smjeli priuštiti našoj djeci da očekuju nove ratove. Zbog moje djece koja su mlađa od nas, ali volim svoju djecu i volio bih da svi živimo u miru i ljubavi, i moja djeca, moja obitelj i svi ljudi, zato gradim tu crkvu!
Husein Smajić dobitnik je nagrade Večernjakov pečat koja mu je dodijeljena 2014. godine (na slici).
Narod.hr: Želimo vam puno uspjeha u gradnji crkve i životu!
Husein Smajić: Hvala vama i želim svima poručiti da su svi dobrodošli u Veselu stražu!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
