Studija objavljena u studenom 2017. u časopisu “Razvoj dojenčadi i djece”, autora Johna A. Barryja s Instituta za žensko zdravlje londonskog Sveučilišnog koledža te kolega s drugih sveučilišta, pokazala je kako djeca preferiraju igranje s igračkama “tipičnima za njihov spol”, prenosi PsyPost. “Spolne razlike u izboru igračaka postoje i proizvod su urođenih [spola] i društvenih silnica [odgoja, običaja…]”, navodi se u sažetku.
Riječ je o meta-analizi dosadašnjih istraživanja o dječjim preferencijama igračaka koja su provedena u nekoliko zemalja tijekom 36 godina, sa značajnim uzorkom od 1600 djece (gotovo jednaki broj dječaka i djevojčica) u dobi između 1 i 8 godina.
S obzirom da geografska lokacija, dob sudionika, prisutnost odraslih, vremenski period provođenja istraživanja, kao i “korištenje spolno-neutralnih igračaka” nisu imali značajan učinak na rezultate istraživanja, pokazano je da je spol djeteta kao urođena kategorija ključan faktor koji utječe na izbor igračaka: dječaci se igraju s igračkama za dječake upravo jer su muškog spola, a djevojčice se upravo igraju s igračkama za djevojčice upravo jer su ženskog spola. Rezultati pokazuju konzistentnost razlika između dječaka i djevojčica u preferenciji igračaka što ukazuje na biološko podrijetlo takvih razlika.
Teze “rodne” ideologije prema kojima je izbor igračaka kod djece tzv. “rodni stereotip” nametnut od strane društva te prema kojima je djecu potrebno odgajati i obrazovati na “rodno neutralan” i “rodno osjetljiv” način, promoviraju se i nameću državama, strankama i putem Istanbulske konvencije.
Tom svjedoče i izvješća država stranaka o provedbi Konvencije tijelu koje nadzire provedbu Konvencije – GREVIO. U izvješću Republike Austrije tako se navode mjere i metode donesene u svrhu “rodno neutralnog” obrazovanja, primjerice dokument grada Beča: Standardi za osiguranje kvalitete nastavnog plana i programa u rodno osjetljivom obrazovanju. Prema tom dokumentu – namijenjenom prvenstveno odgajateljima – odgoj u vrtiću treba ukloniti sve ono što “rodna teorija” etiketira kao “stereotip” – da se dječaci igraju s autićima, a djevojčice s lutkama, da je plava boja za dječake, a ružičasta za djevojčice, ili da se dječacima govori da su “snažni”, a djevojčicama da su “nježne” – pogrešno smatrajući da to dovodi do diskriminatornog i agresivnog ponašanja.
Kao bitna poruka koju bi djeci takvim odgojem trebalo prenijeti može se izdvojiti to kako “tipično” muško i “tipično” žensko ponašanje nije nešto njima svojstveno i nešto što proizlazi iz njihovog spolnog identiteta, već nešto što im je, kao “rodno neutralnim” bićima, nametnuto kao stereotip izvana: kroz obitelj, društvo, vjeru, običaje i sl. Studija Johna A. Barryja demantirala je ove teze i potvrdila da djeca izabiru igrače prvenstveno sukladno svojem spolu.
