O umjetničkom oblikovanju danas se govori s mnogih gledišta. O umjetnosti se može teoretizirati na mnoge načine, a rječitosti u tom smislu ne nedostaje, štoviše, nalazimo se u vremenu u kojem se o umjetnosti govori više no ikad.
> Zavjetni kalež i ciborij hrvatskog naroda za Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu
Ono što pogotovo obilježava to stalno tumačenje umjetnosti danas najzornije se vidi i u brojnim autorskim komentarima i tekstualnim objašnjenjima vlastitih zamisli i radova koji su upravo tako dobili atribut konceptualnih. Ipak, čini mi se da se umjetnost najbolje otkriva u prostoru tišine, gdje, kako nas je poučio profesor i slikar Mladen Pejaković prenoseći Schopenhauerovu misao, moramo kao promatrači znati utišati svoj glas i čekati da nas djelo prvo oslovi.
Međutim, mi umjetnici nipošto ne bismo trebali zaboraviti da je ta tišina prijeko potrebna da bismo mogli uopće zakoračiti u prostor umjetničkog i dosegnuti sklad koji prepoznajemo kao formu i koji će, kao takav, uobličen u razgovjetnost, moći progovarati drugome.
U oblikovanju liturgijskih predmeta to povlačenje posebno dolazi do izražaja. Da bismo mogli ispuniti osnovnu zadaću kojoj zadobivena vještina ima služiti, a to je liturgijski čin slavljenja, čin prožet samozatajnošću, u vidu zajedništva, moramo svoju posebnost u odnosu na druge staviti u drugi plan, zaogrnuti je željom za susretom, za jedinstvom u Kristu. Osnovna ideja koja je vodila moj hod kroz oblikovanje kaleža i ciborija za Nacionalno svetište svetog Josipa rasla je upravo iz te osnove.
U oblikovanju liturgijskog prostora, neovisno o kojem se njegovom segmentu radi, moje je nastojanje usmjereno k čuvanju cjelovitosti i doprinosu liturgijskom ozračju pa je tako prvi korak sagledavanje postojeće situacije na koju se moram nadovezati. Nacionalno svetište svetog Josipa u svoj prostor može istovremeno primiti mnogo vjernika, prostor je arhitektonski organiziran na način da je kretanje od ulaska u prostor crkve upućeno na prostor svetišta, koje dimenzijama i uzdignućem dominira, naglašeno velikim, centralno postavljenim oltarom. Dimenzijama impresivna ploha zida uokolo svetišta biti će ispunjena dinamičnim, velikim mozaikom s prizorima iz života svetog Josipa, a prema skicama u koje sam imala uvid, u gami boja dominirat će plava.
S obzirom na te datosti, čini mi se dobro da kalež bude jednostavnog, kompaktnog oblika, da bi se mogao uklopiti u okolne vizualne senzacije i kao takav zadržati uočljivost kao najvažniji predmet na oltaru. U tom smislu, kompozicijski sam zadržala osnovnu, uobičajenu podjelu na tri dijela kaleža: čašu, nodus i bazu. Kalež je izrađen u zlatu i srebru, ukrašen dragim kamenjem. Čaša, kao najvažniji dio kaleža, potpuno je izvedena u zlatu, uložena u srebrnu prihvatnu čašku. Predviđena za posvećeno vino, predstavlja nebo, ona je ta u kojoj je Život za kojim žeđamo. Bez ukrasa, dominira jednostavnošću i plemenitošću materijala, koji se poliranom obradom vizualno dematerijalizira, stvarajući mnoštvo odbljesaka na svojoj zaobljenoj površini.
Podnožje kaleža, iako ga tumačimo kao zemaljsko naspram nebeskog, (a koje se ima sjediniti u središnjem djelu, nodusu, koji je zato nezaobilazno kristološke naravi), u ovom je rješenju bogat sadržajem i ukrasima. Oni nam donose motiv utkan u oblikovnu namjeru ovoga kaleža, koji će ga učiniti prepoznatljivim i mišljenim upravo za ovo mjesto, Nacionalno svetište svetog Josipa, mjesto hodočašća. To je mjesto koje pohodi mnogo vjernika iz različitih krajeva, gdje svatko dolazi sa svojom osobitošću, svojim težinama, radostima i molitvenim nakanama, ali okupljenih u zajednicu slavljenja vjere. Na bazi kaleža nalaze se prizori koji prikazuju pet velikih molitvenih nakana pobožnosti svetom Josipu, koja se redovito moli u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, a to su nakane za uspješan završetak školovanja djece i mladih, pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaću, dar bračnog druga i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, duhovna zvanja u domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i domovini, te nakana za blagu i svetu smrt.
Prizore koji ih opisuju modelirala sam u plitkom reljefu te su odliveni u srebro i raspoređeni na kružnoj bazi. Zlatni, široki rub koji ih obgrljuje ispunjen je dragim kamenjem različitih dimenzija, oblika i boja, a upućuje na molitve i zahvale mnoštva vjernih duša koje se utječu svetom Josipu da ih zagovara u nebu. Ponad modeliranih prizora stupnjevan je prijelaz k nodusu, dinamiziran izmjenama srebrnih i zlatnih elemenata u kojima se, kao svojevrsni lajtmotiv, ponavljaju varijacije prstenova s dragim kamenjem. Na plitkom tamburu iznad baze naizmjence se pojavljuje pet dragih kamena koji bojom i oblikom simboliziraju plamen upaljene svijeće, također upućujući na molitvu.
Ispod naglašenog nodusa, pod razlistanom formom središnjeg dijela, opet nailazimo na zlatni prsten s dragim kamenjem, a vertikalno ponavljanje tog motiva ocrtava uzdizanje molitava k nebu.
Nodus je središnji dio kaleža, oblikovan u srebru, zaokružen zlatnom reljefnom trakom ukrašenom ornamentiranim reljefnim prizorima vinove loze i pšenice. Svojom nekićenošću i jednostavnošću oblika, ali naglašen veličinom i minucioznom obradom, pridonosi svečanosti slavljenja Otajstva, uvodeći kristološke motive koji upućuju na uskrsnuće.
Plitica je jednostavna, izvedena u poliranom srebru, s zlatnim intarzijama. Intarzije se nalaze u osam trapeza, kružno raspoređenih oko ugraviranog Kristova monograma.
Ciborij sam zamislila na način da se u njemu jasno odražava likovna veza s kaležom, da bi zajedno činili komplet. Ciborij u obliku pritisnute kugle počiva na osmerokutnoj bazi. Baza je tankim, uzdužnim, reljefno istaknutim linijama podijeljena na osam dijelova. Bočno, na samom dnu, uveden je nacionalni motiv, gravirana šahovnica. Rub baze ukrašen je naizmjenično postavljenim ispupčenim zlatnim pločicama i dragim kamenjem, motivski podcrtavajući vezu s kaležom. Razlistana forma baze naglo se skuplja u osmerokutnom nodusu, ukrašenim zlatom i dragim kamenjem. Posuda ciborija, izvedena u srebru, obogaćena je reljefno modeliranim zlatnim razdjelnicama s motivom zrnja pšenice. Njezina jednostavnost i obrada upućuju na nodus kaleža, kao njegova razrada, gradacija ozračja elementa (nodus kaleža) k ozračju cjeline (posuda ciborija). Na samom vrhu poklopca ciborija, na lepezastom postamentu, nalazi se lik svetog Josipa koji spava, kojemu u snu govori anđeo da prihvati i čuva Mariju koja pod svojim srcem već nosi Isusa.
Na kaležu i ciboriju pojavljuje se još jedan element koji ih povezuje, stupnjevito uveden odozgo prema dolje, a to je element zlatnih zraka (zlatne žice spojene u veće ili manje plohe). One simboliziraju primljene milosti, odgovor neba koje se spušta k nama i poziva nas da kraljevstvo Božje živimo već tu, na zemlji.
Tijek razradbe ideje pri oblikovanju odredila sam namjerama da kalež, ciborij i plitica moraju činiti cjelinu, a oblikovno moraju biti usklađeni s prostorom Svetišta (veličinom, materijalom, obradom i bojom). Također, komponirani su na način da ostvare prepoznatljivost kao unikatno rješenje. Zatim, ne narušavajući funkcionalnu i liturgijsku zadatost predmeta, u oblikovanju sam nastojala izraziti hodočasnički i nacionalni karakter Svetišta (motivima koji upućuju na hodočasničke molitve i molitvene nakane Svetišta, i uvođenjem nacionalnog simbola).
Likom svetog Josipa izvedenog u punoj plastici na samom vrhu ciborija zaokružujem oblikovnu namjeru, podcrtati da je Svetište u Karlovcu posvećeno svetom Josipu, a kalež i ciborij izrađeni kao zavjetni dar vjernika iz cijelog hrvatskog naroda koji mu se molitvama utječu, zazivajući ga da nas vodi u svim težinama i radostima i štiti kao zaštitnik svakog života, obitelji i čitave domovine.
Linda Milić Kršnjavi, akademska kiparica
Tekst se nastavlja ispod oglasa
