Mnogo je toga iz prošlosti Hrvatske zauvijek nestalo, no i dalje je čvrsto ugrađeno u ovdašnji identitet – na mali dio predmeta, pojava, običaja kojih više nema podsjeća knjiga “Iščezla Hrvatska”, za koju njezin autor, povjesničar Tomislav Matić kaže kako je doprinos održavanju sjećanja živim, da bi se bar nekoliko iščezlih stvari spasilo od zatora vremena.
Vizualno raskošno novo izdanje Mozaik knjige, podnaslovljeno “Jednom (ne)davno u Lijepoj Našoj…”, donosi sto primjera koji svjedoče o burnoj i šarolikoj prošlosti ovdašnjih prostora, od drevnih Rimljana i osmanske vlasti do Karađorđevića i socijalizma.
Svaki je opisan na nekoliko kartica i prate ga fotografije ili ilustracije i dok neki od njih sežu u daleku prošlost i dio su stručne povijesne literature drugi su, iako iščezli, još vrlo živi u kolektivnom sjećanju.
Autor kaže da je pri odabiru želio obuhvatiti cijelu Hrvatsku, gradove i manje sredine, kao i veliki vremenski raspon, od prapovijesti, preko antike i srednjeg vijeka do suvremenog doba, od rimskih ostataka i izumrlih životinja do lunaparka Tivan i Kulušića.
“Mnogo je toga u knjizi s čime se čitatelji mogu poistovjetiti i još se sjećaju nekih stvari, a nisu svjesni da su nestale. Mogli bi se iznenaditi koliko je toga nestalo relativno nedavno, u posljednjih desetak, dvadesetak ili tridesetak godina”, rekao je Matić za Hinu.
Cilj mu je bio predstaviti što više različitih aspekta hrvatske prošlosti, industrijske i kulturne baštine, znanstvenih ustanova, a odabrao je i primjere nematerijalne baštine, udruženja, festivale, prirodne pojave.
Stariji Zagrepčani dobro se sjećaju Samoborčeka, sinagoge, lunaparka na mjestu današnjeg Sheratona, kupališta na Savi ili Kulušića, ali rijetko će tko znati da je na križanju Ilice i Gajeve u 18. stoljeću bila Bolnica milosrdne braće, da je renesansna Bakačeva kula čuvala ulaz u zagrebačku katedralu, da je na Borongaju 1928. upostavljena prva putnička zrakoplovna linija, a u Kožarskoj su krajem 19. stojeća postojala legalna ‘bludilišta’, javne kuće.
Dalmacija je nekad imala bogate hrastove šume (i ime Dubrovnik potječe od stare slavenske riječi dub – hrast), na otoku Jabuci do početka 20. stoljeća rastao jedinstveni karanfil, u turopoljskim prašumama živjelo je zastrašujuće pragovedo – tur, Zagorje je imalo puno vulkana od kojih je ‘najmlađi’ (22 milijuna godina), i danas kao brijeg vidljiv Kameni vrh kod Lepoglave.
Knjiga podsjeća i da je nekoć postojao Sulejmanov most na Dravi, Kasim-pašina džamija u Osijeku, hamam, javno kupalište u Iloku, Hindi-babina tekija u Vukovaru. Ljudi su se na Krapnju bavili spužvarstvom, u Slavoniji svilarstvom, a na Zlarinu koraljarstvom, veljotski jezik izumro je do kraja 19. stoljeća, a otok Svetac posljednji je stanovnik napustio krajem 20. stoljeća.
Netragom su nestali kruna hrvatskih kraljeva i prvi hrvatski filmovi, a u povijest je otišao i dubrovački tramvaj i željeznica, brod Veli Jože, hotelski kompleks Haludovo, Korčulanska ljetna škola, školski predmet Domaćinstvo, Dan dječje radosti, Kupalište Šmidhen u Samoboru, TV program Z3, Opatijski festival.
Matić ističe kako ta knjiga nije znanstveni rad i iznesenim podacima ne bi se trebalo koristiti kao argumentima u znanstvenim radovima i raspravama, već joj je cilj zabaviti zanimljivim pripovijestima iz hrvatske prošlosti.
“Bilo je to pet mjeseci intenzivnog istraživanja, prekopavanja hrvatske i inozemne literature. Ključno mi je bilo da su svi podaci maksimalno provjereni i točni, no prije svega to je zabavna knjiga iz koje čitatelji mogu naučiti nešto o svojoj prošlosti”, istaknuo je.
Tomislav Matić (1984., Zagreb) diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao s radom “Ivan Vitez od Sredne – Prelat i humanist 15. stoljeća“. Tijekom studija boravio je na sveučilištima u Veneciji i Budimpešti.
Dosad je objavio više znanstvenih radova, stručnih radova i sažetaka, izlagao diljem Europe i sudjelovao na međunarodnim projektima. Bavi se istraživanjem crkvene, kulturne i političke povijesti srednjeg vijeka i renesanse, s naglaskom na istraživanju crkvenih struktura, humanizma i intelektualne elite.
Od 2012. je zaposlen na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, na kojem radi kao poslijedoktorand. Prošle godine mu je objavljena knjiga „(Ne)poznati Hrvati“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
