Petar je u Kravat pukovniji već tri godine, a razlog njegovog angažmana je, ističe, “ljubav prema hrvatskoj kulturi, baštini i povijesti”.
Prigodom ovogodišnjeg primanja novih članova u satniju i otvaranja nove sezone razgovarali smo o Kravat pukovniji, njenom nastanku i značenju za njene članove s gospodinom Željkom Matejčićem, Zapovjednikom Počasne satnije Kravat pukovnije i mladim profesorom latinskog i članom satnije Petrom Uškovićem.
U Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.) nakon zatišja u ratu s Turcima Hrvati se po prvi puta odlaze boriti u Europu, kao plaćenici u sklopu carske vojske. Ratovali su pretežito kao laki konjanici često zajedno s lako naoružanim pješacima. Postrojbe bi se raspuštale na koncu pohoda i vojne sezone i okupljale ponovno sljedećega proljeća za novu vojnu kampanju. Ovi laki konjanici, naoružani kratkim puškama, gotovo uvijek se u carskim zapovijedima nazivaju “Hrvatima” ili “hrvatskim arkebuzirima”.
Upravo je ova povijesna činjenica osnovni poticaj za ono što su mnogi žitelji grada Zagreba i Hrvatske imali priliku gledati zadnjih godina kako u staroj gradskoj središnjici glavnog grada tako i po cijeloj domovini – riječ je o uprizorenju Smjene straže Počasne satnije Kravat pukovnije.
Ljubav prema hrvatskoj povijesti
“Javljaju nam se radnička mladež i studenti. Uglavnom oni koji nekako osobno vole hrvatsku povijest i koji znaju nešto o povijesti. No i oni koji imaju duboke osobne poticaje kao djeca branitelja. Naravno i svi on koji žele na živopisan način naučiti nešto o hrvatskoj povijesti”, govori za Narod.hr gospodin Željko o mladima i razlozima zbog kojih najčešće žele postati dio ove kulturno-elitne postrojbe.
Željko nastavlja, “Kravat pukovnija mladima upravo pruža jedan dio te hrvatske povijesti koja dosad nije bila baš poznata, pa je zbog toga mnogima interesantna. Radi se o Tridesetogodišnjem ratu u kojemu su Hrvati sudjelovali, a ono što je bitno za ovu priču, Hrvati su odnijeli kravatu u svijet.”
Povijesni dio zasigurno privlači nove članove u satniju, ali gospodin Željko tvrdi da je odmah pored toga i timski rad. Timskim rad je nešto što leži u ideji ovog projekta i što se nastoji razviti kako bi se mladi ljudi povezali. “Poučit ih nešto o povijesti ali učiti ih i disciplini, timskom radu, radnim navikama… To je nešto što ljude zapravo zadrži u pukovniji dok ne dobiju neki ozbiljniji posao i završe fakultete”, dometnuo je Željko.
Da je doista tako svjedoči i vojnik Kravat pukovnije, Petar Ušković, “Svi koji dođu u Pukovniju se jako brzo povežu s ostalima, jer ovdje vlada jedan prijateljski odnos prema svima. Čujte – cjelogodišnji zadatak na koji smo usmjereni, jedan vojnički duh i disciplina, fizički teški zadaci, red i stega sve nas to zbliži, tako da se nakon izvjesnog vremena svi dobro upoznamo.”
Petar je u Kravat pukovniji već tri godine, a razlog njegovog angažmana je, ističe, “ljubav prema hrvatskoj kulturi, baštini i povijesti”.
Svake godine prijavi se preko 100 mladića
Gospodin Željko nam veli da se “svake godine prijavi od 90 do preko 100 ljudi” u vrijeme kada traže novake. “Nakon upoznavanje neki odustaju, jer nakon što se upoznaju s detaljima angažmana vide da radi osobnih obaveza ne mogu slijediti program. Ali dosta ljudi poslije prvog upoznavanja ostane, svake godine između 40 i 50 ljudi. Nakon toga slijedi selekcijska izobrazba gdje se opet iskristalizira oko 20 ljudi” govori nam o pristupnom procesu novaka u satniju.
Doznajmo da u satniji, naravno, postoje i oni koji su raspoloživi i za izvanredne Smjene straže, kao što je to bila novogodišnja 1. siječnja 2018.
Petar nam isto tako govori o izboru novaka, “To je žrtva! Obavezujete se biti otprilike od ožujka do listopada u Zagrebu te vikendom sudjelovati u Smjeni straže. Zahtjeva određenu stegu i red i u privatnom životu, jer i psihički i fizički morate biti usredotočeni na ono što se radi. Poziv je to sigurno koji ne može svatko raditi i izdržati pa zbog toga postoji obuka i izbor.”
Sve ovo ima jednu osobnu notu bez koje se ne može
Sama ideja ovog projekta “apsolutno mi znači na osobnoj razini” govori Željko i nastavlja, “taj dio hrvatske povijesti dugo godina uopće nije bio potenciran. Sama povijest i prošlost nastanka kravate je nešto vrlo zanimljivo i upustiti se u ovu priču je vrlo izazovno.”
Zapravo vodi nas potreba i želja da svijetu pokažemo, priča Željko, “kako su hrvatski vojnici u Tridesetogodišnjem ratu pronijeli rubac iz kojeg se razvila kravata. Osim što su zamijećeni kroz vještinu ratovanja i hrvatsku laku konjicu koja je nosila ovaj odjevni predmet.”
Mladi profesor latinskog, Ušković govori o svojim razlozima ostanka u Pukovniji. “Meni je ovo velika čast i ponos kao i svim mladićima koje su dio ovoga. Razumijete – dio ste nečega što pripada bogatoj hrvatskoj povijesti, jednom reprezentativnom primjeru nečega što je utkano u hrvatsku kulturu. Između ostalog mi ovim pronosimo kravatu Hrvatskom i svijetom i svjedočimo da je ona potekla i nastala kod Hrvata. Pored svega, živa smo turistička atrakcija svima koji posjećuju Zagrebi i Hrvatsku i na taj način uče o našoj povijesti. Turist vide da se ne radi samo o jednoj površnoj ceremoniji nego o jednoj povijesno utemeljenoj priči koja ima svoje značenje.”
Gospodin Željko Matejčić jedan je od začetnika cijelog ovog projekta Kravat pukovnije. Zapravo uz gospodina Marijana Bušića koji je ravnatelj Academiae Cravaticae. Cijela koreografija, naravno Smjena straže, i program izobrazbe novaka je njegovo dijelo. Godine 2007. na poticaj Marijana Bušića napisao je projekt Kravat pukovnije, a onda je sam projekt 2010. prepoznala i prihvatila Turistička zajednica grada Zagreba te ga od tada prati i podržava.
Kravat pukovnija sa svojim programom putuje po Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovali su na izložbi i stručnom skupu o kravati pri Europskom parlamentu – u čemu je organizacijski dobrim dijelom sudjelovala Academiae Cravaticae. Krajem prošle godine bili su na primanju kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sudjelovali su u ceremonijalu Sinjske alke te mnogim drugim prilikama.
Petar pojašnjava, “ovo je jedan priča koja se savršeno dobro uklapa u sve ono tradicionalno i kulturno u Hrvatskoj, tako da jako dobro surađujemo s mnogima. Recimo, bili smo na izložbi sablje i kacige Nikole Šubića Zrinskog u Čakovcu zajedno sa Zrinskom gardom Čakovec”.
Razgovor smo dovršili s gospodinom Željkom uz i njegov osvrt na osobni poticaj u svemu ovome, “Meni osobno kao branitelju sve ovo jako puno znači. Hrvati su u 17. stoljeću pokazali svoje domoljublje, vještinu ratovanja, disciplinu, a to pokazuju i dan danas. Sam odaziv mladih ljudi pokazuje da smo na pravom putu”.
Počasna satnija Kravat pukovnije zasigurno je izvanredan primjer kulturnog i tradicijskog blaga s kojim Hrvatska raspolaže. Ova nam priča još jednom pokazuje da uz ljubav idu i prepoznatljiv plodovi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
