Macelj: Najveće skupno stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj

Nakon predaje hrvatske vojske 15. svibnja 1945. kod Bleiburga počinje izručenje hrvatskih zarobljenih vojnika i civila Titovim partizanima, uz svesrdnu pomoć britanske vojske koja je Hrvate izručila Titu, protivno Ženevskoj konvenciji.

Pokolj su počeli Titovi partizani 17. svibnja, a likvidacije su nastavljene narednih nekoliko mjeseci. Ostatak zarobljene hrvatske vojske i civila ubijen je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci.

Likvidacije Hrvata koje su počinili Titovi partizani vješto su skrivane cijelo vrijeme Jugoslavije te se o njima nije smjelo govoriti. Tako se na sam spomen Bleiburga ili Macelja moglo završiti na robiji ili čak izgubiti život.

Jedna od masovnih grobnica gdje su likvidirani Hrvati (svećenici, intelektualci, žene i djeca) zove se Macelj u blizini hrvatsko-slovenske granice.

Žrtve koje su izbjegle likvidacije kroz Sloveniju (Kočevski rog, Huda Jama, Tezno), prisilno su nastavile pješačiti do stratišta u Macelju. Macelj je najveće stratište u Republici Hrvatskoj jer su ekshumirane točno utvrđene 1163 žrtve „Križnog puta“, koje su kasnije i dostojanstveno pokopane (22. listopada 2005.).

Prema izjavama svjedoka, pripadnika OZNA-e Mladena Šafranka i zapisima preživjelog sudionika „Križnog puta“ Frana Živičnjaka, u maceljskoj šumi stradalo je oko 13.000 žrtava.

Više od 130 jama još uvijek nije istraženo.

Prvo spominjanje žrtava u Maclju dogodilo se 9. lipnja 1991. kada je kardinal Franjo Kuharić služio misu na lokalitetu Lepa Bukva. Hrvatski državni sabor nakon toga osniva komisiju za ispitivanje žrtava rata i poraća te tada počinju iskapanja i na ovom području. Komisija je bila okupljena oko saborskog zastupnika Vice Vukojevića.

U Macelju se nalaze i ostatci 21 svećenika, franjevca i bogoslova ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945., tako da je Macelj najveće skupno stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj.

U Macelju su stradali svećenici i bogoslovi iz 4 biskupije: Vrhbosanske, Đakovačke, Zagrebačke i Krčke, te iz dvije franjevačke provincije: Bosne Srebrne i Hercegovačke. U jednoj su iskopanoj jami pronađena i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, te su bila vezana žicom (najvjerojatnije su to bila braća). Točan broj ubijenih još nije znanstveno utvrđen što znači da ih može biti i više od 13.000 tisuća.

Na mjestu maceljskog stratišta Tito je napravio privatno lovište, tako da se tu nije moglo ulaziti od 1945. do 1990. Premda je Republika Hrvatska 30. lipnja 1990. na sjednici Hrvatskog sabora prihvatila Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima, nijedan predstavnik izvršne ili zakonodavne vlasti RH nije se nikad pojavio u Macelju, sve do 2014.

Također je zabrinjavajuće da na službenom pokopu maceljskih žrtava 22. listopada 2005. nisu prisustvovali službeni mediji te je ukop 1163 žrtve ostao praktično nezabilježen u hrvatskoj javnosti.

Spomen crkva „Muke Isusove”, spomen grobnica, križni put i spomen soba trajno podsjećaju sve hodočasnike i prolaznike na našu braću kojima je tih svibanjskih dana 1945. nasilno prekinut povratak svojim domovima i obiteljima.

“Macelj samo jedna točka križnog puta koji su prolazili hrvatski mučenici nakon drugoga svjetskog rata”, podsjetio je prošle godine prof. dr. Andrija Hebrang, član Udruge Macelj 1945. prilikom predstavljanja Monografije ‘U spomen žrtvama Macelj 1945. – Povodom 70. obljetnice komunističkih zločina’ i dodao “Tragedija tog zločina je u tome da su i danas kosti neotkrivene, jame zatamnjenje, istina zamračena, a sve zbog toga da se ne kaže istina o onima koji su to počinili i onima koji su danas njihovi ideološki sljedbenici. Upravo zbog te laži koja je zatajila 965 grobišta na teritoriju Republike Hrvatske, na kojima se nalaze kosti mučenika komunističkog režima, Hrvatska je danas duboko podijeljena zemlja i tako podijeljena ne može ići naprijed”, rekao je Hebrang.

U nastavku je istaknuo da nema nijedne duboko politički podijeljene zemlje koja je doživjela ekonomski, gospodarski, socijalni i politički uspjeh. Problem današnje Hrvatske je nedostatak naznaka političke ljevice da pokuša otkriti istinu. Istina za Hrvatsku, prema Rezoluciji europskog parlamenta o komunističkim zločinima, je da se zločinci moraju imenovati, komunistički zločin osuditi i bez istine nema pomirbe, poručio je Hebrang. “Sličnu poruku dao je papa Franjo u Sarajevu kada je rekao da nemamo pravo zaboraviti istinu i na njoj se mora graditi mir. Dakle, lustracija svih onih koji su počinili te zločine i onih koji su u njima sudjelovali je osnovni preduvjet za istinu, a istina je jedini preduvjet za pomirbu, a bez pomirbe nema uspješne Hrvatske. Iskreno se nadam da ćemo to uskoro doživjeti”, zaključio je prof. dr. Hebrang.

U noći s 4. na 5. lipnja 1945. u Maceljskoj šumi, na lokalitetu Lepa Bukva, ubijena su tri franjevca iz Širokog Brijega: fra Metod Puljić, fra Darinko Mikulić i fra Julijan Petrović.

Tijelo im je 1992. ekshumirano s još 1163 drugih ubijenih. Nalazilo se u jami IVd s još osamnaest svećenika, fratara i bogoslova.

Ukopani su 22. listopada 2005. u Frukima u kripti novoosnovane crkve Muke Isusove u župi Đurmanec.

Posmrtni ostatci su im zbog opstrukcije hrvatskih vlasti neidentificirani. Kosti svih spomenutih cijelo su to vrijeme (1992. – 2005.) bile u vrećama za smeće na patologiji na Šalati u Zagrebu.