Marcel pl. Kiepach – hrvatski izumitelj dinama i žiroskopa, čudo od dijeteta

Marcel Kiepach
Foto: snimka zaslona

Na današnji je dan 1915. umro Marcel pl. Kiepach, veliki hrvatski izumitelj na području elektrotehnike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi ratni dragovoljac

Marcel plemeniti Kiepach poginuo je 13. kolovoza 1915. u 21. godini života kao dragovoljac na bojišnici kod Ruske Poljane.

Marcel Kiepach javio se 28. srpnja 1914. godine austrougarskom konzulatu u Berlinu da ga unovače kao vojnog dobrovoljca i stave na raspolaganje 16. pješačkoj pukovniji čime je postao prvi ratni dragovoljac Bjelovarsko-križevačke županije. Kada je njegovo godište došlo na red za novačenje, iskoristio je svoje pravo na jednogodišnje dragovoljstvo te je unovačen u 5. ulansku pukovniju Austro-Ugarske vojske. Prošavši vojnu obuku, poslan je na istočni front. Tamo se hrabro borio, bio je omiljen među vojnicima i nadređenima te odlikovan srebrnom kolajnom I. i II. razreda. Pogođen je puščanim zrnom u srce kao zapovjednik izviđačke patrole. Njegova će ga eskadrila sahraniti u perivoju dvorca Luciana Moniuszka u Poljskoj. U domovini su održane mise zadušnice i komemoracija. Vijest o njegovoj smrti objavio je domaći i strani tisak, a obitelj je sa svih strana svijeta primila izraze sućuti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Obiteljsko stablo Marcela pl. Kiepacha

Kiepach je plemićka obitelj koja potječe iz Tirola. Oko 1800. začetnik hrvatske grane Baltazar Ignjat doselio se u Zagreb iz donjoaustrijskog Zistersdorfa. Sa svojom suprugom Jozefinom Kumler imao je šestero djece. Njihov četvrti sin Marcel začetnik je križevačke grane Kiepacha. Marcel Kiepach dolazi u Križevce oko 1830. i preuzima križevačko imanje te posjede Gregurovec i Dubovec koje njegova majka nasljeđuje od obitelji Patačić, Drašković i Sermage. Marcel Kiepach bio je važna ličnost za razvoj Križevaca i okolice. Na njegovim su posjedima i u domaćinstvu posao nalazili mnogi stanovnici Križevaca i okolice. Obitelj se bavila ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom. Godine 1836. preuzeo je upravu križevačkih posjeda te dao urediti i arhitektonski preoblikovati tamošnji dvorac u koji se uselio. Bio je od 1841. član Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva (HSGD), predsjednik Dioničke štedionice u Križevcima; svoje je poljodjelske proizvode izlagao na zagrebačkoj gospodarskoj izložbi 1864. (žito, vino i vosak). Zbog gospodarskih i javnih zasluga u Hrvatskoj, Marcelu i njegovu bratu, Albinu, te njihovim zakonitim nasljednicima 1875. podijeljeno je hrvatsko-ugarsko plemstvo s pridjevkom Haselburški. Marcel Kiepech oženio se Berthom von Claudius iz Mainza. Imali su četvoro djece. Najveći dio svoje imovine Marcel ostavlja svojemu sinu Josipu Kiepachu koji će nastaviti upravljati gospodarstvom i dalje povećavati posjed. Josip se školuje na Kraljevskom višem gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima. Član je Gradskoga zastupstva, podnačelnik i predsjednik Dioničke štedionice, a 1901. izabran je za križevačkoga zastupnika u Hrvatskom saboru (po visini iznosa poreza koji plaća). Također je bio član HSGD-a te sudjelovao na gospodarskim izložbama. Kao i njegov otac, bio je vrlo važan za gospodarski, kulturni, politički, javni život Križevaca. Gotovo da nema organizacije, ustanove, dobrotvorne akcije u kojoj nije sudjelovao netko od obitelji Kiepach. Godine 1893. ženi se barunicom Martom Locatelli od Schönfelda i Eulenburga, iz Cormonsa (talijanska pokrajina Furlanija).

Marta Kiepach je aktivno podupirala kulturna društva, bavila se humanitarnim radom, organizirala pomoć siromašnima u hrani i odjeći, osnivačica i članica križevačkog Gospojinskog društva, potpredsjednica je Crvenoga križa, tijekom Prvoga svjetskog rata na kućnu njegu primala je ranjenike, podupirala je organiziranje tečajeva za bolničarke, njezinim zalaganjem otvorena je bolnica Crvenoga križa u Križevcima, skrbila je o obiteljima mobiliziranih vojnika i o djeci koja su ostala bez roditelja kao i o djecu ratom pogođenih hrvatskih područja. Sa svojim je mužem udomila više djeca u više akcija udomljavanja. Osnovala je i Dječji azil u kojem su se okupljala djeca siromašnih majki kojima su muževi na bojištu, a one su morale radom privređivati za sebe i svoju obitelj. S bojišta su joj često dolazila pisma zahvale za skrb o ranjenima, a u ime Franje Josipa I. primila je odlikovanje Crvenoga križa s ratnom dekoracijom. Papa Pia X. 1905. godine odlikovao ju je Zlatnim križem za zasluge pro Ecclesia et Pontifice. Bila je vrlo cijenjena. Josip i Marta imali su četvero djece: Marcel, Marica, Paula, Elza.
Marcel Kiepach bio je najstarije dijete svojih roditelja i jedini sin pa se podrazumijevalo da on dalje nastavi voditi obiteljske poslove. U to će ime završiti gospodarske znanosti i šumarstvo da bi što uspješnije nastavio graditi i čuvati poslovno obiteljsko carstvo. Ipak odmalena je bilo vidljivo da je Marcel zaljubljenik u tehniku i strojeve i da nije zainteresiran za vođenje gospodarstva i agronomiju, što će njegovi roditelji i prihvatiti financirajući mu školovanja, izvedbe izuma, ali i putovanja (svjetska izložba u Bruxellesu, letački miting u Lilleu, Zeppelinova postrojenja u Friedrichshafenu).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poginut će na istočnoj fronti 1915. Njegovom smrću izumrla je muška loza križevačkih Kiepacha. Ne imavši više muškog člana u obitelji, za upravitelja gospodarskog imanja Josip Kiepach prije smrti izabrao je svoga zeta Matiju pl. Ziglera Pucića koji je bio oženjen Kiepachovom kćeri Maricom. Imanje obitelji Kiepach smanjilo se nakon 1918. godine zbog agrarne reforme i oduzimanja dijela posjeda onima koji su imali velike posjede.
Uz Matiju Ziglera vođenje vlastelinstva nakon smrti supruga Josipa (1940., pokopan u obiteljskoj grobnici u Križevcima) preuzima i Marta Kiepach. Do 1945. živjela je u obiteljskom dvorcu, potom kratko u Zagrebu. Završetkom Drugog svjetskog rada dvorac i sve posjede oduzela im je komunistička vlast. Dvorac su opljačkali i u njega smjestili Seljačku radnu zadrugu. Godine 1949. Marta pl. Kiepach odlazi u Austriju gdje živi u jednoj sobici staračkog doma u Grazu. Umire 1962. te je pokopana na groblju Leonhartsfriedhof u Grazu.

Genij s dovoljnim iz matematike

Marcel Kiepach rodio se 12. veljače 1894. godine u Križevcima. Kako je spomenuto, imao je tri mlađe sestre (Marica, Elza (od II. svjetskog rada živjele i umre u inozemstvu) i Paula (zahvaljujući njoj sva dokumentacija o Kiepachovima sačuvana je u križevačkom muzeju). Marcel Kiepach će u Križevcima završiti pučku školu. Realnu gimnaziju upisat će u Zagrebu. Zatim, po očevoj želji, studira gospodarske znanosti na Sveučilišnu u Haale an der Saale u Njemačkoj te još dvije godine na Hochschule für Bodenkultur (Šumarska akademija) u Beču. Nakon toga upisat će, za svoju dušu, elektrotehniku na Visokoj tehničkoj školi u Charlottenburgu u Njemačkoj. Znao je njemački i talijanski jezik. Svirao je klavir i violinu, bio je nadaren za slikarstvo. Njegovo područje interesa bila je elektrotehnika, elektronika, akustika, magnetizam, strojarstvo. Zanimljiva je njegov svjedodžba iz školske godine 1911./1912. Fizika: izvrstan; Njemački jezik, Kemija, Higijena i Gimnastika: veoma dobar; Hrvatski jezik, Francuski jezik, Opisno mjerstvo, Zemljopis, Povijest, Filozofijska propedevtika, Prostoručno risanje: dobar; Matematika, Nauk vjere: dovoljan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izumitelj u kratkim hlačama

Sa 16. godina postaje poznat po izumima koje je patentirao u nekoliko europskih gradova.
Narodne novine od 23. listopada 1911. godine:
„U osmom razredu zagrebačke realne gimnazije sjedi ove godine tih i skroman djak sa zamišljenim, melanholičnim očima. Uviek je ozbiljan, pa se čini, da smiešak nikada ne može ni preletjeti preko
njegova lica. Ime mu je Marcel pl. Kiepach, a rodom je iz Križevaca, gdje mu je otac posjednik. U
naukama je dobar, ali nije odlikaš. I još prije nekoliko dana nitko nije ni mislio da se on u privatnim svojim časovima zabavlja velikim idejama, koje kud i kamo prelaze omeđeni krug propisanog školskog gradiva. Prekjučer, međutim, puče glas u zgradi realne gimnazije, da je Kiepach uzeo u svim evropskim državama patent na dva znamenita iznašašća i da se pariške, bruseljske i berlinske agenture otimaju koja će većim ponudama privabiti mladog Marcela u svoj trgovački krug. Bruseljska agentura ‘Globus’ nudi mu za jedno iznašašće smjesta 50.000 franaka kao osnovnu bazu (koju je medjutim spremna znatno povisiti) i 5% čistoga dobitka, dok živi. Parižka agentura javlja, da se je našao milijunaški kozorcij koji bi s najvećom spremnošću njegova iznašašća financirao (…) Sve su ovo tako važna iznašašća, da će u cielom svietu pobuditi najživahniji interes, pa i čitav preokret. Mladom našem maturantu možemo dakle najtoplije čestitati i zaželjeti, da mu i daljnji rad ( a čujemo da je zabavljen desetkom novih izuma) urodi ovakvim plodom na čast hrvatskom imenu i školi, koja ga je odgojila.“

Izumi Marcela pl. Kiepacha

Kao senzacija u cijeloj je Europi odjeknula vijest o maloljetnom izumitelju. Sa svojih 16 godina Marcel je ugledan pronalazač, dopisuje se s brojnim stranim učenjacima, konstruktorima i patentnim zavodima, o njemu se piše u svijetu, izumi su mu patentirani u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Švicarskoj i Americi, a prototipove njegovih izuma po njegovim crtežima radio je inženjer Arthur Kuhn iz Berlina što saznajemo iz računa koji je Kuhn poslao za svoje usluge.
Prvi izum koji je prijavio Carskom patentnom uredu u Berlinu 16. ožujka 1910. je žirokompas koji pokazuje sjever bez obzira na blizinu metalnih predmeta ili utjecaja magnetnih sila. Oko kompasa instalirao je poseban strujni krug koji je anulirao sva negativna djelovanja na kazaljku kompasa. Svoj brodski kompas Kiepach je prijavio kao patent i Patentnom uredu u Londonu, dobivši potvrdu da mu je patent prihvaćen 1911. godine pod brojem 28696. Kao vlasnik patenta upisan je Marcel de Kiepach, Theaterplatz (Kazališni trg) broj 8, Zagreb, Croatia, Austria, Landowner (zemljoposjednik). U patentnoj prijavi se navodi podrobniji opis patenta: Poboljšanje naprave za očitanje kompasa.
Drugi njegov izum je dinamo. Francuski nacionalni ured za industrijsko vlasništvo u Parizu 19. siječnja 1912. izdaje mu patentnu ispravu za dinamo za rasvjetu kola. Od tada će se u kočije, automobile, omnibuse i željezničke vagone uvesti dinamo koji će mehaničku energiju pretvarati u električnu energiju.
Do 1910. u automobilima se se koristile plinske svjetiljke. U automobilskim farovima izgarao je plin acetilen. Uvođenjem generatora za napajanje izvora svjetla nastao je problem zbog broja obrtaja motora koji je promjenjiv u širokom rasponu. Kiepachov dinamo osigurao je konstantnu struju za potrebe punjenja akumulatora bez obzira na promjenu obrtaja motora.
U berlinskom će uredu 9. lipnja 1912. patentirati strujni prekidač na principu plinskog tlaka za primjenu kod rendgenskih i drugih specijalnih uređaja te postupak za namatanje svitaka na zatvorenim okvirima.
Godine 1914. s Heinrichom Weilandom u Berlinu patentirao je mali transformator niskog napona koji je primjenjivan u malim niskovatnim svjetiljkama, noćnim svjetiljkama, svjetiljkama za zubarski pregled usta, za rudarske lampe, za motore za masažu. Po tom izumu može ga se smatrati pretečom izvanmrežne tehnologije, tzv. off-grid.
Smislio je držač za čitanje knjiga, tj. mehanički okretač stranica (pomoć i glazbenicima kod okretanja nota).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čudo u Sloveniji

Njegova sestra Paula sačuvala je originalna patentna pisma, korespondenciju s patentnim uredima, Marcelov blok sa 130 listova crteža, nacrta, formula, izračuna i to je poklonila križevačkom muzeju. Ipak dugo je ostalo neodgovoren pitanje gdje su završili Marcelovi patenti i ideje nakon 1918. Povjesničari su pretpostavljali da su patenti ušli u masu kojom su saveznici nakon završetka Prvog svjetskog rata konfiscirali patente državljana Austro-Ugarske Monarhije, pa tako i one Marcela Kiepacha. Ipak njegovi su se nacrti i ideje sačuvali na vrlo neobičnom mjestu – na prašnjavom tavanu hidroelektrane Fala u Sloveniji. Tamo ih je 2004. pronašao arhivist dr. Peter Pavel Klasinc. On je proučavao arhiv hidroelektrane (najstarija hidroelektrana na Dravi, čija je gradnja započela 1913.) pa je pitao zaposlenike gdje još drže staru arhivsku građu, na što su zaposlenici odgovorili da ne znaju. Ali se najstariji radnik sjetio da na tavanu ima još nekih kutija. U tim je kutijama, zaštićenim od vremenskih prilika i nestručnih rukovanja, Klasinc pronašao Kiepachove nacrte, tada još ne znajući tko je taj Marcel pl. Kiepach.
Pronašao je oko 1 000 originalnih dokumenata, nacrta, prijava patentnim uredima iz 1911. do 1913./14. godine. Kako su se Marcelovi nacrti našli u Mariboru?
Marcelov rođak Milan Kiepach (sin Milana Kiepacha i Olge pl. Nikolić Podrinske) studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu u vrijeme kad i Marcel. Odlaskom na bojišnicu Marcel, vjerojatno, sve svoje papire ostavlja rođaku na čuvanje. Nakon studija 1920. Milan Kiepach se zapošljava u hidroelektrani Fala te će na zahtjev jugoslavenske vlasti 1922. biti imenovan i njezinim dugogodišnjim direktorom. Pretpostavlja se da su tako Marcelovi nacrti dospjeli u arhiv Hidroelektrane, ne zna se zašto ih je Milan Kiepach tamo pohranio.

Vidljivo je da je Marcel Kiepach u pripremi imao više izuma, električnih naprava, različitih mjernih instrumenata, istosmjerni motor, jednofazni motor, bifilarni most, variometar za radio…

Skidanje paučine

Dvije godine nakon pogibije posmrtni ostaci Marcela Kiepacha preneseni su u Hrvatsku u
Križevce. Lucian Moniuszko sa suprugom Josephinom upućuje pismo Marcelovom ocu Josipu da je organizirao dopremu Marcelova tijela u Križevce vlakom uz pratnju jednoga vojnika. Tijelo je bilo izloženo na odru u obiteljskom dvorcu. Veliki i svečani pogreb bio je 20. siječnja 1917.
na križevačkom groblju.
Da bi Kiepacha otrgnuli zaboravu te širu javnost upoznali s njegovim izumiteljskim zaslugama trudi se Grad Križevci koji je 2004. organizirao veliku izložbu o obitelji Kiepach. Održavaju Dane Marcela Kiepacha. Osnovali su Inovatorsko društvo „Marcel Kiepach“. Dodjeljuje se Nagrada Koprivničko-križevačke županije za promicanje inovatorstva „Marcel Kiepach“. Gradska križevačka ulica nosi njegov ime.
U povodu stote godišnjice smrti Družba Braća hrvatskog zmaja, Zmajski stol u Križevcima, postavili su spomen-ploču na mjestu gdje je nekada bilo dvorac križevačke plemićke i vlastelinske obitelji Kiepach (srušen 1966.), kod parkirališta u Ulici kralja Tomislava s tekstom: „Na ovome mjestu bijaše kuća u kojoj se rodio Marcel pl. Kiepach (1894. – 1915.) već od dječačke dobi veliki izumitelj na polju elektrotehnike.
Idući put kada se noću sa zabave budemo vraćali na biciklu ili pili svoju svježe skuhanu kavu na verandi svoje kuće u divljini, mogli bismo se sjetiti i čovjeka koji nam je to omogućio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.