Muzički informativni centar (MIC) Koncertne direkcije Zagreb, predstavio je danas zagubljene notne zapise antologijskih autora hrvatske klasične glazbe 20. stoljeća, koje su suradnjom Grada i Ministarstvom kulture spasili od zaborava.
Riječ je o 25 notnih zapisa dvanaest hrvatskih skladatelja. Izdali su notne zapise Brune Bjelinskog, Božidara Kunca, Borisa Papandopula, Dore Pejačević, Ivane Lang, koje su policijsko-detektivskom akcijom spasili od zaborava i propadanja s tavana iz privatnih zbirki, zaboravljenih arhivskih mjesta, rekao je voditelj MIC-a Davor Merkaš prilikom predstavljanja u Klubu književnika.
Osim toga, u suradnji s Udrugom Tamar, specijaliziranom za pronalaženje zapisa hrvatskih autora židovskog podrijetla, sudjeluju u osjetljivom svjetskom pitanju očuvanja židovske baštine koje je važno i za hrvatsku diplomaciju te je prepoznato i od Ministarstva kulture. Zbog svojeg podrijetla ovi su autori stradavali za vrijeme NDH, a njihova su djela uništavana, rekla je utemeljiteljica Udruge Tamara Jurkić dodavši kako su spasili i izdali notne zapise Richarda Schwarza “Dječja suita za glasovir”, Žiga Hirschera “Pet Capriccia za glasovir” koji su poginulih u logoru Jasenovac, te zapise Bernarda Gruenera “Sinagogalni napjev” i Alfreda Švarca ” Sonata za klavir op.11″.
MIC skreće pozornost na mlade talentirane hrvatske skladatelje pa su tako predstavili notna izdanja Zorana Novačića “Stabat Mater” te predsjednika Ive Josipovića “Dernek za dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače”.
Pitanje izdavanja notnih zapisa antologijskih autora hrvatske klasične glazbe 20. stoljeća važno je za Hrvatsku kao zemlju koja se želi promovirati kao zemlja kulture i turizma. Kada bi Papandopulo bio Francuz, davno bi bio poznat širom svijeta, rekao je dekan Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Dalibor Cikojević.
Razlog zašto je hrvatska klasična glazba, koja je al pari glazbi u svijetu, potpuno nepoznata je to što je 95 % djela neobjavljeno, za 30% se ne zna gdje su, nemamo izdane monografije o njihovim životima i djelima, nismo prisutni na društvenim mrežama ni Youtubeu, smatra Merkaš.
S druge strane, razlog je i nedostatak glazbene infrastrukture u Hrvatskoj. MIC-evi većine zemalja su institucije za promicanje glazbe matičnih zemalja u svijetu. Imaju status samostalnih nacionalno važnih institucija, brojne suradnike s velikom infrastrukturom. MIC Zagreb ima tri urednika u malenom prostoru gdje se guše u notama na brojnim policama, napomenuo je Merkaš. Hrvatska glazba iako ima sjajnih skladatelja, ima “zakržljalu” glazbenu baština, a samim time i pomak koji bi mogla učiniti prema svijetu, rekao je Merkaš.
Svojim djelovanjem u suradnji s Ministarstvom kulture, Gradom Zagrebom i Muzičkom Akademijom Sveučilišta u Zagrebu, MIC radi na “očuvanju hrvatskog glazbenog blaga kako se ne bi izgubilo” smatrajući to imperativom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
