Miki Bratanić: Moji su djedovi bili partizani, a ne komunisti – dosta je skrivanja komunizma iza antifašizma!

Foto: mikibratanic.com

Otvoreno pismo povodom podjela u Hrvatskoj i manipulacija u hrvatskoj javnosti portalu Narod.hr poslao je splitski i hvarski književnik Miki Bratanić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Moji djedovi bili su partizani. Onaj po majci izvukao je deblji kraj u jednoj od onih „slavnih“ dalmatinskih brigada, prošavši sve i svašta, prenijevši svog sumještanina preko pontonskog mosta na Neretvi. Njihovo tj. moje mjesto Vrbanj, zapalili su talijanski fašisti u siječnju 1943. Ukupno je iz Vrbanja u NOB-u poginulo 48 mladih ljudi.

Stoga, ako postoji netko tko može, zna i treba baštiniti tekovine antifašizma, onda sam to ja i meni slični ljudi, rasterećeni ideoloških podjela i potreba za skrivanjem vlastite prljave prošlosti.

Za vrijeme rata i nakon završetka rata moji su djedovi ostali ono što su bili i prije rata; težaci, te u prvom redu pošteni i čestiti ljudi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Moji djedovi su bili partizani, ali NISU BILI KOMUNISTI!!! Kao što ih većina nije bila.

Ovo sve pišem stoga jer je zloupotreba uzvišene norme antifašizam u Hrvatskoj toliko postala odvratna da je nadmašila i ono već viđeno i proživljeno u Jugoslaviji. Licemjerje i dvoličnost u tom kontekstu poprimilo je tolike razmjere da svaki normalan i malo pismen čovjek to jasno može prepoznati, te više ne treba i ne smije ignorirati. Skrivanje komunizma iza paravana antifašizma nije ništa drugo nego zločin. A to se u Hrvatskoj događa, evo već četvrt stoljeća. Kao da nije bila dovoljna ista praksa kroz pola stoljeća u Jugoslaviji.

Tekovine komunizma neka baštine oni koji su bili dio te ideologije, ali antifašizam neka ostave na miru. Ovo se naravno odnosi na one komuniste koji su okrvavili svoje ruke i koji su u ime ideologije ubijali „neprijatelje naroda“, a zapravo su ubijali svoje vlastite političke i druge njima imaginarne protivnike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nemoralno je i nehumano da nositelji tako svete ljudske misije kao što je antifašizam budu oni ljudi čije se ponašanje ne može nazvati nikako drugačije nego fašističkim i totalitarističkim.

Gotovo čitavo jedno desetljeće istraživao sam zločine komunizma, te upoznao ono što je dugo bilo vješto skrivano od javnosti.  Našao sam tamo mnogo toga ružnog, neljudskog, zvjerskog i nevjerojatno brutalnog. O razmjerima tih zločina da i ne govorim.

Anitifašizam i zločini nikako ne smiju imati poveznice. A u nas je to isprepleteno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mnogi naši „antifašisti“ nikada nisu ni vidjeli fašiste. Većina njih nije nikada ni vidjela rata. Oni su bili skriveni u svojim partijskim ćelijama i nazivali fašistima svakoga tko je mislio drugačije od njih.

Njihov „antifašizam“ ne predstavlja Hrvatsku kao antifašističku, već isključivo kao fašističku. Oni i danas svugdje vide ustaše, crkva im je “klerofašistička“, a državni neprijatelj broj jedan im je jedan pjevač.

Isto kao i nekad.

I čim se netko javi tko bi želio reći istinu odmah postane fašist. Odmah!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oskvrnuli su i Bleiburg i Jasenovac, skrivajući žrtve s jedne strane i manipulirajući brojem žrtava s druge strane. Nije njima do nikakvog antifašizma, niti im je stalo do bilo kojih žrtava.

Njihov zločinački poduhvat ostvaruje se u namjeri prikrivanja tragova zločina vlastite ideologije i rodbinske partijske uhljebske baštine,  dizanjem prašine s druge strane zločina istim starim metodama.

I nije to nešto prošlo. To se događa danas, pred našim očima, a nažalost događati će se i u budućnosti, ako se nešto ne popravi. Hrvatska je u ideološkom građanskom ratu kojeg nitko nije javno objavio, a on bukti već godinama. Društvene mreže i svi mediji postali su prave bojišnice. Taj rat stalno iniciraju nasljednici komunističkih ideja i Jugoslavije koji Hrvatsku nikad nisu prihvatili kao svoju državu i kojima u Hrvatskoj ništa nije dobro. Najviše ih naravno muči istina i druga strana njihove medalje.

Sve to skupa isforsirano dovodi do podjela u narodu. To odgovara mnogima, ne samo političarima. Kao da svi od toga imaju koristi. Podijeli pa vladaj stara je izreka. Podjele su postale bizarne i tragične, pa se na lijeve i desne dijele čak i znanstvenici i umjetnici, što je neizdrživo. A ne postoji zapravo ništa lijevo i desno. Postoji samo istina i laž. Istina koju ovi navodno desni baš i ne žele puno i laž koju žele puno ovi navodno lijevi.

Hrvatskoj treba istina. Samo istina.

Ljudi koji skrivaju istinu i koji su proganjali i ubijali druge zbog istine nikako ne mogu biti dobri ljudi niti predvodnici dobrih ideja i namjera.

Vrijeme je da o Hrvatskoj počmu govoriti ljudi koji Hrvatsku vole. Čiji su djedovi i očevi ginuli za Hrvatsku. I koji na temeljima povijesnih istina žele izgraditi bolju, pravednu i čestitu Hrvatsku.

Preskočili smo preko mnogih nemoralnih stvari, koje se nije smjelo preskočiti. Treba se napokon zaustaviti, koliko god je potrebno i staviti stvari na svoje mjesto. I ljude.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu

*Miki Bratanić hrvatski književnik je iz mjesta Vrbanj na otoku Hvaru. Piše na hvarskoj čakavici, splitskoj urbanoj čakavici i standardnom hrvatskom jeziku. Objavljuje kolume vezane za baštinu i tradiciju. Izabrane pjesme objavljene su mu u antologiji čakavskog pjesništva 20. stoljeća. Član je “Društva hrvatskih književnika”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.