”Život biraj”, tako je glasila biskupska službe mons. dr. Valentina Pozaića, zagrebačkog pomoćnog biskupa u miru koji je preminuo ovog tjedna. Mons. Valentin Pozaić ovo geslo nije uzeo slučajno; bio je bioetičar koji se istaknuo po svojim jasnim izjavama i vapajima za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti. U mjesecu koji je posvećen Mariji i u mjesecu u kojem se održavaju Hodovi za život, podsjećamo na homilije i predavanja blagopokojnog biskupa Pozaića.
Dr. Valentin Pozaić bio je profesor kršćanske etike na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od 1990. do 1994. predavao je predmet bioetika na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu.
>Preminuo mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup u miru
U znanstvenom radu osobito se istakao na području bioetike. Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove osnovao je Centar za bioetiku, a istraživanja je vršio i usavršavao u svojoj specijalizaciji na Joseph and Rose Kennedy Institute of Ethics u Washingtonu, na Linacre Centre for Health Care Ethics u Londonu te na Instituto Borja de Bioetica u Barceloni. Bio je profesor i moralne teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove.
Od 1990. do 1993. bio je član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere. Od 1991. bio je duhovni asistent Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, a od 1996. duhovni savjetnik Europske udruge katoličkih liječnika (Ecclesiastical Assistant – FEAMC European Federation of Catholic Medical Associations).
Objavio je više znanstvenih članaka u stručnim časopisima. Autor je i više knjiga s područja moralne teologije. Bio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za nauk vjere i član Vijeća HBK za obitelj.
U nastavku donosimo izbor iz propovijedi i izjava mons. dr. Pozaića.
”Embrij, fetus, nije organ majke, nego je novi jedinstveni organizam, novo biće”
”Pred trudnom ženom nalazimo se pred dvije osobe – majkom i djetetom. Embrij, fetus, nije organ majke, nego je novi jedinstveni organizam, novo biće.”
Mons. Pozaić istaknuo je problem lingvističkog inženjerstva. ”Abortus više nije ubojstvo, nego prekid trudnoće. Govori se i o pravu na izbor. Ne kaže se da je to afirmacija lažnog prava na prohtjevno ubojstvo. Umjesto eutanazije, govori se o dostojanstvenom umiranju…
>Biskup Valentin Pozaić: Ljudski embrij je početak mog i tvog života
Podsjetio je i na riječi Benedikta XVI. koji je upozoravao na diktaturu relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao zadnje mjerilo dopušta samo vlastito ja i njegove želje.
”Drama savjesti priziva priziv savjesti. Branimo pravo na fizički integritet. Branimo pravo na moralni integritet”, poručio je je mons. Pozaić u siječnju 2019.
”Od trena kad je jajašce oplođeno započinje novi život koji nije ni očev ni majčin”
Govoreći o početku ljudskog života biskup Pozaić istaknuo je u Sisku 2016. kako je neupitno kako smo mi od časa oplodnje, ljudi.
”Ljudski embrij je početak mog i tvog života. Od početka on ima svoje ime, on nije nekakvo staničje, već je drugi ja. Embrij nije organ u tijelu žene već organizam ravnopravan, jedan naprama jedan. To što je on trenutno sićušan i mali ništa ne znači, on napreduje i raste u svojoj majci. Embrij je autonoman – ima svoj zakon, zatim je i autoregulativan, sam sa sobom upravlja. Danas znamo i da porod ne određuje organizam majke nego fetus. On je i autogenerativan te u svoje vrijeme, na svoj način, može dati početak novom biću sebi sličnom”, rekao je biskup Pozaić.
>Predstavljena knjiga prof. dr. sc. Tončija Matulića: ‘Suvremeni čovjek drži da govor o pobačaju mora biti daleko od njegovih misli, očiju i ušiju’
”Prije nekoliko godina javila se u medicini mantra evidence based medicine – medicina temeljena na dokazima’. Embrij i fetus su utemeljeni na dokazima, vidimo sve korake njegova razvoja, a zašto to ne priznajemo to su neki drugi razlozi za čovjekovu savjest. Kada idemo uzvodno gledati naš razvoj dođemo do embrija i to je naš početak, svaka druga rasprava je besmislena.
U Dunom vitae – Dar života sveti papa Ivan Pavao II. kaže: ”Od trena kad je jajašce oplođeno započinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskoga bića koje se samo za sebe razvija. Nikad neće postati ljudsko ako to već nije od tada. Toj očevidnosti svih vremena suvremena genetika pruža dragocjene potvrde.
”Pobačaj je smrtna kazna bez suda i presude”
Ona je utvrdila da je tu od prvoga časa utvrđen program onoga što će biti biće: čovjek, baš taj čovjek – jedinka sa svim poznatim značajkama koje su jasno određene’. Ove riječi su važne posebno kad krenemo govoriti o poštovanju ljudskog života”, ustvrdio je biskup te dodao kako je pobačaj smrtna kazna bez suda i presude, bez prava na priziv, a onaj o kome se radi nema pravo glasa.
Biskup je i upozorio na strahote trgovine fetusa i prisiljavanje majki na pobačaj istaknuvši kako se protiv ovoga potrebno boriti kulturom života, kroz Caritas, udruge i savjetovališta za promicanje života te kroz geslo majke Terezije „Borimo se protiv pobačaja posvajanjem“.
Izjava biskupa Pozaića o eutanaziji
Biskup je rekao kako se životu direktno protivi i eutanazija.
„Koliko je malo trebalo da se pokrene jedno veliko zlo. Sveučilišni profesori Alfred Hoche i Karl Binding 1920. godine izdaju knjižicu ‘Pravo na uništenje nevrijednog života’, a 1933. godine na vlast dolazi Hitler koji je i preuzeo taj dokument za svoj program eutanazije. Intelektualni nihilizam se tu dogodio i zato je bitno tko je na sveučilištima, tko su profesori i postoji li na tome sveučilištu Katolički bogoslovni fakultet, odnosno postoji li Hrvatsko katoličko sveučilište.
Danas je nažalost eutanazija dobila snagu društvenog pokreta. U Nizozemskoj je izbjegla nadzoru te se eutanaziraju djeca, a dijete s 12 godina može samo tražiti eutanaziju. Ako se jednom prihvati i to da se ‘neproduktivne’ ljude može eutanazirati, time je načelno izrečena smrtna presuda svima nama“, rekao je predavač te dodao eutanazija u svakom svom obliku teška povreda Božjeg zakona.
Na kraju predavanja biskup je još rekao da su hospiciji sušta suprotnost eutanaziji i da upravo oni promiču kulturu života. „U današnjoj suvremenoj medicini sve veću važnosti dobiva tk. ublažavajuće liječenje koje ima težište na ljudskoj pažnji i liječničkoj njezi, djelotvornom ublažavanju boli, prihvaćanju smrti kao sastavnog dijela života, pravu na umiranju u ljudskom dostojanstvu i pravu na život do kraja“.
Biskup Pozaić: ”Ako je Bog odbačen, prestaju vrijediti i naravni i Božji zakon, gubi se i čovjek i obitelj i narod”
Na svečanom euharistijskom slavlju na svetkovinu Svih svetih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju 2013. mons. dr. Valentin Pozaić poručio je:
”Oni koji žive Blaženstva susreću progone: kršćanofobija poprima bolne razmjere u svijetu, i u Lijepoj našoj domovini, a manifestira se putem kulturalne revolucije: izopačenje ljestvice vrednota; pobrkani su sredstva i ciljevi, vrednote i vrijednosti, ono što se može kupiti i prodati, i ono što nema cijene: osoba, savjest i sloboda, čast i dostojanstvo”.
”Ako je Bog odbačen, prestaju vrijediti i naravni i Božji zakon, gubi se i čovjek i obitelj i narod. Kada laž zamijeni istinu: zlo postaje lijepo, grijeh privlačan, a sveto izrugano”, istaknuo je tadašnji pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić.
Loading...
Reload document 
Open in new tab ”Djeca nisu vlasništvo države, izručena na milost i nemilost trenutačnog režima”
Na svečanom misnom slavlju povodom Dana posvećenog života 2013. zagrebačkoj prvostolnici biskup Pozaić je u homiliji rekao kako čin prikazanja i otkupljivanja prvorođenca ističe činjenicu da su djeca dar Božji, dragulj koji treba brižno čuvati i njegovati, odgajati sa strohopoštovanjem.
”Djeca nisu vlasništvo države, izručena na milost i nemilost trenutačnog režima, nikakva navodna znanost, nikoji režim ne smije izvrgavati djecu pokusima. Ljudska prava i prava djeteta ne proizlaze iz političkih zakona. Zakon ih samo deklarira i mora ih štititi”, istaknuo je biskup.
”Neo-komunistička i liberalno-fašistička kulturno-antropološka revolucija ne poznaje čovjeka kakav je do sada bio poznat”
2013. mons. dr. Valentin Pozaić na tribini o spolom odgoju u školama tadašnjeg ministra Jovanovića istaknuo je:
”Neo-komunistička i liberalno-fašistička kulturno-antropološka revolucija ne poznaje čovjeka kakav je do sada bio poznat: ens rationale = razumno biće, homo sapiens = mudro biće, imago Dei = slika Božja. Čovjek je sada stroj za udovoljavanje seksualnih poriva: ne prepoznaje ni zadivljenost ni zaljubljenost, ni ljubav ni rađanje, ni čistoću ni vjernost, ni žrtvu ni solidarnost.”
Na konferenciji za tisak o prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji 2012. u organizaciji Građanske inicijative ”I ja sam bio embrij”, Pozaić je kazao:
”I premda je na švedskom jeziku, još godine 1972., a na hrvatskom već godine 1974., objavljena knjiga trojice autora – dva liječnika i jedan fotograf – pod naslovom: ‘Život prije rođenja. Fotodokumentacija čovjekovog razvitka u toku devet mjeseci prije rođenja – Praktični savjeti budućim roditeljima’, gdje na 50. stranici stoji ovako: ‘Postavljamo pitanje: u kojem času razvitka postajemo – čovjek? Odgovor glasi: Mi smo ljudi od časa oplodnje’.
Mnogo godina kasnije, u Hrvatskoj, nekima to nije jasno, navodno, u ime neke znanosti.
Poznato je kako postupa otac laži: najprije laže – da embrio nije čovjek, onda ga ubija; najprije laže da brak i obitelj nisu temelj sadašnjosti i budućnosti, onda ih razara – i donosi takve zakone”.
”Vraća li se to ’45., kad je vrijedilo: Drug komesar je rekao: ‘Nema Boga!’ i – nema Boga”
Monsinjor dr. Valentin Pozaić u veljači 2012. o izjavi tadašnjeg ministra zdravstva Rajka Ostojića da život počinje rođenjem djeteta, kazao je:
”Vraća li se to ’45., kad je vrijedilo: Drug komesar je rekao: ‘Nema Boga!’ i – nema Boga. Danas drug komesar kaže: ‘Nema čovjeka-embrija!’ i – nema čovjeka-embrija. Za jedne može biti, u razna doba – za druge ne. Ovisi o procjeni i samovolji pojedinca-partijca.
Skojevci su opet u modi. Ignorancija i arogancija imaju pravo javnosti. Notorna je komunistička ideologija: sve što nije na liniji partije, tim samim je osuđeno kao rigidno i konzervativno, klero-fašističko – naglasio je Pozaić.
”Takvih smo se floskula naslušali 50 godina tijekom udružene zločinačke komunističke diktature u 20. stoljeću. Takvi se stavovi danas opravdavaju prizivom na 21. stoljeće. Po očitovanoj ignoranciji i aroganciji, koju do danas nitko nigdje nije demantirao, mogli bi pripadati u 21. stoljeće – prije Krista! Tamo nekamo gdje nema ni embriologije, ni Dekaloga, ni Hipokrata. Kako je moguće u državi Hrvatskoj, danas, zastupati tako ekstremno rigidne i zaostale, ideološki zaslijepljene partijske stavove? Jednostavno: Moguće je – jer u Hrvatskoj nije provedena lustracija”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
