Danas se u Vukovaru u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata i Kluba branitelja i dragovoljaca “Trpinjska cesta 1991” održao prigodni program kojim se oiblježila 24. obljetnica tragične pogibije general-bojnika Blage Zadre.
U 10 sati položeni su vijenci na grob general-bojnika Blage Zadre na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Položeni su također vijenci na grob bojnika Alfreda Hilla.
Predstavnici Udruge branitelja Dubrovnika Maro Masle i Robert Curić položili su cvijeće i zapalili svijeću na grobu generala Zadra.
Gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava ovom je prigodom istaknuo kako je svaka sljedeća godišnjica jednako teška, ali da se nikada ne smiju zaboraviti heroji Vukovara.
„Godinama slušamo priče o Zadri i Hillu koji su bili ne samo junaci Domovinskog rata nego i izvanredne osobe pune svih vrlina. Njihova je žrtva utkana u našu povijest.
Ostavili su veliko nasljeđe za sobom i vječno im hvala na tome,” rekao je gradonačelnik Penava.
Nakon prigodnog programa na Trpinjskoj cesti na mjestu pogibije general-bojnika Blage Zadre u Kupskoj ulici Blagini su sinovi otkrili spomen obilježje, idejno rješenje vukovarskog branitelja Dubravka Duića Dunje koje je nastalo na inicijativu gradonačelnika i Savjeta za branitelje, a koje je u potpunosti financirao Grad Vukovar.
„Iznimno mi je drago što sam dobio priliku doprinijeti Vukovaru na ovaj način. Spomen obilježje prepuno je simbolike. Izrađeno od inoksa, materijala koji je vječan kao što je vječan i Blago Zadro.
U njega je urezbareno ime Blage Zadre koje je jednako neizbrisivo utkano u našu povijest.
Ime u mraku svijetli i svjetlost se diže prema nebu odakle nas zasigurno Blago sada promatra,” objasnio je svoje djelo vukovarski umjetnik.
Nakon polaganja vijenaca molitvu je vodio fra Vjenceslav Janjić, župnik župe sv. Josipa Radnika.
Tomislav Josić, suborac Blage Zadre i predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara na mjestu je pogibije okupljenima objasnio okolnosti pogibije Blage Zadre.
„Blago je bio naš zapovjednik koji je uvijek išao prvi. Kako je živio i ratovao tako je i poginuo. Toga dana odbio je obući pancirku koja bi ga možda i spasila, ali nije se želio izdvajati od svojih ljudi od koji mnogi nisu imali pancirke,” objasnio je Josić.