“Ovdje se ne radi samo o napadima i kritikama na jednu molitvenu inicijativu. To je samo površina i simptom jedne dublje stvarnosti”, ističe u razgovoru za Narod.hr isusovac pater Božidar Nagy u osvrtu na molitvu muškaraca koji svake prve subote u mjesecu zajednički mole krunicu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, u drugim hrvatskim gradovima, ali i u svijetu.
U razgovoru ističe snagu i značenje molitve krunice, upozorava kako se u Hrvatskoj ugrožavaju vjerska i moralna načela, događaju se napadi na obitelj, te podsjeća na hrvatske branitelje koji su s krunicom oko vrata, ali i moleći krunicu, branili i obranili domovinu.
“Treba nastaviti braniti domovinu od drugog, opasnijeg agresora koji iznutra rastače i truje naš narod”, ističe.
Pater Nagy ima i poruku za glumca Jana Kerekeša koji je mušku molitvu krunice ismijavao, ali i za HRT-ova voditelja emisije Nedjeljom u 2, koji je Kerekeša 15. siječnja ugostio na javnoj televiziji da dodatno reklamira svoju “teologiju”.
“Ne radi se samo o napadima i kritikama na jednu molitvenu inicijativu“
Narod.hr: Sudionik ste molitve i prijatelj molitelja muškaraca koji svake prve subote u mjesecu zajednički mole krunicu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, a slična se molitva odvija istovremeno i na javnim mjestima u mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj i svijetu. Možete li prokomentirati napade na ovu inicijativu koji se pojavljuju u medijima, poput one u emisiji Provjereno na Novoj TV?
Pater Božidar Nagy: Odgovor na Vaše pitanje moram staviti u jedan širi kontekst. Moram biti veoma otvoren i staviti sve karte na stol. Ovdje se ne radi samo o napadima i kritikama na jednu molitvenu inicijativu. To je samo površina i simptom jedne dublje stvarnosti, a koja započinje već na prvim stranicama Biblije. U knjizi Postanka u gl. 3, r. 14-15 čitamo: „Nato Bog reče zmiji: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ Kršćanska duhovna i teološka tradicija već od prvih stoljeća kršćanstva razumjela je ove retke, ovo proroštvo u svjetlu Kristova dolaska na zemlju i ulogu njegove Majke Marije u povijesti našega spasenja. To je spasenje nakon pada prvih ljudi u grijeh već na tim prvim stranicama Biblije obećano; no ono se ne postiže automatski nego trudom, naporom, borbom.
Drugim riječima to je navještaj trajne borbe između dobra i zla, između Boga i Sotone, Božjih sljedbenika i đavolskih sljedbenika. Ali mi znademo tko je već pobijedio i tko će biti konačni pobjednik i tko kome satire glavu. Sva ova, nazvao bih ih s jedne strane smiješna, a s druge apsurdna protivljenja jednoj miroljubivoj inicijativi pokazuje koliko se Sotona boji molitve i to posebno molitve krunice!
“Nakane za bolju i sretniju budućnost hrvatskog naroda!”
Ovo izrugivanje, kritiziranje i sve što je s time povezano ne može se razumjeti bez sotonskog djelovanja preko njegovih suradnika, bili oni toga svjesni ili ne. Pa molim vas lijepo, ovi molitelji koji se mole ne protestiraju protiv nikoga, ne šalju nikakve protestne poruke niti Banskim dvorima, niti Pantovčaku, niti Hrvatskom saboru niti bilo kojoj drugoj društvenoj grupaciji. Oni se samo mole svome Bogu, svojoj nebeskoj Majci Mariji i njima upućuju svoje molitve i svoje nakane, a to su nakane samo za bolju i sretniju budućnost hrvatskog naroda!!!
A protivnici? Obrušuju se na njih kao jastrebovi na nezaštićenu perad u seoskim dvorištima! Čega se boje režiseri najnovije TV reportaže pa su popljuvali, izrugali, obezvrijedili ovu međunarodnu molitvenu inicijativu koja nikome ne škodi i ne može škoditi, nego samo Onome čiji papci i rogovi vire iz takve posljednje reportaže o molitvi krunice od 7. siječnja? Da, više je nego jasno, boje se Onoga koji zmiji satire glavu pa mu bezuspješno vrebaju petu! Osim toga kod protivnika ove inicijative proteže se stalno neko uvjerenje i primjedbe, naravno bez ikakva temelja, da bi tom molitvom bila kao „ugrožena ženska prava“ i tome slično. Pa tko god analizira nakane na koje molitelji mole odmah vidi da takve primjedbe nemaju nikakve veze ni sa zdravim razumom ni s najobičnijom logikom. Pa neće valjda Bog uslišavati neke molitve koje bi moglo bilo kome škoditi!
“Naši branitelji s krunicom oko vrata, ali i moleći krunicu, branili su domovinu”
U nedjelju, 15. siječnja prisjetili smo se 31. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske i osvježili uspomene na ratna stradanja, ali i na pobjedu koju su naši branitelji izvojevali nad daleko nadmoćnijim velikosrpskim agresorom. Međutim, ni ovom prilikom ne naglašava se dovoljno da su naši branitelji s krunicom oko vrata, ali i moleći krunicu, branili domovinu i da to čudo pobjede nad agresorom treba pripisati i zagovoru blažene Gospe kojoj su se utjecali i branitelji, ali i toliki iz pozadine koji smo se za njih molili.
Na našoj Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu, bio sam tome svjedok, hrvatska djeca i njihovi roditelj su stalno molila krunicu za vrijeme Domovinskog rata pod ovim sloganom: „Svako zrno krunice jest jedan metak, ali takav koji ne ubija, nego sprječava da pravi metak ne bude ispaljen!“ I dodan je bio i drugi slogan: „Tko Hrvatsku voli, taj se za nju moli!“ Vidjeli smo u nedjelju također u glavnom Dnevniku na 1. programu HRT-a intervju s generalom Jacques Paul Kleinom koji je imao mandat OUN-a da provede mirnu reintegraciju. Mnogi se još danas sjećaju njegova govora na početku njegove misije u Vukovaru kad je okupljenima među ostalim rekao: „Trebam osim suradnje također i vaše molitve!“
> P. Božidar Nagy: ‘Komunisti Vladimiru Nazoru nisu udovoljili njegove posljednje želje’
> Institucionalizirani progon: Više od 340 milijuna progonjenih kršćana u protekloj godini
> Razgovor s Isusovcem Božidarom p. Nagyem o hrvatskoj ploči u Bazilici sv. Petra u Vatikanu
Ugrožavanje vjerskih i moralnih načela, napadi na obitelj
I dok smo u Domovinskom ratu vodili borbu za fizički opstanak našega naroda i naše domovine, sada se međutim borba nastavlja, jer neprijatelj nastavlja napadati na perfidniji i podmukliji način. Sada je iznutra ugroženo hrvatsko nacionalno biće nemoralom, ugrožavanjem vjerskih i moralnih načela, napadima na obitelj i svim onim zlima pred kojima mnogi zatvaraju oči, a što su dobro uočili ovi molitelji krunice na trgovima. I zato su krenuli u obranu domovine i naroda moćnim sredstvom – molitvom svete krunice. Ali, nije to ništa novo.
Vratimo se samo malo u povijest, u godinu 1571. kad se odlučivala sudbina Europe u vodama Egejskog mora kod grčkoga grada Lepanta. Velikoj pomorskoj osmanlijskoj sili suprotstavila se slabija kršćanska mornarica, ali pobjeda je izvojevana zahvaljujući upravo prethodnoj molitvi krunice na koju je tadašnji Papa Pio V. pozvao sve katolike Europe. I zato je Papa dan kad je osmanlijski neprijatelj poražen 7. listopada i izvojevana pobjeda u znak zahvalnosti bl. Gospi odredio da se 7. listopada svake godine slavi blagdan Kraljice svete krunice u cijeloj Crkvi Katoličkoj. I slavi se sve do danas i trajno će se slaviti i u budućnosti!
A koliko je Blažena Djevica Marija u najtežim časovima naše hrvatske povijesti pružala svoju majčinsku pomoć, o tome dokumentirano piše isusovac o. Ante Katalinić u svojoj poznatoj knjizi „Marija – velika nada Hrvata“ (Zagreb, 1998.) u kojoj donosi brojne primjere iz hrvatske prošlosti gdje je Gospa upravo na čudesan način pomagala napadnutom i ugroženom hrvatskom narodu.
> Muškarci koji klečeći mole krunicu pred katedralom: Pročitajte svjedočanstvo jednog od njih
> P. Nagy Večernjem listu: ‘Vaše izjave podsjećaju na davno minula komunistička vremena’
I za kraj evo još jedan uvjerljiv i nevjerojatan primjer iz našega susjedstva iz Austrije koji također navodi o. Katalinić u svojoj knjizi na str. 204.: „Sjećamo se glasovitog bečkog patra Petra Pavličeka, franjevca-konventualca i njegova djela. On je na svršetku Drugoga svjetskog rata organizirao u Austriji veliki pokret svakodnevnog moljenja krunice. (Austrija je tada također bila okupirana od rusko sovjetske Crvene armije, kao i ostale zemlje istočne Europe). I dogodilo se pravo čudo. Godine 1955. kad je broj molitelja krunice narastao na pola milijuna ruska okupatorska Crvena armija naglo se, bez obrazloženja, povukla iz Austrije, na začuđenje čitavoga svijeta. Austrija je postala slobodna. Bila je to očita Gospina milost“ – zaključuje p. Katalinić.
Narod.hr: U nedjelju je u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” gostovao glumac Jan Kerekeš koji vodi kazališnu družinu “Kerekesh Teatar”. Oni su nedavno privukli pozornost objavama u kojima se izruguju molitvi krunice na Trgu. Nedugo nakon toga, Jan Kerekeš ponovno se oglasio poručujući kako su oni sami vjernici. Kao vjernika najavio ga je i voditelj emisije Nedjeljom u 2. Možete li nam kratko prokomentirati njegovo gostovanje kao i činjenicu da ga se predstavlja kao vjernika dok on, istovremeno, ocrnjuje i izruguje se jednoj vjerničkoj inicijativi?
Pater Božidar Nagy: Pitao bih najprije gosp. Kerekeša, a koje je on to vjere sa svojom kazališnom družinom? Nije uopće specificirao! Ima puno vjera danas na svijetu, a neke od njih prisutne su i prodiru i u četrnaest-stoljetnu katoličku Hrvatsku. Pa bih zamolio gosp. Kerkeša da nam to malo pojasni: je li je on vjernik animist, budist, hinduist, musliman, ili je možda vjernik mormon, svjedok Jehove ili pripadnik koje od tolikih protestantskih sekta koje mašu Biblijom po zraku kao što se i on poziva na Bibliju? Vadeći iz konteksta biblijske rečenice „da treba moliti u tajnosti u svojoj sobi itd.“ to mu je kao „dokaz“ protiv javne molitve krunice na trgovima.
Već je toliko puta bilo rečeno i napisano da se te riječi vade iz kontekst gdje Biblija žigoše zloporabu prakse molitve od strane farizeja koji su molili samo zato da ih ljudi vide i hvale i ništa više, nikakve druge nakane nisu imali. A gospodin Kerekeš prešućuje, preskače i jednostavno ignorira onaj najvažniji dio gdje Biblija opisuje ustanovljenje najvažnije i najsavršenije molitve sv. mise na Posljednjoj večeri. I tu nije bilo rečeno da se apostoli idu sakrivati po izbama i svojim privatnim sobama pa da slave i služe misu samostalno, nego da je slave zajednički i to sa svim vjernicima koji će povjerovati u Onoga kojega su apostoli propovijedali. A to je zajednička javna molitva koja se ne služi samo po crkvama nego veoma često na javnim prostorima kad su crkve premalene o čemu svjedoče stotine tisuće vjernika kad sudjeluju npr. na papinskim misama na njegovim putovanjima itd.
> Muškarci javno molili krunicu: ‘Lijepo je što nas je svaki put sve više. Prosvjednici? I za njih smo molili’
> Organizator muške molitve krunice za Narod.hr: ‘Najljepši su prizori očeva i sinova kako mole zajedno’
“Primitivan performans uz ‘gulaš’ i sliku jednog od 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća”
A sad što se tiče „gulaša“ i svega onoga što je g. Kerekeš u njega „nadrobio“ da bi onda na najdegutantniji način sve to „začinio“ spomenom i slikom jednog od deset najvećih zločinaca 20. stoljeća koji je na desetke i desetke tisuća Hrvata poslao u smrt 1945. g. Možemo najblaže reći ovo: žalimo Vas g. Kerekeš da ste se tako osramotili pred cijelom hrvatskom javnošću, i ponizili ne samo sebe, nego i svoju obitelj i svoju kazališnu družinu. Čemu Vam je to trebalo! Čitali ste sigurno tolike brojne osude ovoga vašega do krajnosti glupog, primitivnog i ničim opravdanog performansa. Koliko će to štetiti Vama osobno, i vašoj profesiji i vašoj obitelji, i vašem poslu vidjet ćete, budućnost će pokazati.
Zar niste svjesni da su većina vaših gledatelja koje zabavljate svojim teatrom također i vjernici kojima je općenito molitva, a posebno molitva krunice svetinja jer sadrži u sebi sve sadržaje katoličke vjere. A vi ste to sve izvrgnuli ruglu. Zar ne vidite da ste se u očima vjernika totalno srozali i osramotili i sebe i svoju obitelji i svoj teatar!
Ako niste animist, ni hinduist ni budist, niti pripadnik koje druge vjere ili protestantske sljedbe i ukoliko ste ipak katolički vjernik, premda to nigdje izričite ne spominjete, onda morate znati da ste ovim svojim „gulašom“ učinili vjerski gledajući tešku sablazan pred vjernicima katoličke vjeroispovijesti i blasfemiju prema Bogu. Drugim riječima učinili ste teški javni grijeh.
> Molitelj krunice: ‘Ne želim dopustiti da mi netko u mojoj Hrvatskoj brani kleknuti na javnom mjestu’
> Teologija po Kerekešima: Mediji ih hvalili, komentatori napali
A znamo da se grijesi mogu i oprostiti, ali naravno ako se čovjek za njih iskreno pokaje i moli oprost. Ovaj puta budući da se radi o javnom grijehu, morali biste se i javno ispričati i moliti za oproštenje sve one koje ste uvrijedili i sablaznili svojim „gulašom“. A tek onda, ako želite da Vam i Bog oprosti ovu blasfemiju, pođite i na sakramentalnu ispovijed k svećeniku da Vam i Bog oprosti. Pa ako se priznajete vjernikom onda budite dosljedni, ne samo verbalni i nekakav deklarativni i apstraktni vjernik, nego vjernik koji svoju vjeru živi, kao što je žive i svjedoče također i oni molitelji krunice na Trgu bana Jelačića i toliki hrvatski branitelji koji su i uz pomoć krunice obranili domovinu.
A sad nekoliko riječi i uredniku emisije Nedjeljom u 2. Poštovani gospodine uredniče! Kad ste se tako požurili i spremno pohrlili da pozovete u vašu emisiju organizatora „gulaša“ da „opravda“ pred javnošću svoj apsurdni performans bio bi red zbog objektivnosti, ako vam ta riječ uopće išta znači, da sada pozovete u jednu od svojih emisija i organizatora molitvene akcije na Trgu bana Jelačića dr. sc. Krunoslava Puškara pa da javnost izravno čuje kakvo to on veliko „zlo“ organizira, a koje izaziva takve neprimjerene reakcije. U protivnom ostat će potpuno u pravu jedna osoba koju sam upozorio da pogleda vašu emisiju Nedjeljom u 2 od 15. siječnja, a ona mi je odgovorila ovo: „Nema šanse da bi đavla pustila u kuću u nijedno vrijeme, a kamoli na Dan Gospodnji za vrijeme ručka.“
Narod.hr: Budući da ste već dva puta sudjelovali na molitvi krunice na Trgu bana Jelačića, možete li nam reći zašto smatrate da je potrebno da muškarci mole krunicu u javnosti?
Pater Božidar Nagy: Da se pokaže da molitva krunice nije samo za žene i stare bakice nego za sve!!! Ako su je mogli naši branitelji moliti u rovovima i na prvim linijama bojišta braneći domovinu od velikosrpske agresije, sada treba nastaviti braniti domovinu od drugog, opasnijeg agresora koji iznutra rastače i truje naš narod, njegove stoljetne vjerske i moralne vrijednosti koje su ga održale sve do danas; borba za svoj narod i svoju domovinu nastavlja se sada drugim sredstvima i u drugim okolnostima, a jedno od tih sredstava jest upravo i molitva krunice na javnim mjestima.
> I jutros muška krunica na Trgu bana Jelačića; moli se u još šest gradova
> Muškarci sve više snagu pronalaze u molitvi krunice: U Zagrebu, Splitu i Vinkovcima molili za velike nakane Crkve i domovine
Čitajući, slušajući i gledajući ova protivljenja i izrugivanja molitve krunice stalno mi dolaze u svijest i vrte mi se po glavi stihovi iz druge kitice naše veoma poznate hrvatske vjerske pjesme Do nebesa nek’ se ori u čast Srcu Isusovu, koja se već 123 godine pjeva u našem narodu, još tamo od 1900. Tu je pjesmu napisao tada 19-godišnji mladić, sjemeništarac Petar Perica u Travniku; kasnije je postao isusovac i veliki apostol mladeži da bi 1944. bio ubijen zajedno s 50 Dubrovčana na otočiću Daksi kraj Dubrovnika od komunističkih partizana. Odazivajući se pozivu Pape Leona XIII. 160.000 hrvatskih mladića i djevojka posvetili su se Srcu Isusovu 22. lipnja 1900. g. na početku 20. stoljeća i za tu prigodu je spjevana ta pjesma te je ostala sve do danas jedna od naših najpopularnijih crkvenih pjesama. A druga kitica te pjesme Do nebesa glasi:
Čujte puci širom svijeta, oci naši čujte sad,
Čujte SLUGE PAKLA KLETA kako Hrvat kliče mlad:
Isukrste srcu tvom, s nama naš se kune dom,
Dušom tijelom vijek sam tvoj za krst časni bijuć boj!
Tekst se nastavlja ispod oglasa