Petar Marija Radelj: Curriculum u hrvatskom (2. dio)

01.07..2014 Zagreb - Petar Marija Radelj, pravnik koji je dobio vecinu tuzbi na Ustavnom sudu koje je pisao. Photo: Boris Scitar/Vecernji list

Na mrežnoj stranici kurikulum.hr i u sredstvima društvenoga priopćavanja najednom su postale sveprisutne riječi kurikularni i kurikulumski. Rabe se kao odnosni pridjevi, ali oni još nisu zabilježeni ni u jednom rječniku hrvatskoga jezika (v. popis). Stoga najprije treba utvrditi na koju se imenicu odnose, koji im je naglasak, opisati im značenje, odrediti podrijetlo i utvrditi mogu li ući u hrvatski standardni jezik. Prvi dio članka pročitajte ovdje.

10. Kako se naglašava riječ kurikul?

Traženje slično tvorenih i sličnoglasnih riječi ujedno je najbolji način da se utvrdi pravilnost preuzetoga oblika i smjesti ga se u sustav standardnoga jezika.

Trosložne usvojenice muškoga roda na -ul, nastale od latinske četverosložne riječi srednjega roda na -ŭlum ili muškoga roda na -ŭlus, u hrvatskom jeziku imaju kratkouzlazni naglasak na srednjem slogu: cenàkul (˂ cēnācŭlum), dentìkul (˂ dentĭcŭlus), ergàstul (˂ ergastŭlum), fascìkul (˂ fascĭcŭlus), folìkul (˂ follĭcŭlus), funìkul (˂ fūnĭcŭlus), furùnkul (˂ fūruncŭlus), Janìkul (˂ Iānĭcŭlum), homùnkul (˂ hŏmuncŭlus), kapìtul (˂ căpĭtŭlum), karbùnkul (˂ carbuncŭlus), korpùskul (˂ corpuscŭlum), kubìkul (˂ cŭbĭcŭlum), manìpul (˂ mănĭpŭlus), miràkul (˂ mīrācŭlum), oràkul (˂ ōrācŭlum), pedìkul (˂ pĕdīcŭlus), preàmbul (˂ praeambŭlus), retìkul (˂ rētĭcŭlum), testìkul (˂ testĭcŭlus), utrìkul (ūtrĭcŭlus), ventrìkul (ventrĭcŭlus), vernàkul (vernācŭlus) i vestìbul (˂ vestĭbŭlum). Kratkouzlazni naglasak na drugom slogu od kraja imaju i divertìkul (˂ dīvertĭcŭlum), receptàkul (˂ rĕceptācŭlum) i tabernàkul (˂ tăbernācŭlum).[59] Prema tome, trebao bi biti kurìkul (˂ currĭcŭlum).[60]

Za one kojima je teško čitati znakove kojima se bilježi izgovor, kurikul[61] se izgovara s naglaskom na -i- kao u: narìkača, perìkard, matrìkula, perìkopa i restrìkcija.

Prava je šteta što zagovornici anglokrobatskoga tvrdoglavo ne pristaju na dijalog, nego smatraju da je jezik u prvom redu konvencija koju politika ili mediji mogu nametnuti usprkos jezikoslovnoj struci, a ustrajavanje na bilo kakvim pravilima čini im se besmislenim.

11. O obliku „kurikulumski“

Pridjev „kurìkulumskī“ besmislen je hibrid: pravilno je tvoren dometanjem dočetka -ski, ali njegova osnova nije valjana u hrvatskom standardnom jeziku.

Zvuče li hrvatski: akcesorijumski, aktinijumski, akvarijumski, akvaterarijumski, alkalijumski, alodijumski, aluminijumski, aluvijumski, amonijumski, astrolabijumski, atrijumski, auditorijumski, cijankalijumski, dehortatorijumski, delirijumski, diluvijumski, ekvinocijumski, helijumski, instrumentumski, iridijumski, itrijumski, kalcijumski, kalijumski, kambrijumski, kriterijumski, liceumski, litijumski, magnezijumski, manuskriptumski, medijumski, milenijumski, minijumski, morfijumski, multimedijumski, natrijumski, oksigenijumski, oratorijumski, patrimonijumski, petroleumski, pigmentumski, plutonijumski, polumilenijumski, radijumski, rubidijumski, sanatorijumski, segmentumski, silicijumski, solsticijumski, stadijumski, titanijumski, vestibulumski i višemilenijumski? Ne, jer su sve to riječi iz srpskoga jezika.

Po uzorku na njih, bez ozbiljna promišljanja, netko je samo zamijenio slovo c sa slovom k i ukinuo dvostruko r te je od curriculum dobio kurikulum, a onda na njega dodao -ski. Ali kurikulum i kurikulumski time nisu ušli u hrvatski standardni jezik, niti u njega mogu ići. Te su riječi – netočne, nestandardne; nepravilni oblici u hrvatskom jeziku, nešto što u hrvatskom standardu ne postoji. Tko tvrdi suprotno, može biti znanstvenik u svojem polju, imati i više doktorata, ali – ne zna hrvatski.

12. O pridjevu „kurikularni“

U Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije iz 2014. godine i na mrežnoj stranici kurikulum.hr godine 2016. potiče se, između ostaloga, uporaba oblika kurìkulārnā (reforma).

Oni koji smatraju da je kurikulum anglizam tvrdit će da je to i pridjev kurikularni; da je usvojenica od engleskoga pridjeva curricular. Ali on se na britanskom engleskom izgovara [kəˈrɪkjələ(r)], a na američkom engleskom [kəˈrɪkjələr]. Stoga bi ga, ako je posuđenica iz engleskoga, na hrvatskom trebalo pisati prema izgovoru: kurikjular, odnosno kjurikjular, i pomoću dometka -ni napraviti pridjev kurikjularni ili kjurikjularni. Ipak, to bi bilo suprotno navedenomu pravilu da se iz stranoga jezika preuzima samo osnovna riječ, a potrebne tvorenice prave od nje, i to domaćim dometcima.

Očito je da se pridjev kurikularni rabi kao nešto što pripada uputniku („kurikulumu“) ili se odnosi na tijek učenja. No, u tom smislu prednost bi, dakle, valjalo dati pridjevu od imenske osnove, a ne pridjevu čija osnova (kurikular-) ne postoji u hrvatskom jeziku. Tu se imenicu ne će ni pokušavati uvesti jer ona u engleskom ne postoji, a pridjev curricular već je anglokrobatiziran u kurikularan.

Osim toga, dometak -aran/arni/arna/arno latinskoga je podrijetla i njime se domaćim dometkom -(a)n preuzima latinski pridjev na -aris. No, riječi tvorene od pridjevne osnove iz latinskoga (kao: circŭlāris – cȉrkulāran, elementaris – ȅlementāran, līnĕāris – lȉneāran, littĕrālis – lȉterāran, plenaris – plènāran, vulgāris – vȕlgāran) imaju tvorbena ograničenja u odnosu na pridjeve tvorene domaćim dometcima, primjerice: pȕn (odnosni, neodređeni), pùnī (opisni, određeni), pȕnio (radni), pȕnjen (trpni), pȕnāšan (umanjenica), prèpun (uvećanica), pùncat (pojačano), pȕnjiv (mogućnost), polupȕn (nepotpuno svojstvo: napola, dijelom pun), nèpun (zanijekan), pòtpun (u završnoj fazi, cjelovit).

Nadalje, pridjevi na -aran nisu odnosni, nego opisni, a to znači da označuju različita tvarna (prirodna, fizička) i netvarna (naravna, misaona, duhovna, duševna) svojstva predmeta mišljenja.[62] Tako se opisni pridjevi razvrstavaju prema odlikama koje opisuju: ćudoredne, društvene, gibljive, kemijske, logičke, ljeposne, mjerstvene, osjećajne, probavne, toplinske, uljudbene, umne, vidljive, zemljopisne i zvučne. Pridjev kurikularan ne pripada ni jednoj od tih skupina jer sadržajno nije opisni, nego odnosni pridjev.

Neodređeni pridjev kurìkulāran ima zadnjih osam slova istih kao i: ȁurikulāran, kȕtikulāran, pȁrtikulāran i pȅrpendikulāran. Svi su oni pohrvaćeni iz latinskoga jezika, imaju dočetak -lāran i zanaglasnu duljinu na predzadnjem slogu, ali, osim kurìkulārnoga, imaju kratkosilazni naglasak na prvom slogu. Pridjeva na -laran u hrvatskom je jeziku pedesetak.[63]

Dometak -āran (za neodređeni oblik i odnosni pridjev), odnosno -ārnī (za određeni oblik i opisni pridjev) dio je hrvatskoga tvorbenoga modeliranja dočetcima na osnove iz neslavenskih jezika (najčešće iz latinskoga, ali i iz francuskoga: bȉzāran, ȅgalitāran, kȁntonālan; iz njemačkoga: rȅglementāran…) i kao takav već je više stoljeća sastavni dio hrvatskoga standardnoga jezika. Ali:

hrvatsko jezikoslovlje još nije popisalo kurikularan,
ta riječ nije općenito prihvaćena,
ona tvorbeno ne potječe od imenice „kurikulum“, ako se odnosi na nju (kod svih drugih pridjeva na -aran, imenična osnova sadržana je i u pridjevnoj osnovi),
dometkom je riječ o opisnom pridjevu, a sadržajno o odnosnom pridjevu.
Za dočetak određenoga pridjeva -ārnī u jezikoslovlju je utvrđeno da dolazi na osnove imenica stranoga podrijetla, uglavnom latinske,[64] a za uporabu izvedenica sa svim dometcima na -nī (osim -benī, –menī i -stvenī) određena su tri pravila:

„Umjesto tuđice prednost treba dati našoj riječi, npr. priložni umjesto adverbijalni, ugovorni umjesto kontraktualni i slično“.[65]
„Kad je opravdano, iz stranoga se jezika preuzima samo osnovna riječ, a potrebne se tvorenice od nje tvore prvenstveno našim sastavnicama“.[66]
„Kad takva izvedenica nije općenito usvojena, umjesto nje prednost treba dati izvedenici s kojim plodnijim sufiksom, ako postoji takva mogućnost“.[67]
U slučaju pohrvaćenja imenice curriculum pravilo broj 1 odbija se već puno desetljeće uz objašnjenje da izvornik ima „vrlo slojevito značenje“ koje je „praktički nemoguće“ prevesti. Kako su taj „neprevediv“ pojam onda mogli prevesti Slovenci, Poljaci, Nijemci, Francuzi, Šveđani, Danci, Finci, Estonci, Nizozemci, Grci ili Turci? (Kako je navedeno u točki 5.)

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Pravilo broj 2 u ovom slučaju nije poštovano nego se uporno krši, pa se suprotno duhu i logici hrvatskoga jezika, uvode dva pojma koja nemaju istu osnovu. Posuđuje se i nepravilno prilagođava imenica kurikulum (i od nje tvori pridjev kurikulumski), a osim toga izravno se posuđuje pridjev i prilagođava u kurikularni. Pridjev kurikularni mogao bi se iznimno uvrstiti u hrvatski standardni jezik ako bi on potjecao od imenice kurikul, ali nju za sada dio pedagoške struke ni tijela državne vlasti ne žele prihvatiti. Stjepko Težak o tom je pridjevu još 2002. napisao: „Stariji prenositelji grčkih i latinskih imenica [u hrvatski jezik] i morfološki [oblikovno] su ih prilagođavali hrvatskomu jeziku pa su nastavke za muški rod (-os, -us) i srednji (-on, -um) izostavljali (mettalon > metallum > metal). Moglo se to učiniti i s imenicom curriclulum > kurikul te bi i pridjev bio kurikulni, ali ljubiteljima tuđega draži je duži kurikularni.“ [68]

curricul

13. Mogući pridjevi od imenice kurikul

Budući da kurikularan nije izvedenica od kurikulum nego je samostalna usvojenica – preko engleskoga curricular – od pretpostavljenoga latinskoga oblika curricularis, i da nije općenito prihvaćena, trebalo bi primijeniti barem pravilo broj 3. A ono znači da bi imenici kurikul, kao pravilno prilagođenoj tuđici (primljenici, posvojenici), namjesto pridjeva kurikularan/ni, bilo poželjnije pridijevati:

iz reda odnosnih pridjeva:
kurìkulnī,[69] koji se odnosi na kurikul, za neživo;
kurìkulskī,[70] koji se na odnosi na kurikul, za živo;
*[71]kurìkulbenī;[72]
*kurìkulōvnī,[73] koji se odnosi na kurikul;
*kurìkulstvenī;[74]
(osim ako se ne utvrdi razdvojba, suvišna su četiri od tih pet likova);

iz reda opisnih pridjeva:
kurìkulan,[75] (mogućnost);
*kurìkulovskī,[76] (da pridjev dobije izrazitiji glasovni kostur);
(osim ako se ne utvrdi razdvojba, jedan od tih oblika je suvišan);

sa značenjem opskrbljenosti:
*kurikulòvit;[77]
sa značenjem pridjevna svojstva u manjoj mjeri nego što se označuje osnovnim pridjevom:
*kurìkuličast;[78]
*kurìkulonjav;[79]
*kurìkululjav;[80]
*kurìkulunjav;[81]
*kurìkuljikav;[82]
*kurìkuljuškast;[83]
(kako svih šest inačica znači isto, valjalo bi odbaciti pet od šest likova, tj. odabrati samo jedan);

pojačani pridjev:
*kurìkolovjetan.[84]
Oblici kurikuluman/kurikulumni[85] i kurikulumski nisu mogući jer im osnova nije pravilno prilagođena hrvatskomu jeziku.

U svakom slučaju, istodobno postojanje dvaju pridjeva (kurikularni i kurikulumski) s istim značenjem odnosnoga pridjeva, a oba stranoga podrijetla, nema jezično ni logično opravdanje.

14. Treba li više pridjeva od iste imenice?
Teško je dati jednoznačan odgovor jer postoji više vrsta pridjeva i više mogućih razloga i svrha njihove uporabe. Pridjev je riječ koja se priključuje („pridijeva“) imenici da je označi ili pripiše kakvu osobinu, stanje ili pojavu živoga bića, odnosno obilježje, odliku ili svojstvo nežive stvari, pojave ili zbivanja izrečena imenicom, glagolom ili kojom drugom vrstom riječi.

a) Ne, za kratko i jasno, dovoljna je jedna imenica i jedan pridjev.

Cijela je pomutnja s kurikulom posljedica preuzimanja i brzinskoga prevođenja pedagoške misli iz anglosaske kulture, a tamo se rječnička osnova svodi na pet pojmova.

Imenica curriculum (prva poznata uporaba u engleskom godine 1824.) u užem smislu znači nastavni program (kako je u englesko-hrvatskom rječniku od 1999. prevodi Željko Bujas), a u širem smislu cijeli tijek poučavanja i odgojno-obrazovni sustav, uputnik (kako se u hrvatskoj pedagogiji ističe od sredine devedesetih godina XX. stoljeća).
Pridjev curricular (prva poznata uporaba u engleskom godine 1909.) znači: koji ili što se odnosi na curriculum.
Pridjev extra-curricular (prva poznata uporaba u engleskom godine 1925.) znači: koji ili što se odnosi na izvanškolsko; djelovanje koje se u školi ili izvan škole provodi pokraj redovite nastave. To mogu biti: šport, gluma, glazba, šah… Suprotnica mu je pridjev co-curricular.
Pridjev cross-curricular (prva poznata uporaba u engleskom također godine 1925.) znači: koji ili što se odnosi na različite tečajeve koje nudi škola; izvan redovite nastave, uvjetno rečeno izvannastavni, ali ne izvanškolski; međunastavni ili međupredmetni.
Pridjev co-curricular (prva poznata uporaba u engleskom godine 1949.) znači: koji ili što se odnosi na izvannastavno i izvanškolsko djelovanje, ali je obično nadopunjujuće redovitom nastavnom planu i programu. Suprotnica mu je extra-curricular.
Ako se teorija kurikula na hrvatskom jeziku ne razvija, ne promišlja, ne istražuje i ne vrjednuje, nego se samo preuzima rezultate znanstvenih napora na engleskom jeziku, onda je potrebno pronaći samo jednoznačne pojmove radi prevođenja tih izraza. U tom smjeru, za pridjev curricular dovoljan je odnosni pridjev uputnični ili kurikulni i to zato jer u slučaju mogućih dvostrukosti pridjevu s -ni treba dati normativnu prednost pred onim sa -ski.[86]

b) Da, u nekim stilovima treba više pridjeva od iste imenice, ali s razdvojbom značenja.

Iz nagnuća hrvatskoga jezika da razlikuje pridjev za živo i neživo, bilo bi dobro imati dva pridjeva s takvom razdvojbom. U tom slučaju bilo bi bolje tvoriti pridjev hrvatskim dometcima koji omogućuju veću razlikovnost pojedinih oblika, napose ako se njima mogu izreći kategorijalne razlike, poput živosti, odnosa živo : neživo, koje su za pridjeve vrlo važne.

Stoga bi za živo:

u slučaju izvođenja od uputnik, tvorbeni model polazio od imenične osnove uputnik i hrvatskoga dometka -ski dajući pridjev ùputničkī;
u slučaju izvođenja od kurikul, tvorbeni model polazio od imenične osnove kurikul i hrvatskoga dometka -ski dajući pridjev kurìkulskī.
Tako bi uputnički ili kurikulski značio: koji se odnosi na osobu (živo) vezanu uz uputnik ili kurikul (autor, davatelj, donositelj, nositelj, pisac, primatelj, provoditelj, radnik, učenik, učitelj).

Dosljedno, za neživo:

u slučaju izvođenja od uputnik, tvorbeni model polazio bi od imenične osnove uputnik i hrvatskoga dometka -ni dajući pridjev ùputničnī;
u slučaju izvođenja od kurikul, tvorbeni model polazio bi od imenične osnove kurikul i hrvatskoga dometka -ni dajući pridjev kurìkulnī.
Tako bi uputnični ili kurikulni značio: koji se odnosi na predmet, pojavu i zbivanje (neživo) vezano uz uputnik/kurikul ili pripada uputniku/kurikulu (aspekt, cilj, cjelina, dokument, govor, gradivo, ishod, isprava, jedinica, jezgra, matrica, mjerilo, načelo, oblik, očekivanje, odredba, okvir, osposobljenost, pamćenje, planiranje, područje, poduka, poimanje, pomagalo, pouka, poznavanje, postavka, povezivanje, praksa, pristup, programiranje, promjena, propis, razabiranje, razumijevanje, reforma, rješenje, sadržaj, sat, spis, spoznaja, standard, sustav, svladavanje, teorija, tvar, učenje, učilo, umnost, usvajanje, uviđanje, zahtjev, znanje, zor, zrenje).

No, to je razlikovanje živoga i neživoga neosnovano očekivati u većini stilova i od većine izvornih govornika hrvatskoga jezika, pa se takvoj uporabi nadati samo od zahtjevnijih korisnika. Oni će dvojstvo iskoristiti za stilski nijansiraniju značenjsku razdvojbu, a širega prihvaćanja ne će biti. Ni suprotstavljenosti hrvatskoga prema srpskomu tu ne može biti.[87] Svakomu obrazovanomu hrvatskomu govorniku valja ostaviti na volju ako želi praviti značenjsku razliku.

curriculum-crveni

15. Prijedlog izvedenica od kurikula

Izvedenice od riječi kurìkul su:

pridjevi kao gore, u točki 13.;
prilog kurìkulno, na način kurikula, školski, programski, planski, uputnički, odnosno uputnično;
imenica kurìkūlnīk,[88] osoba koji se bavi kurikulom (u pravnoj teoriji i praksi predmnjeva je da imenice muškoga roda označuju i ženskoga nositelja radnje);
imenica kurìkūlnica,[89] žena koja se bavi kurikulom (ženski parnjak kurikulniku kad se osobito hoće istaknuti ženski spol kurikulnoga pregaoca).
16. Uputnik i prijedlog njegovih izvedenica
Kurikul se kratko i jasno, a izvornim govornicima na samorazumljivom hrvatskom zove ùputnīk,[90] kako je u ožujku 2009. utvrdilo Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Odluke toga tijela mjerodavne su, autoritativne, razložne i obvezuju.

Riječ uputnik nije novotvorenica nego je stara riječ, uobičajena u hrvatskom pravu i trgovini u XIX. stoljeću. Zabilježili su je tvorci hrvatskoga pravnoga nazivlja godine 1853.[91] i Božidar Petranović u Zadru 1862.,[92] a za njima Bogoslav Šulek u Njemačko-hrvatskom rječniku objavljenom u Zagrebu 1860. i Akademijin Rječnik.[93] Uputnik je tada značio ono što danas znači uputitelj (asignant, onaj koji uputom šalje novac).

Prije više od desetljeća uputnik se počeo rabiti kao oživljenica s novim značenjem. „Kako se danas u tom značenju uputnik više ne rabi, prihvatljivo je iskoristiti njegov drukčiji opći sadržaj – skup svih uputa o čemu, i to na jednom mjestu – i u tom ga smislu uključiti u pedagoško nazivlje kao zamjenu za kurikul“.[94]

Vlatko Previšić zamjerao je uputniku da treba „odraziti sve bogatstvo i složenost izvornika“, a Miroslav Bagarić da je uputnik „ranije bio nositelj drugoga značenja i da ne odražava bit kurikuluma niti obuhvaća sav njegov sadržaj“.[95] Sve „bogatstvo i složenost izvornika“ nije moguće ni prepričati, ni opisati jer se „pojam kurikul čini gotovo nemogućim jednoznačno odrediti“.[96] Bivše značenje neke riječi nikoga ne bi trebalo opterećivati jer ono nije u uporabi i ne zbunjuje, a što se tiče obuhvata sadržaja, ni curriculum u nijednom rječniku ili enciklopediji ne pokriva sve sadržaje koje mu pripisuju, dapače sam je iznositelj toga prigovora četiri godine kasnije priznao: „ni pedagoška zajednica nema jedinstveno shvaćanje naziva, a to stanje podgrijava i aktualno zakonsko rješenje koje u opseg naziva kurikulum stavlja izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, kulturnu i javnu djelatnost, izlete, izbornu i terensku nastavu, posebne školske projekte, a izdvaja iz njega nastavne planove i programe školskih predmeta i još, dodatno, izdvaja učeničke domove u nekurikulumske obveznike“.

Izvedenice od riječi uputnik su:

imenica ùputničār,[97] osoba koji se bavi uputnikom (u pravnoj znanosti i struci predmnjeva je da imenice muškoga roda označuju i ženskoga nositelja radnje);
imenica ùputničārka,[98] žena koja se bavi uputnikom;
odnosni pridjev ùputničkī,[99] – poteškoća je što uputnički već ima utvrđeno značenje: koji se donosi na uputnicu – a ovim bi dobio dodatno značenje: koji se odnosi i na osobu (živo) vezanu uz uputnik (autor, davatelj, donositelj, nositelj, pisac, primatelj, provoditelj, radnik). Ipak, budući da se uputnik i uputnica u pravilu ne pojavljuju u istim sklopovima, iz konteksta bi trebalo biti jednoznačno odnosi li se uputnički na uputnik ili na uputnicu;
odnosni pridjev ùputničnī,[100] koji se odnosi na predmet, pojavu i zbivanje (neživo) vezano uz uputnik ili pripada uputniku (aspekt, cilj, cjelina, dokument, govor, gradivo, ishod, isprava, jedinica, jezgra, matrica, mjerilo, načelo, oblik, očekivanje, odredba, okvir, osposobljenost, pamćenje, planiranje, područje, poduka, poimanje, pomagalo, pouka, poznavanje, postavka, povezivanje, praksa, pristup, programiranje, promjena, propis, razabiranje, razumijevanje, reforma, rješenje, sadržaj, sat, spis, spoznaja, standard, sustav, svladavanje, teorija, tvar, učenje, učilo, umnost, usvajanje, uviđanje, zahtjev, znanje, zor, zrenje); koji je prožet uputnikom, koji sadržava uputnik – u slučaju da se ne želi proširiti značenje pridjeva uputnički, onda bi uputnični imao značenje „koji se odnosi na uputnik“, bez obzira na razliku živo-neživo;
prilog ùputnično, kao uputnik, na način uputnika; (djelovati, razmišljati) u skladu s uputnikom; (učiniti, odlučiti što) uputnikom, (postupanje) sukladno uputniku.[101]

17. Zaključci

Pedagogija (prema grčkoj složenici koja znači praćenje, vođenje djece) znanost je koja se bavi istraživanjem i raščlambom zakonitosti odgoja i naobrazbe. Neposredno je upućena na jezik kao vlastito sredstvo izražavanja i razvoja, pa čudi samodostatnost pedagogā da ključne pojmove svoje struke utvrđujući sami, ne samo bez jezikoslovaca, nego njihovim razlozima usprkos ili u inat.

Prema zakonima hrvatskoga jezika,[102] točnije spontanom glasovnom zakonu hrvatskoga jezika i načelu pravilnosti fonetskih podudaranja, odnosno pravilu tvorbe izvedenica, oblici kurikulum, kurikularni i kurikulumski – ne valjaju.

Hrvatska je usvojenica kurikul, pridjev od nje kurikulni; onaj tko se bavi kurikulom zove se kurikulnik ili kurikulnica.

Domaća riječ je uputnik, pridjevi od nje uputnički i uputnični, a uputničar, odnosno uputničarka je onaj tko se njim bavi.[103]

Je li od voditelja reforme hrvatskoga školstva previše očekivati da i sami budu poučljivi? Poučljivost je spremnost na učenje, „sastoji se u čovjekovoj spremnosti da od drugoga prihvati pravilno mišljenje“,[104] i dosljedno, prema Plotinu i Makrobiju,[105] odlika je razboritosti, to jest vrline ispravna djelovanja.

———————————————————————-

[59] Adolf Bratoljub Klaić (1909.–1983.), pouzdan zapisivač naglasaka u rječniku velikoga pravopisa iz 1960., u svojem je rječniku tuđicā pribilježio sljedeće naglaske: cenàkul (Rječnik stranih riječi, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1979., str. 216), divertìkul (str. 312), fascìkul (str. 412), folìkul (str. 440), funìkul (str. 459), furùnkul (str. 460), homùnkul (str. 554), Janìkul (str. 624), karbùnkul (str. 665), korpùskul (str. 744), manìpul (str. 843), miràkul (str. 889), oràkul (str. 978), receptàkul (str. 1138), retìkul (str. 1160), tabernàkul (str. 1317), testìkul (str. 1346), utrìkul (str. 1399) i vestìbul (str. 1418).

[60] Ako naglasak slijedi sve ostale slične usvojenice iz latinskoga, nema razloga za naglasak na prvom slogu, ni kratkosilazni (kȕrikul), točnije ku̍rikul (ˈ = dinamični naglasak, kako u Zagrebu, i drugdje gdje naglaska u pravom smislu više nema, neki izgovaraju riječ kùrikul), ni kratkouzlazni (kùrikul, po uzorku na kùruzovina, t̀r̀šljika, šàšljika), kako je pribilježeno u knjizi Novi rječnik stranih riječi, prir. Ljiljana Jojić i Anuška Nakić, Zagreb: Školska knjiga, 2012., str. 590.

S izvornoga mjesta u latinizmima od -ulum/ulus, naglasak je, ali samo kod nekih govornika i popisivača, skliznuo na prvi slog i to u malom broju slučajeva, kao Jànikul, kàpitul, mìrākul.

O tom jezikoslovac Domagoj Vidović kaže: „Nema logike da riječ kurikul ima naglasak na prvom slogu jer je čak i u engleskom naglasak na drugom slogu. Kad se strane riječi naglasno prilagođuju, onda se događa ili metatonija (naglasak se iz silaznoga promijeni u uzlazni; recimo u Hercegovini miràkul se izgovara s dugouzlaznim na a: mirákul) ili metataksa (naglasak se pomiče prema naprijed: kàpitul, mìrākul). Čestoća uporabe nije uvijek najsigurnije rješenje. Po istoj logici po kojoj naglašavamo bèvānda (kratkouzlazni na e i duljina na a), mogli bismo naglašivati i literàtūra (kratkouzlazni na a i duljina na u; kao u Dubrovniku). Kurikul je sličan problem. Mogao bi se naglasiti i s kratkouzlaznim na u: kùrikul, ali bismo onda morali naglašivati i pòlitika, s kratkouzlaznim na o (ponovno kako je u Dubrovniku).“

Jezikoslovac Orsat Ligorio ističe: „U povijesnim posuđenicama iz latinskoga i romanskih jezika naglasak ostaje na onom mjestu na kojem je bio. Prema tome, currículum > kurȉkul, a onda od ovoga, u nekim govorima, pravilnom retrakcijom (povlačenjem natrag) naglaska, kurikul. Ali kurikul nije povijesna posuđenica; kurikul je kao televízija, gdje naglasak posuđenice ne upućuje na prvobitni naglasak tipa televīzȉja, kao od retrakcije naglaska, nego zadržava prvobitno mjesto, ali u obliku uzlaznoga, ne silaznoga naglaska.“

[61] Imenica kurikul muškoga je roda i sklanja se po uzorku imeničke promjene a-vrste (jednina: nominativ kurìkul, genitiv kurìkula, dativ kurìkulu, akuzativ kurìkula, vokativ kurìkule, lokativ o kurìkulu, instrumental kurìkulom; množina: nominativ kurìkuli, genitiv kurìkulā, dativ kurìkulima, akuzativ kurìkule, vokativ kurìkuli, lokativ o kurìkulima, instrumental kurìkulima).

[62] Usp. Slavko Pavešić – Stjepko Težak – Stjepan Babić, u: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: HAZU, 1991., § 403, str. 613.

[63] Pridjevi koji završavaju na -laran: ȁlveolāran, bȉnokulāran, bȉpolāran, cȅlulāran, cȅrebelāran, cirkumpòlāran, ȅgzemplāran, ȅpistolāran, glȍbulāran, grȁnulāran, ȉregulāran, jȕbilāran, kȁpilāran, kȁpitulāran, kȍnzulāran, kȍrpuskulāran, mȁnipulāran, mȅdulāran, mȍdulāran, mȍlekulāran, pȁpilāran, pòlāran, pȍpulāran, prȍtokolāran, pȕpilāran, rȅgnikolāran, rȅgulāran, sȅkulāran, sȉngulāran, skàlāran, sòlāran, spȅktakulāran, stèlāran, sȕbpolāran, tȁbelāran, unipòlāran, ȕvulāran, vȁlvulāran, vȁskulāran i vèlāran. V. i određene pridjeve na -larni u sljedećoj bilješki.

[64] Pridjevi čiji je dometak -arni: àgrārnī, bȁcilārnī, hȉpotekārnī, kȍncilijārnī, kȍronārnī, lùnārnī, mȁtrikulārnī, mȉlitārnī, mȍnetārnī, mȕskulārnī, òltārnī, sȁnitārnī, tȅrcijārnī, tȉtulārnī i vȉkārnī.

[65] Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1476, str. 404–405.

[66] Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 149, str. 58.

[67] Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1476, str. 404.

[68] Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)podobni, Zagreb: Školske novine, 2004., str. 88.

[69] Kurikulni je tvoren i naglašava se kao karàulnī i dijàstolnī.

[70] Kurikulski je tvoren i naglašava se kao molèkulskī i karàkulskī.

[71] Znak * znači da lik nije bio zabilježen na internetu do objave ovoga teksta.

[72] Kurikulbeni je tvoren i naglašava se kao neòbrambenī i nestàmbenī.

[73] Kurikulovni je tvoren kao jezikòslōvnī i kòtlōvnī.

[74] Kurikulstveni je tvoren i naglašava se kao redàrstvenī i neznànstvenī.

[75] Kurikulan je tvoren i naglašava se kao somnàmbulan.

[76] Kurikulovski je tvoren i naglašava se kao bogòslovskī i pijètlovskī, ali takva tvorba pretpostavlja postojanje posvojnoga pridjeva.

[77] Kurikulovit je tvoren i naglašava se kao snjegòvit i valòvit.

[78] Kurikuličast je tvoren kao sivobjèličast ili plàvičast, a naglašava se kao: jarèbičast i golùbičast.

[79] Kurikulonjav je tvoren i naglašava se kao suhònjav.

[80] Kurikululjav je tvoren kao mòdruljav i žìvuljav.

[81] Kurikulunjav je tvoren i naglašava se kao bljedùnjav i gladùnjav.

[82] Kurikuljikav je tvoreno i naglašava se kao plavètnjikav i mùtnjikav.

[83] Kurikuljuškast je tvoren i naglašava se kao debeljùškast.

[84] Kurìkolovjetan je tvoren i naglašava se kao istòvjetan.

[85] Kao pridjevi u hrvatskom čiji su posljednji glasovi -ūman: dȕbokoūman, dvòuman, jȅdnoūman, kònzūman, krȁtkoūman, lȁkoūman, mȁloūman, oštròūman, plȉtkoūman, slȍbodoūman, spȍrazūman, zdrȁvoūman.

[86] Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1453, str. 398.

[87] Kao što je uspostavljena razlika da su pridjevi: àlātnī, àlkohōlnī, àntipōdnī, ȁoristnī, ȁutobusnī, bàlētnī, bàmbusnī, čȃjnī, dȅminutīvnī, dijàlektnī, dijàmantnī, dùkātnī, ȅpizōdnī, fòlklōrnī, grànītnī, jèzičnī, operȅtnī, ȍpērnī, pìgmentnī, plànētnī, pòreznī, sìgnālnī, tàrīfnī, zbȏrnī… – hrvatski, a da su pridjevi: alatski, alkoholski, antipodski, aoriski, autobuski, baletski, bambuski, deminutivski, dijalekatski, dijamantski, dukatski, epizodski, folklorski, granitski, jezički, operetski, operski, pigmentski, planetski, poreski, signalski, tarifski, zborski… – srpski. Usp. Vladimir Brodnjak, Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb: Školske novine, 1991., passim, i Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1450, str. 398.

[88] Kurikulnik je tvoren kao astènik, ètnik, flegmàtik, herètik, kànonik, kàpēlnīk, klèrik, kolèrik, melankòlik, mȉsnīk, sangvìnik ili shizofrènik, a naglasak nosi slog pred dometnim -nik, a u dometnoga -nik na i kategorijalna duljina, kao u: bogòhūlnīk, dopròčēlnīk, podljèkārnīk ili sustràdālnīk.

[89] Kurikulnica je tvorena od kurikulnika, zamjenom dometka -ik (za muškarca) dometkom -ica (za ženu), kao: bèskućnica, bèsmrtnica, bèstīdnica, bèšćutnica, bèzbožnica, bèzdušnica, bèzočnica, bèzūmnica, bìlježnica, blàgājnica, bláženica, bolèsnica, činòvnica, dòbitnica, dópisnica, dòušnica, gȍzbenica, ìzbōrnica, ìzdājnica, kȁžnjenica, mȕčenica, nádglednica, násljednica, nástāvnica, pȁćenica, pòbjednica, pòdanica, pòkōjnica, pòručnica, pósjednica, pòtpisnica, prȁvednica, prédsjednica, prèdstōjnica, prèdvodnica, prìpadnica, rȁnjenica, rázrednica, redòvnica, sȃbornica, sàmrtnica, sávjetnica, slȕžbenica, sljȅdbenica, ȕčenica, ùgodnica, ùmjetnica, ùrednica, zàručnica, zástupnica ili závodnica. Nositelj naglaska je slog pred dometnim -nica, kao u: doblàgājnica, prvòstōlnica ili svojèglavica.

[90] Uputnik je tvoren kao brojčànīk, čȉmbenīk, djȇljenīk, izòstāvnīk, kòličnīk, mnȍženīk, návodnīk, nȍsnīk, òvratnīk, òtvōrnīk, pràvīlnīk, šȗmnīk, umanjènīk, zápisnīk, zápōrnīk, záručnīk, zátvōrnīk, a ima kratkouzlazni naglasak na prvom slogu i zanaglasnu duljinu na zadnjem, kao: djèlatnīk, dòbitnīk, ìzletnīk, kòrisnīk, nèpčanīk, òbrtnīk, òdvjetnīk, pòbjednīk, pòvratnīk, prègradnīk, ùmjetnīk, ùpitnīk, ùrednīk, ùrotnīk ili ùskličnīk.

Uputnik doslovno znači ono što upućuje (iz čega, k čemu, na što, preko čega, put čega, prema čemu, s čim), pokazuje komu put, navodi ga na put, napućuje; naučava, poučava; upravlja, navodi na. Naime, uputnik je isprava koja svojega provoditelja i podložnika (adresata) šalje, upravlja u nekom smjeru; u pedagogiji i prosvjeti: upoznaje učitelje, učenike, roditelje i druge kojih se tiče, sa sadržajem školovanja (tko, što, gdje, koga, kada), njegovom svrhom (uzrokom: zašto, i namjerom: za što) i načinom (kako) te u školstvu: određuje smjernice kojima se: odgaja, poštuje i uči poštovati, oduševljava i uči zavoljeti znanje, poučava, podučava, uči, svladava, ovladava, provjerava, utvrđuje, vrjednuje, ocjenjuje i nagrađuje.

Na taj se način hrvatska riječ uputnik osnovom zapravo najviše približava curriculumu kao pedagogijskom pojmu koji obuhvaća tijek učenja sedam slobodnih umijeća (latinski septem artes liberales), prema Boetijevoj (480.–524.) podjeli na:

tropuće (latinski trĭvĭum): gramatika (čitanje i pisanje), govorništvo (usmeno izražavanje) i dijalektika (logika, umijeće raspravljanja i dokazivanja);
četveropuće (latinski quādrĭvĭum): računstvo (aritmetika), mjerstvo (geometrija), zvjezdoznanstvo (astronomija i slaganje kalendara) i glazba.
Uputnik nije preopćenita ni opisna isprava (kao visokoškolski syllabus), nego propisujuća (preskriptivna) i određena. Stoga je uputnik i propis, usmjeriteljsko i obvezujuće pravilo i mjerilo učiteljskih i učeničkih čina po kojem se oni upućuju na djelovanje ili odvraćaju od njega; sredstvo za ostvarenje svrhe školovanja, naobrazbe, ovladavanja vrlinama, pristojnošću, umijećima i znanjem.

[91] Commission für slavische juridisch-politische Terminologie. Juridisch-politische Terminologie für die slavischen Sprachen Oesterreichs, Wien, 1853., str. 36 (od Hrvata u Povjerenstvu su bili: Ivan Kukuljević Sakcinski, Demetrij Demeter, Ivan Mažuranić i Božidar Petranović).

[92] Božidar Petranović, Ručna knjiga najnuždniih pravdoslovnih riečih, izriekah i obraznicah, Zadar, 1862., str. 6.

[93] Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, svezak 82, U Zagrebu 1971., str. 782 (obradio Josip Jedvaj).

[94] Dubravka Smajić – Irena Vodopija, Curriculum, kurikulum, kurikul – uputnik, Jezik (Zagreb), 55 (2008.), br. 5, str. 187.

[95] Vlatko Previšić, Kurikulum – pojmovno, didaktičko i jezično određenje, Školske novine, br. 6/2009; Miroslav Bagarić, Kurikulumska jezična juha, Školske novine, br. 5/2010.

[96] Tonća Jukić, Odnos kurikuluma i nastavnoga plana i programa, Pedagogijska istraživanja (Zagreb), VII (2010.) 1, str. 55.

[97] Uputničar je tvoren i naglašava se kao kao dèsničār, lònčār, ljèvičār, mèdičār, òvčār, tàmničār ili ùvodničār.

[98] Uputničarka je tvorena kao didàktičārka, a naglašava se kao: lìcitārka, sìtničārka, slàstičārka, tàktičārka ili žèljezničārka.

[99] Uputnički je tvoren kao poslóvnīčkī, zápisničkī, a naglašava se kao kòličničkī, òvratničkī, pòlutničkī, ùpitničkī.

[100] Uputnični je tvoren kao dùšničnī (˂ dùšnīk), kȓvničnī (˂ kȓvnica), ili znȏjničnī (˂ znȏjnīk), a naglasak mu je kao: gùsjeničnī, pòkosničnī, pràvičnī, pšèničnī ili stràničnī.

[101] Moguća prepoznatljiva postava uspostavlja istoznačnost svih priložnih oblika. „To nije uputnično/uputnički/ kurikulno/kurikulski moguće“ = tj. s obzirom na uputnik/kurikul; „To je uputnično/uputnički/kurikulno/ kurikulski nemoguće“ = tj. uputnikom/kurikulom ograničeno.

[102] Jezični zakon ili zakon jezika (francuski loi de la langue) općenito je pravilo, zajednička zakonitost, zakonomjerno svojstvo, vlastito nekomu jeziku; „izražava ili znači određenu i istraživanjem ustanovljenu postojanost ili pravilnost činjenica u svim područjima jezičnoga izražavanja. Jezični zakoni razlikuju se od prirodnih po tom što ne djeluju svuda i na svakom mjestu, nego samo u granicama stanovita jezika ili skupine srodnih jezika“ (Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, II, Zagreb: Matica hrvatska, 1969., str. 745).

[103] Književna prevoditeljica Maja Oršić-Magdić u osvrtu na ovaj tekst piše: „Kao i svojedobna promjena naziva u Ministarstvo zdravlja (koju trenutačna garnitura iz nejasnih razloga još uvijek nije vratila na ispravni naziv: Ministarstvo zdravstva), kao ubacivanje u jezik nakaradnih riječi u nekim ‘novim’ značenjima – npr. definitivno (= svakako, sigurno) i aplicirati (= natjecati se, prijaviti se), kao prešutno uvođenje kojekakvih jezičnih rugoba tipa lajkati iz područja interneta, društvenih mreža itd., tako i kurikulum samo dodatno pokazuje u kolikoj mjeri Hrvatskom vladaju neobrazovani pseudointelektualci (čak i doktori, docenti, izvanredni profesori – te titule, nažalost, danas često ne znače ništa), a u kolikoj su mjeri istinski intelektualci, obrazovani i stručni ljudi potisnuti ili posve ušutkani.

Sjećam se emisija Govorimo hrvatski, u kojima je Nives Opačić godinama, uvijek sa zrncem ironije i podsmijeha, komentirala jezične ispade u javnosti, napisala je čak i nekoliko briljantnih knjiga (npr. Hrvatski u zagradama, a zatim Hrvatski ni u zagradama), no ništa se nije promijenilo nabolje. Dapače, tonemo sve dublje u mulj neobrazovanosti i nekulture. Ne samo da izostaje ‘dijalog s jezikoslovcima’, nego izostaje dijalog sa stručnjacima na bilo kojem polju, često i među jezikoslovcima, a već ima kloniranih ‘jezikoslovaca’ i ‘povjesničara’ koji se i ne mogu smatrati stručnima. Zato nije riječ samo o ‘zanemarivanju hrvatske jezične kulture’ nego svake kulture uopće.

Hrvatska je danas kaljuža primitivizma i neobrazovanosti, a oni koji je vode ne ulijevaju nadu da se išta još može promijeniti nabolje. Sve se radi stihijski, upravo ad hoc, sve se improvizira, tzv. vladajuće ‘elite’ ponašaju se kao muhe bez glave koje udaraju o staklo tražeći izlaz iz situacije, nema sustavnih rješenja ni na kojem polju, nema više ljudi koji bi to znali isplanirati, osmisliti i provesti. Nakon 15 godina divljanja takvih likova – u politici, vojsci, kulturi, umjetnosti, ma svemu! – bojim se da je prekasno za bilo kakve spasonosne zahvate.

Sama činjenica da čak i jedna Albanija i Rumunjska imaju svoje izraze za ‘neprevedivi’ kurikulum najjasnije pokazuje da smo pali na dno dna. No može još dublje, jer ovo je zemlja ‘neograničenih mogućnosti’.“

[104] Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, II. odsjek II. dijela, 49. pitanje, 4. članak, Odgovaram: „docilitas ad hoc pertinet ut homo bene se habeat in acquirendo rectam opinionem ab alio“ (engleski). Poučljivost je latinski dŏcĭlĭtas, engleski teachableness, njemački Gelehrigkeit.

[105] Ambrosius Theodosius Macrobius, Commentarii in Somnium Scipionis, I, 8.

———————————————————————————–

* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge.

Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.

Izvor: Narod.hr/vjeraidjela.com
Photo: Boris Ščitar