Europa je mjesto na kojem zapada sunce i umire svjetlost. Vjera je bila ta postojana luč koja je osvjetljavala vrijednosti u tami. Ova civilizacija u toj Europi kojoj pripadamo od stoljeća sedmog građena je na kršćanskim vrijednostima i smjerokazima kako vidjeti i osjetiti što je pravedno, što dobro, a što zlo.
I mudri svjetovni vođe upućivali su vapaje k nebu razuma: živimo u zagađenom moralnom okruženju…moralno smo se razboljeli jer smo navikli govoriti drukčije od onoga što mislimo…naučili smo ni u što ne vjerovati, ignorirati jedni druge, brinuti se samo o sebi (V.Havel, 1.1.1990.). Sveti Otac Benedikt XVI obvezao je pravnike dajući jasnu poduku o ulozi prava u suvremenom društvu. Temelj, svrha i smisao postojanje prava je razdioba dobra od zla.
Sudska praksa glede tzv. ljudskih prava u Europi gubi sidro vrijednosti
Politika nije usmjerena samo ka boljem materijalom statusu, već je ona i briga za opću dobrobit i čuvanje vrijednosti. Pravo je između ostaloga i unutarnji obrambeni mehanizam ljudske vrste koji polazi od iskustvenih vrijednosti koje se štite razumom, razumom svake ljudske jedinke, ali i sjedinjenom snagom razuma zajednice koji je jedina istina.
Danas prevladavajuće pravo polazi od ljudskih prava koja upropaštavaju dostojanstvo
osobe i razumsko iskustvo čovječanstva.
Sudska praksa glede tzv. ljudskih prava u Europi gubi sidro vrijednosti, a često i zdrava razuma. Zajednica ljudskih bića opstala je zahvaljujući poštivanju temeljnih antropoloških vrijednosti u kojoj prešutno pravo sublimira iskustvo bioloških zakonitosti i koje je opstalo zahvaljujući jasnoći vrijednosti. Ta logika živog u pravu ne smije kao neko tzv. prirodno pravo biti bačena u skladište povijesti.
Vrijednosti nametane nekih posljednjih stotinjak godina odraz su gole univerzalističke političke demagogije stvaraju kaos u nacionalnim pravnim sustavima nametanjem tzv. ljudskih prava bez prirodnih antropoloških vrijednosti.
Priroda alfa je, a razum omega prava
Veliki pravni mislilac Rodolfo Sacco rekao je da je priroda alfa, a razum omega prava. Papa Benedikt XVI podučio nas je kako spojiti ethos i pravo. U podlozi razuma moraju biti vrijednosti. Pravo bez vrijednosti pravednosti nije pravo, baš kao ni brzo fluktuirajuće tzv. europsko pravo u trajnom nastajanju.
Veliki mislilac Ratzinger upozorava da su napušteni tradicionalni putevi spoznaje ethosa i prava. Sve prisutni univerzalizam potire unutarnje vrijednosti stvarajući pravo bez pravednosti.
Papa Benedikt XVI svojim je djelima ostavio upaljene reflektore u tami noći na zapadu Europe kako bi vidjeli i slijedili trag razuma bez lutanja u magli iracionalnog. Veliki Otac Benedikt XVI nas podsjeća: “Čovjek nije samo neka samodostatna sloboda. Čovjek ne stvara sebe sama.” Volja Stvoritelja sublimirana je u prirodi. Taj čin stvaranja božanski je nedokučiv u svom savršenstvu i predan životom krhkim, prolaznim bićima koja na kratko
nastanjuju Zemlju.
Sloboda izbora težak je teret za mnoga nejaka ljudska bića
Tužno je da je pravo i ono što je pogubno za ljudska bića pravom na izbor protivan vrijednostima i ljudskoj prirodi. Sloboda izbora težak je teret za mnoga nejaka ljudska bića.
Napredak je stvorio kapital kao svemoćno sredstvo i samodostatan cilj pa se i ljudska patnja obračunava u sudskim postupcima po nekim tablicama uz zatezne kamate… Opasni individualizam zapadnoga svijeta vodi u mrak bez svjetlosti.
Postojeći pravni poretci koje polaze od prevladavajućeg individualizma, ogromne koncentracije moći i isključivosti temelji su ugroze prirode, a posljedično dovode i do pogrešno ustrojenih društava.
Vladavina prava mora početi od organske datosti svega živoga
Pod egidom tzv. ljudskih i osobnih prava uništavaju se i relativiziraju biološke pretpostavke života poput spola, ženidbe.
Pa i u samoj crkvi vode se rasprave o pravima i statusu onih u istospolnim zajednicama…Vladavina prava mora početi od organske datosti svega živoga, pa i onih nejakih ljudskih bića koja padaju pod teretom sloboda i prava na izbor.
Značenje je ljudske spolnosti sveobuhvatno i utkano je svako ljudsko biće
Nije lako ni jednostavno danas spoznati istinu o ljudskoj spolnosti. Značenje je ljudske spolnosti sveobuhvatno i utkano je svako ljudsko biće. Napose je teško objektivno spoznati odstupanja i ono što čovjeka vodi u pedofiliju.
Za razumijevanje uzročnosti tog patološkog fenomena treba nam dubinska retrospektivna analiza te osobe. Povijesni primjeri izvor su spoznaja da postoje vrlo različiti sustavi društvenih vrijednosti glede spolnosti. I spolne se uloge usvajaju učenjem, istraživanjem, usporedbom…Nikada nije bilo više mladih koji ne znaju što bi sa svojom spolnošću, nikada nije bilo više dobi djeteta neprimjerenih informacija i posljedično više nesnalaženja i lutanja.
Nepotpune obitelji onemogućavaju identifikaciju sa suprotnim spolom koji nedostaje
Nepotpune obitelji onemogućavaju identifikaciju sa suprotnim spolom koji nedostaje. Neprimjereni i neprovjereni sadržaji prerano dolaze do djece u formativnim godinama i utječu na sazrijevanje i usvajanje spolnih uloga. Posvemašnja relativizacija i sloboda na samoodređenje u kontekstu tzv. ljudskih prava uništava sustave vrijednosti i pogubno djeluje na nejaka bića koja i prije no što su sazrela razmišljaju primjerice o promjeni spola ili što je novina žele biti spolno nesvrstani.
Odrastanje u virtualnom svijetu stvara prividno jake, a zapravo tako krhke ličnosti nesposobne za mladenačko zaljubljivanje u realnom svijetu. Doista nije lako u suvremenom svijetu spoznati što je i kako se formira ljudska spolnost, što je istina i koje joj je danas značenje.
Nikada područja vjerskog i svjetovnog nisu bila toliko udaljena kao danas
Nikada područja vjerskog i svjetovnog nisu bila toliko udaljena kao danas. Svjetovno je zakonodavstvo i sudska praksa relativizirali su iskonske vrijednosti i ono što je do nedavno bilo grijeh postaje u svjetovnim sustavima neko novo normalno. Svećenici po svom poslanju moraju biti uronjeni u puk kako bi ga usmjeravali i pratili kroz život. Kao duhovne pastire zanima ih iskrenost pobude na vjerski odgoj djece u lezbijskim ili homoseksualnim zajednicama…
>Prof. Hlača: Svako se ilegalno posvajanje djece pravno tretira kao trgovina djecom
No i oni su nejaka ljudska bića koja danas lakše nego prije odlutaju u od temeljnih kanonskih vrijednosti.
Dvojba je uvijek ista: tko će čuvati čuvare?
Ima li smisla utvrđivati činjenice glede događaja od prije tridesetak godina? Žrtve nisu tražile pomoć. Pa od koga bi tražile, od onih koji su imali monopol na prosuđivanje o dobru i zlu, odnosno grijehu. Pa žrtva je nagonski morala pronalaziti mehanizme samoiscjeljivanja kako bi preživjela.
Pa ni danas nema dovoljno dječjih psihologa, nema psihijatara subspecijalista za ogroman broj maloljetne djece, novonadošlih pacijenata…
Zastara ima dvojak značaj, jedan za žrtvu, jedan za počinitelja
Zastara ima dvojak značaj, jedan za žrtvu, jedan za počinitelja…Da nije nastupila zastara za žrtvu posljedice bi vjerojatno bile još tragičnije…Što žrtvi znači postupak nakon trideset godina? Vjerojatno samo novu retraumatizaciju.
Što znači sutra donijeti zakon kojim se ukida zastara za kaznena djela zlorabe spolnosti djeteta kad se zakoni ne smiju primjenjivati retroaktivno. Ostaje i praktičan hrvatski problem, ta tko bi u DORHU provodio sve te postupke, utvrđivao činjenice, ta tko bi poznavajući zlovolju naših sudaca dočekao pravomoćnu presudu…možda unuci žrtava. Osim toga razumno je razmišljati i o zloporabama u slučajevima anonimnih prijava.
Teško je stoga shvatiti vapaj za primjenom svjetovnih sankcija bez zastare napose u kontekstu sveprisutne dekriminalizacije spolnih odnosa odraslih osoba istog spola. Plakati za intervencijom DORHA na ovim prostorima znači dignuti ruke i prepustiti zastari da odradi svoje dok počinitelj ne ode u starosnu mirovinu i bezopasnu nemoć (impotenciju). Potpuno je otrcana fraza koju rabe političari o institucijama koje će odraditi svoj posao pa čudi da i duhovni vođe nasjedaju na tu ispraznu poštapalicu.
>Prof. Hlača: Identitet djeteta kao ljudskog bića proizlazi iz identiteta njegove biološke porodice
Kanonsko je pravo protkano primarnim vrijednostima koje su apsolutne. Te su vrijednosti sve do nedavno bile kriterij prosudbe koje su rabili i razumni svjetovni suci. Odabir, formiranje, napredovanje i praćenje svećenika moraju biti dostatni osigurači od mogućih zloporaba.
Prestanak posvećenog života i isključenje iz crkvene zajednice kao sankcija trebalo bi značiti tako radikalnu kaznu koju svjetovno zakonodavstvo, DORHOVI i sudovi nikada neće imati: doslovno progonstvo, ono što je nekad bila civilna smrt. Vapiti u suzama za pomoć svjetovnih organa čini se da zapravo znači plakati nad vlastitom nemoći u grizodušju zbog nečinjenja…
O autoru:
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, predstojnik Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
