Tijekom proteklih godina u Crnoj Gori još nije vladala tako uzavrela atmosfera kao pred najavljeno ustoličenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija koje će se održati u nedjelju 5. rujna u Cetinju.
> Đukanović stigao u Cetinje: Nitko neće ugrožavati i ‘silovati’ našu Prijestolnicu!
Crna Gora, koja broji malo manje stanovnika od hrvatske metropole, svoj gospodarski razvoj temelji na turizmu, a svake ju godine posjećuje i sve više hrvatskih turista.
Hrvati u Crnoj Gori žive duž obale Jadranskog mora, najviše u Boki kotorskoj, u gradovima Tivtu, Kotoru, a žive i u Herceg Novom, Budvi, Baru i u Podgorici. Na temelju crkvenih podataka procjenjuje se da u Crnoj Gori živi oko 10.000 Hrvata. Boka kotorska – „Zaljev hrvatskih svetaca“, jedno je od izvorišta hrvatske kulture i povijesti. Katedrala sv. Tripuna iz 1116. godine, brojne crkve i spomenici neprocjenjive su vrijednosti, ujedno i dokaz dvanaeststoljetne prisutnosti Hrvata na tom prostoru. Hrvati su i danas vezani uz Katoličku crkvu. Posebno treba istaknuti iznimno bogatu materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Hrvata u Crnoj Gori, pri čemu se na poseban način ističe Bokeljska mornarica, s više od devet stoljeća dugom tradicijom pomorske bratovštine, na koju su silno ponosni i koju njeguju i baštine bokeljski Hrvati.
Crna Gora može se pohvaliti spomenicima na svakom koraku, bilo da je riječ o onima koji potječu iz razdoblja srednjeg vijeka (ili ranije), ili prirodnim ljepotama kao što su Nacionalni parkovi, kanjoni ili pećine.
Donosimo zanimljiv putopis zagrebačke odvjetnice Davorke Galić, čitateljice Narod.hr-a koja je ovo ljeto turističku vrevu jadranske obale zamijenila odmorom u crnogorskim planinama. Tu odluku nije požalila pa je odlučila svoje iskustvo podijeliti s našim čitateljima.
Naše ljeto na Lovćenu i crnogorskom primorju…
Za Crnu goru smo se odlučili spontano. Nesnosne vrućine, sparina, kaos i gužve na cestama po Jadranu naveli su nas na razmišljanje o godišnjem odmoru na planinama. Par misli, dosta benzina i eto nas u Nacionalnom parku Lovćen.
Koja dobra odluka…
Lovćen je najznamenitija crnogorska planina i zauzima posebno mjesto u srcima svih Crnogoraca. Istovremeno je i nacionalni park. Nalazi se na spoju dvije klimatske zone, mediteranske i kontinentalne što u prijevodu znači da je zrak nevjerojatan, a takva klima je uvjetovala i bogati živi svijet s brojnim endemima.
Ispod Lovćena izgrađen je prekrasni hotel Monte rosa – Planinska ruža. Hotel u potpunosti opravdava svoj naziv. Lijepo je bilo buditi se svako jutro s pogledom na Lovćen. Lijeni doručci u sjeni drveća na velikoj hotelskoj terasi, ukusni domaći pršut iz Njeguša, domaći kruh, eko domaće povrće koje raste na njivama iza hotela, mir, tišina i neizostavne priganice (to bi kod nas bili uštipci – fritule).
Ulaz u sami nacionalni park naplaćuje se samo 2 eura po osobi. Na jednom od lovćenskih vrhova, Jezerskom vrhu, sagrađen je Njegošev mauzolej.
Mauzolej Petru II. Petroviću Njegošu – je must see… Iako je uspon do Mauzoleja poprilično zahtjevan na vrhu vas dočeka spektakularan pogled s jedne strane na more, s druge strane na Skadarsko jezero, s treće strane na nepregledni lanac planina. Ulaz se naplaćuje 5 eura, ali ako slučajno nemate sitnih eura (a kartice ne primaju) bez brige – svejedno će vas pustiti.
Broj turista koji svaki dan obilaze Mauzolej je ogroman, a ekipa je šarolika. Od bikera, velikih obitelji s djecom, avanturista, planinara…Ta planina ljudima nešto radi – jer su svi koje smo sretali imali osmijeh od uha do uha. Koje osvježenje u odnosu na stalno namrgođena lica velikog grada. I velikim gradovima očito ljudima nešto rade…
Inače je mauzolej sagradio odnosno projektirao hrvatski kipar, arhitekt i književnik Ivan Meštrović i to po narudžbi crnogorskih komunista. Gradio se dosta dugo od 50–ih godina do 1974. i u njemu je pokopan vladika crnogorski Petar II. Petrović Njegoš. Mauzolej je sagrađen na Jezerskom vrhu i s njega se gleda u rodno mjesto vladike – pitoreskno selo: Njeguši.
Od svih tih stepenica, meditiranja na vrhu i divnog pogleda dobro se ožedni. Srećom ispod Lovćena u blizini nadaleko poznatih Ivanovih korita s „čudesno dobrom vodom“ nalazi se mala kafanica: sva u drvetu. Prigodno su je nazvali: Forest…. Svaki put kada smo došli sa zvučnika je dopirao dobro poznati glas Olivera Dragojevića. Oliver se na Lovćenu rado sluša.
Cetinje – svega 20 minuta ispod Lovćena. O njemu bi se moglo puno pisati ali ono najosnovnije je da se radi o starom crnogorskom kraljevskom gradu. Skromno je Cetinje ako bismo gledali izgled zgrada, infrastrukturu – opći dojam, ali bogato je svim drugim. Ljudi su dostojanstveni, topli, srdačni, nenametljivi, a opet vas nekako prigrle da se osjećate dobrodošlo i sigurno. Zanimljivo u samom centru Cetinja nalazi se aleja veleposlanstava europskih država iz vremena kada je Cetinje bilo prijestolnica. Još u 15. stoljeću su imali i svoju tiskaru. Cetinje je unikatan grad…ili ga osjetite ili ne – ovisi koliko mu otvorite srce…
Od Cetinja do primorja vode vas dva puta: jedan na Budvu i drugi na Kotor….
Kotor – do njega vozite čuvenim „lovćenskim serpentinama“. Pogled na Bokokotorski zaljev je čudesan. I po noći i po danu…. Čudesan je inače riječ koju smo često čuli u Crnoj gori. Vjerujte mi čudesan je i strah kada se na tim serpentinama mimoilazite s drugim vozilima. Mislim da sam od te vožnje dobila barem 3 sjede u kosi…ali vrijedilo je. Kotor je ljepotan. Stari grad – jedan od crnogorskih gradova koji nikada nije pao u ruke Turaka. Šarmantan je s odličnom gastronomskom ponudom u kojoj smo uživali skoro svaku večer. Udaljenost od Lovćena do Kotora je svega 20-ak kilometara.
Perast – meni osobno djeluje kao mala splitska varoš. U peraškoj župi nalazi se čak 17 katoličkih crkava i jedna pravoslavna. Prepun je turista iz cijeloga svijeta ali i velikog broja Beograđana. Jedan od ljetnih rezidenata Perasta je i poznati redatelj Emir Kusturica. No, povijest Perasta svjedoči o mnogim znamenitim, uglednim ljudima. Moram spomenuti Hrvata, admirala ruske mornarice Matiju Zmajevića. Osobno ga je odlikovao ruski car Petar Veliki. No, on je samo jedan od mnogih, jer je po svim raspoloživim podacima Perast bio veliki rasadnik moreplovaca, kapetana poznatih po svojoj neustrašivosti i srčanosti. I Perast je jedan od gradova kojega Turci nikada nisu uspjeli osvojiti.
Gospa od Škrpjela – otočić je ispred Perasta udaljen svega nekoliko stotina metara od obale. Građen je rukama mještana Perasta i okolice preko 200 godina i na njemu se nalazi svetište Gospe od Škrpjela. Sve je počelo pronalaskom slike Majke Božje na jednoj stijeni u moru.
O Perastu, o njegovoj povijesti, o hrabrosti njegovih pomoraca, kapetana, o njihovoj požrtvovnosti, sposobnosti, o njihovoj vjeri i dubokoj pobožnosti Majci Božjoj moglo bi se napisati puno.
Budva – crnogorski Monte Carlo… živopisan gradić, prepun hotela, restorana, prekrasnih plaža, beach barova – savršeno mjesto za dobar provod…
Perazića do – predivna uvala tirkiznog mora, puna mladosti i onih koji se tako osjećaju…
Sveti Stefan – ove godine malo drugačiji. Kako hotel Aman sv. Stefan ima koncesiju na plaže, a ove godine nije otvorio svoja vrata, sve su znamenite plaže oko otočića bile for free. Aman sv. Stefan jedan je u nizu hotela Aman resorts – a u vlasništvu ruskog milijardera Vladimira Doronina. O Vladimiru znamo ponešto zbog njegove višegodišnje veze s Naomi Campbell…
A u jednom od filmova o James Bondu – James je naravno morao doći i do kockarnice u Crnoj gori. Istina scene su snimljene u Češkoj u Karlovim varima – ali tko pazi na detalje…
Crna Gora je samo zemljopisno mala zemlja. Nama Hrvatima „ na korak“, tim više jer su od 4. rujna dolaskom Ryanaira uvedene izravne zrakoplovne linije Zagreb – Podgorica i to dva puta tjedno: utorkom i subotom.
So, don’t miss the opportunity…, poručuje naša čitateljica, odvjetnica Davorka Galić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
