Jedan od najvećih događaja u povijesti Katoličke crkve bio je 2. vatikanski sabor., piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Svrha mu je bila sažeta u jednoj riječi “aggiornamento”, ili u prijevodu “posuvremenjenje”, odnosno življenje kršćanstva u promijenjenim okolnostima moderniteta.
Taj koncept nastaje u doba pape Ivana XXIII. kao zahtjev modernog doba, pa se uvode reforme u liturgiju (narodni jezik i dr.), u organizaciju (decentralizacija) crkvene uprave, ostvarivanje novih odnosa prema drugim religijama i kršćanima, suvremenim ideologijama i tehnologijama, s krilaticom da je dijalog put Crkve.
Nakon što je na stolicu srpskog patrijarha došao Porfirije Perić, koji je za službe u Zagrebu pokazao iznimnu intelektualnu, duhovnu i moralnu snagu i otvorenost, čime je izazvao simpatije i kult, od medija do političara i intelektualaca u RH, bilo je jasno da će, kada ga ustoliče u Beogradu, i on krenuti u modernizaciju srpskog pravoslavlja. Dakako, u tom pravoslavnom “aggiornamentu” jasno je da se modernizacija SPC-a neće odvijati kao kod katolika na 2. vatikanskom saboru, već u skladu s tisućljetnom pravoslavnom tradicijom i u skladu sa specifičnošću misije koju SPC ima na prostorima bivše Jugoslavije.
Evanđelje po Cetinju
Ustoličenje Joanikija na Cetinju u tom smislu bila je prva demonstracija novog srpskog pravoslavlja za 21. stoljeće koje se otvara modernom svijetu visoke tehnologije. Zato, u svrhu nove evangelizacije na Balkanu uvode se helikopteri, duge cijevi, a za navještanje evanđelja uvode se pancirke. Iz redova najbližih suradnika patrijarha Porfirija, razlog zašto se uvode obvezne pancirke za sva sveštena lica, može se čuti istinski teološki razlog. Naime, da je Isus na križu imao pancirku, nikada mu rimski vojnik ne bi kopljem probio tijelo.
Razlog pak zašto se na ustoličenje Joanikija na Cetinje išlo helikopterom je također teološki utemeljen. Naime, SPC odavno smatra Srbe “nebeskim narodom”, pa u skladu s 21. stoljećem srpski crkveni velikodostojnici dolazit će na ustoličenja u druge države s neba, kako i doliči nebeskom narodu.
Kako i Zagreb uskoro očekuje Porfirijeva nasljednika, za ustoličenje već se spremaju dva helikoptera ruske proizvodnje, jedan mig, a Hrvatska sprema kao osiguranje i jedan kanader u slučaju da u molitvenom žaru Porfirija i braće dođe do požara.
Oslonjeni na dobra iskustva SPC-a iz devedesetih u Hrvatskoj i BiH, u svrhu daljnje teološke modernizacije SPC-a, uskoro slijedi intenziviranje otvaranja SPC-a zahtjevima modernog vremena. Desna ruka ove teološke reforme Porfiriju će biti bivši niški specijalac, danas vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk.
Tako, osim novih helikoptera, ide se u narudžbu pješačkog naoružanja, prioritet je dodatna nabava puškostrojnica i bacača granata za potrebe opremanja oklopnih vozila i opremanje pješaštva dodatnim VHS-2 jurišnim puškama.
Kao duhovna čuvarica nebeskog naroda, SPC planira i nabavu bespilotno-bespopovskih letjelica. Središte za ove besposadne zrakoplovne sustave bit će u Čačku, a ispostava u manastiru Krka u Hrvatskoj.
(…)
Jednako tako, kao i na 2. vatikanskom, i Porfirije je već prepoznao ulogu laika u apostolatu Srpske pravoslavne crkve u regionu, poznate već kao “Porfirijev zagrebački krug” (dovoljno uguglati da vidite koja su to eminentna imena, na čelu s Pupovcem).
Zato, kao katolik i s neskrivenom zavišću, moram priznati da je ovo najveća modernizacija u povijesti kršćanskih crkava u svijetu i do sada neviđena.
Porfirije će ju jamačno provesti. Pa kud puklo da puklo! A već puklo. Na Cetinju, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
