Što je papa Franjo stvarno rekao o homoseksulanosti?

Papa ponovno je progovorio o homoseksualnosti, prepričao svoje iskustvo i iznenadio nekatolički tisak. I dok su mnogi mediji prenijeli ovaj Papin istup kao nešto “revolucionarno” za Crkvu, riječ je, zapravo, samo o ponovnom iznošenju nauka kojeg donosi Katekizam katoličke crkve.

Senzibilitet nekatoličkih medija usredotočio se na ovu temu i, u nekim slučajevima, predstavio je Papin odgovor kao revolucionaran.

Papa Franjo je u intervjuu za agenciju AP, objavljenom 25. siječnja 2023., odgovarao na pitanja vezana uz njegov odnos s Benediktom XVI., slučaj slovenskog isusovca Rupnika, kritike nekih dijelova njegova pontifikata, putovanje u Afriku, upotrebu oružja, rat, Sinodu Crkve, njemački sinodalni put i kriminalizacija homoseksualnosti.

Nicole Winfield, dopisnica AP-a iz Vatikana, koja je radila intervju, upitala je Papu:

Postoji tema koja je komplicirana — kriminalizacija homoseksualnosti. To je tema o kojoj se sve više raspravlja, ali postoje mnoge zemlje koje imaju kaznene zakone protiv homoseksualaca, a neke čak razmišljaju i o smrtnoj kazni. Čak i na mjestima gdje se ti zakoni ne provode, pravila pridonose atmosferi nasilja, diskriminacije gay i trans zajednica. Kakav je stav Crkve? Što Crkva mora učiniti, jer postoje biskupi koji podržavaju te zakone?

“Biti homoseksualac nije zločin. Nije zločin [. . . ] ali to je grijeh”, bio je dio odgovora Pape, koji je nadalje dodao da “biti homoseksualac nije zločin. To je ljudsko stanje.”

Pročitajte odgovor u cijelosti

Međutim, odgovor je bio širi. Sveti je Otac započeo s podsjećanjem da Katekizam Katoličke Crkve (KKC) kaže da osobe homoseksualne sklonosti moraju biti prihvaćene, ne smiju biti marginalizirane. Zatim se prisjetio one svoje svjetski poznate izjave izrečene kao odgovor na pitanje tijekom povratnog leta iz Brazila u Rim: „Ako postoji osoba koja traži Boga i iskrena je, tko sam ja da mu sudim? Gospodin je ondje.”

Podsjetio je i na još jednu tvrdnju, u ovom slučaju prilikom povratka iz Irske: “Obitelj koja ima sina ili kćer s homoseksualnom sklonošću ne smije ga protjerati. Ono mora stvoriti obiteljski okvir tako da on/ona živi u miru.“

I, nakon ovog posljednjeg odgovora, Papa je rekao, u skladu s onim što je novinarka pitala: da postoje zemlje koje kriminaliziraju homoseksualnost: “Mislim da je to nepravedno.”

Evo što je Papa učinio u Vatikanu posljednjih mjeseci:

“Ovdje u audijenciji [srijedom] primam, zapravo, osobe koje su takve. Ja to radim općenito: pozdravljam ih, ljude koji dolaze u grupama. Žena koja puno radi s njima – ovo je primjer – želim to reći, je 80-godišnja časna sestra. Sestra Geneviève, koja radi u cirkusu, živi u prikolici. One su sestre Foucauld, tri žive tamo, u cirkusu. I dovodi mi – ne kažem svake srijede – ali barem dvije, tri srijede mjesečno, grupu ljudi sa svećenikom koji također tamo živi.”

I dodao je:

“Svi smo mi djeca Božja i Bog nas voli takve kakvi jesmo i snagom kojom se svatko od nas bori za svoje dostojanstvo. Nije zločin biti homoseksualac. To nije zločin. Ali to je, da, grijeh. Pa, prvo da razlikujemo grijeh od zločina. Ali grijeh je i nedostatak milosrđa prema bližnjemu. I kako je to? Odnosno, to sam razlikovao.

I postoji deset zemalja koje imaju smrtnu kaznu, 12, vjerujem još uvijek, više ili manje. Ali zanimljivo je, nikad ne izgovaraju tu riječ, kažu ‘nepoštene radnje’ ili nešto [treće]. Oni koriste obrat da to kažu. Ne, ovo je pogrešno, pogrešno je, jako je pogrešno. Smatram da se ne smije nikoga diskriminirati.

Čak štoviše, ostavimo problem homoseksualnosti, prijeđimo na drugi. Ne smije se diskriminirati ni najveći ubojica. Svaki muškarac i svaka žena moraju imati prozor u svom životu gdje mogu izliti svoju nadu i gdje mogu vidjeti Božje dostojanstvo. A biti homoseksualac nije zločin. To je ljudsko stanje.”

Papa je napravio razliku između onoga što je zločin i što je grijeh. Ta izjava zahtijeva pojašnjenje, jer način na koji je formulirana daje povoda razumijevanju da je samo po sebi “biti homoseksualac grijeh”, piše zenit.org.

Zapravo, Crkva uči da je homoseksualnost intrinzično (tj. “u sebi”) poremećena sklonost, ali sklonost sama po sebi nije grijeh. Grijeh je konstituiran aktivnim djelovanjem sklonosti. Grijeh je konstituiran aktivnim djelovanjem sklonosti.

Odnos Crkve prema određenim zakonima

Novinarka je zatim upitala može li, u državama koje imaju zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost, “Crkva pridonijeti ukidanju tih zakona”, na što je Papa odgovorio:

“Da da. Moraju to učiniti, moraju to učiniti. Ono što se događa je da postoje kulture, kulture u državi, i biskupi tih mjesta, iako su dobri biskupi, oni čine dio kulture, a neki još uvijek imaju svoje mišljenje u toj kulturi. Ili ne? Biskup također ima proces obraćenja. Nemam negativnih informacija o biskupima tih mjesta, ni o kome, oni su spremni pomoći ne samo u ovom, nego i u drugim problemima. Ali nježnost, molim, nježnost, kakvu Bog ima sa svakim od nas. Vratimo se na tri Božje kategorije. Bog ima tri pristupa: blizinu, milosrđe i nježnost. I ta tri su dovoljna; tu je cijela Teologija. Bliski Bog, koji je u mojoj ruci. Milosrdni Bog, koji mi uvijek iznova oprašta, nježni Bog.”

Kao što se može primijetiti, to je odgovor usklađen s onim što je oduvijek bio Nauk Crkve, iako izražen drugačijim rječnikom. Mnoga “iznenađenja” i više-manje senzacionalni naslovi mogli bi se izbjeći da se zna nešto tako elementarno kao što je Katekizam Katoličke Crkve, zaključuje zenit.org.