Što struka kaže o pobačaju na zahtjev u Hrvatskoj?

Svjetski savez mladih Hrvatske organizirao je u petak okrugli stol o razlozima koji utječu na odluku o pobačajima, o zakonskoj regulativi u Hrvatskoj i svijetu te o nužnosti transparentnih i pouzdanih medicinskih i drugih podataka koji bi pomogli u planiranju demografske i pronatalitetne politike.

Okrugli stol organiziran je s ciljem da se rasprava o pobačaju odmakne od uobičajenog sukobljavanja prava nerođenog djeteta na život i prava žene na pobačaj, te da se usmjeri prema konkretnim socioekonomskim čimbenicima koji utječu na odluku o prekidu trudnoće.

Također, htjelo se dobiti odgovor na to može li precizno ispitivanje konkretnih socioekonomskih čimbenika pobačaja pomoći u planiranju demografske i pronatalitetne politike.

O socioekonomskom aspektu pobačaja govorio je dr. sc. Stjepan Šterc s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, o javnozdravstvenom aspektu pobačaja govorila je dr. med. Željka Draušnik s Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo; pravnica mag. iur. Karla Ressler dala je pravni uvid u temu, a mag. phil. Dan Đaković s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove dao je cijeloj raspravi filozofsku i etičku notu.

Draušnik: Točnih podataka o broju pobačaja nema

U Hrvatskoj je pobačaj reguliran zakonom iz 1978. u kojem stoji da na to ima pravo svaka punoljetna žena koja je trudna 20 tjedna, a rješenjem Ministarstva zdravstva iz 1996. samo se određuje da se pobačaj mora obaviti u zdravstvenoj ustanovi, podsjetila je Željka Draušnik iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Navela je podatak da se broj pobačaja koji su evidentirani u zdravstvenim ustanovama kreće od 11.000 do 12.000 godišnje i da ga u najvećem postotku zahtijevaju žene između 30 i 39 godina koje imaju dvoje djece. U prošloj godini najveći broj onih kojima je napravljen pobačaj bile su neudane žene. No, iako je zakonom propisano da zdravstvene ustanove pobačaje moraju prijaviti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, to u praksi i ne funkcionira, pa se može zaključiti da točnih podataka nema, navela je Draušnik dodajući da podataka o obavljenim pobačajima u privatnim zdravstvenim ustanova uopće nema.

Šterc: Demografski problem shvaćaju svi osim politike

Niti jedna tema ne bi trebala biti tabu tema, pa tako ni rasprava o abortusima, rekao je demograf Stjepan Šterc dodajući da je stav demografa da je abortus stav žena koje o tome moraju odlučiti. No, s druge strane demografi moraju ukazivati na demografsku problematiku i problem prirodnog priraštaja zbog kojeg će i Hrvatska u slijedećih 20 godina ostati bez trećine stanovništva. Ističući kako je broj od 50.000 abortusa godišnje prije 30-35 godina smanjen na oko 12.000, ocijenio je da tu matematički nešto ne funkcionira s obzirom na ukupan broj stanovništva koje je sve manji i manji. Vjerojatno je brojka od 12.000 i dva do tri puta veća, rekao je.

Navodeći kako duboko vjeruje da bi devet od 10 žena reklo da više nikada ne bi napravile abortus, nužnim smatra pomoći ženama i obiteljima izradom istinske populacijske politike. Po toj politici žene bi imale pravo na najveće naknade za vrijeme rodiljskog i porodiljskog dopusta, a treba uvesti i status majke odgajateljice, što je, napomenuo je, nedavno uvela i Crna Gora.
Priča o demografskom razvoju je ozbiljna i shvaćaju je svi u hrvatskom društvu, od udruga, crkve, raznih institucija, jedino tko je ne shvaća je hrvatska politika i to je problem, poručio je Šterc.

Ressler: Zakon iz 1978. prepun manjkavosti, zato je zatražena ocjena ustavnosti

O pravnom aspektu pobačaja govorila je Karla Ressler s Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je naglasila tri pojma: pobačaj, zabrana i pravo žene.

To je vrlo kompleksna materija koju svjetske konvencije i dokumenti načelno uređuju. Može se zaključiti iz tih dokumenata da pravo na pobačaj ne postoji, ali se izvodi. Isto tako u tim dokumentima spominju se i prava nerođenog djeteta, pa se tako primjerice po hrvatskom Kaznenom zakonu dvostrukim ubojstvom tumači ubojstvo trudnice. Američka konvencija primjerice štiti dijete od začeća, a po njemačkim pravnim aktima ne postoji razlika između nerođenog i rođenog djeteta.

Europski sud za ljudska izrijekom ne spominje pobačaj, ali se iz njegove prakse dade isčitati da je pobačaj protivan Konvenciji o ljudskim pravima, navela je Ressler ocijenivši da je u Hrvatskoj važeći zakon iz 1978. u koliziji s Ustavom i prepun manjkavosti, zbog čega je i zatražena njegova ocjena ustavnosti.

Đaković: Treba govoriti istinu o pobačajima, kao što se govori istina o Holokaustu

Kod rasprave i pravne regulative važno bi bilo utvrditi što je to pobačaj, smatra Dan Đaković s Filozofskog fakulteta družbe Isusove.
Po njemu je pobačaj prekid trudnoće, a što je trudnoća, to, rekao je, otvara čitav niz pitanja.

Kada političare pitate što misle o pobačaju, oni odgovaraju da je to teško pitanje koje treba prepustiti stručnjacima. A koji su to stručnjaci, upitao je. Je li moj otac, liječnik, trebao stručnjaku prepustiti da odluči što će njegova supruga, moja majka napraviti dok sam ja bio u njezinom trbuhu, upitao je.

Navodeći kako podatke o pobačajima ne bi trebalo skrivati, već o njima govoriti istinu kao što se govori istina o Holokaustu, istaknuo je da je drugo pitanje kako pravno regulirati pobačaj.

Vrlo često znanstvenici koji imaju sve iste znanstvene parametre na koncu se o tom pitanju raziđu, jer, ocijenio je, jedni odustanu od logike. Isto tako problem je i s grupama onih koji su protiv pobačaja i onih koji su za pobačaj do određenog mjeseca od začeća, a onda su protiv.

A zašto su protiv od šestog do devetog mjeseca trudnoće? Ako je to ženino tijelo kojim ona, kako tvrde, može upravljati, zašto onda ta ista žena to ne bi mogla učiniti i nakon četvrtog mjeseca trudnoće, upitao je i to ocijenio odustajanjem od logike.
Onaj koji zastupa abortus je često i čovjek zle volje i za njega lijek nije logika, ustvrdio je.

Navodeći da se u svijetu godišnje obavi oko 56 milijuna pobačaja ustvrdio je da tim ženama i njihovim obiteljima ne trebaju rasprave već im treba pomoć da toga bude što manje.

Treba im naša nježnost, empatija i milosrđe, zaključio je Dan Đaković.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija