Danas zajedno sa Zadranima slavimo svetoga Donata, zadarskog biskupa i diplomata. Rodio se u drugoj polovini VIII. stoljeća, prema predaji u Zadru, premda neki smatraju da je bio Irac. Spominje se u franačkim analima iz 805. kao izaslanik dalmatinskih gradova kod Karla Velikog u Thionvilleu. Posredovao je pri mirenju Franaka s Bizantom (Aachenski mir, 812). Pripisuje mu se izgradnja zadarske crkve, rotonde (najprije Presvetog Trojstva, poslije svetog Donata), izgrađene početkom IX. stoljeća. Sačuvan je mramorni kovčeg s Donatovim zavjetnim napisom za relikvije srijemske mučenice svete Anastazije (Stošije).
Prema predaji, te je relikvije Donat donio iz Carigrada, kada je s mletačkim duždem Beatom, u ime Karla Velikog, godine 804. pregovarao s bizantskim carem Nikeforom o razgraničenju između Bizanta i hrvatskog kneževskog područja u Dalmaciji. Sveti Donat je svetičine kosti prenio u svoj Zadar i pohranio ih u tadašnjoj katedrali svetog Petra, koja je kasnije posvećena svetoj Stošiji.
Neki smatraju da je u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog Krševana mučenika. Preminuo je oko godine 811., a pokopan je u veličanstvenoj crkvi Presvetog Trojstva, koju je obnovio i koja je u XV. stoljeću po njemu i dobila ime. Nakon provale Francuza u Zadar, 1809, kosti svetog Donata prenesene su u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze. Sveti Donat zaštitnik je Zadra te našim dragim Zadranima i ovom prigodom čestitamo njihov blagdan.
Po stilu crkva svetog Donata u Zadru je minijatura glasovite crkve Aja Sofije u Carigradu. Danas se u njoj izvode koncerti ozbiljne glazbe. Godine 1622., po volji zadarskog nadbiskupa Stelle, moći sv. Donata stavljene su pod glavni oltar. Godine 1809., nakon provale Francuza u Zadar, prenesene su u katedralu Svete Stošije, gdje se i danas nalaze. Tako bar misli Bibliotheca sanctorum Lateranskog sveučilišta. Sveti Donat je drugotni zaštitnik grada Zadra.
